Love Is A Game

47.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Stajala sam pred ogledalom u zahodu i umivala sam se. Suze su mi bile u očima, a na nogama sam se jedva držala. Osjećala sam se slabo i ranjivo. Onaj poljubac...probudio je u meni onu vatru koju sam pokušavala ugasiti. Ali mi on nije dozvolio. A nije ni moje srce. Voli ga onoliko koliko i ja sama. Zašto bi to onda zanemarila? Pitanje mi se pojavio u glavi. Možda se ipak ne mogu promijeniti i možda ću i dalje biti ono što sam oduvijek bila. Spremna na rizik, makar me koštalo svega. A ON je vrijedan svega... Hajde onda Clarissa...učini to. Voliš ga, a i sama znaš da svatko bira svoj odabir od koga će biti povrijeđen ,a vjerujem da se tebi sviđa tvoj. Maleni glasić mi se javio u glavi. I bio je u pravu. Sviđa mi se moj odabir. Pogledala sam se još jednom u ogledalo, nasmijala sam se i izašla sam iz  zahoda. Došla sam do sjedala gdje je on sjedio i čekao me. Podigao se sa sjedala i stao je ispred mene. 

'Jesi li dobro?'-Upitao me dok je prošao rukom po mojim ramenima. On i dalje bez obzira na sve, brine za mene. Isuse zašto je tako prokleto savršen?!

Počela sam...'Mislila sam da jesam, ali zapravo nikada ni nisam bila.'-Nastavila sam.
'Nikada nisam bila dobro jer sam sve gledala negativno. Pokušavala izbjeći neizbježno shvaćajući da tako stojim samo na početku i da se ni korak nisam pomaknula unaprijed.
A to ne želim. Ne želim stajati na istom mjestu cijeli život umjesto uzeti stvari u svoje ruke.'
'Što želiš reći s time?'-Upitao me. 'Želim reći da mi je žao. Za sve. Za sva sranja, za sva 'zbogom' koja sam rekla, a da to zapravo nisam mislila. Žao mi je za sve greške. A najviše mi je žao za to što sam bila tolika kučka prema tebi. Nisi to zaslužio. Stvarno nisi... Istina, pogriješio si, ali volim te bez obzira na greške. Uvijek je bilo i uvijek će ostati tako. Zato...Dosta mi je bježanja. Dosta mi je bježanja od toga što osjećam prema tebi. A osjećam ono što čovjek osjeti samo jednom, dvaput u životu. A ja sam to osjetila s tobom. Imala sam priliku to osjetiti milijun puta, a osjetila sam to baš s tobom. Moje srce kuca i pripada samo tebi. Zato ću zajebati svoj ponos, strah i slična sranja i opustiti se. Dozvoliti si ponovo slamanje srca, ali ću barem znati da je slomljeno s razlogom. I od strane osobe koju volim.'-Rekla sam, nekako u jednom dahu ,pa sam ušutjela. 

Duboko sam udahnula i rekla: 'Volim te.'

Gledao me u oči. Onako prekrasno. S nekakvom iskrom. Ali...to nije bila iskra.
Nego oči koje su svjetlucale od nakupljenih suza.

/LIAM'S P.O.V/

Gledao sam u nju suznih očiju. Napokon će sve biti u redu. Ponovo će biti moja, ali ovaj put ju ne puštam. Nikada. Povukao sam ju za struk bliže k sebi i snažno sam ju zagrlio. 

'Nemaš pojma koliko sam jako želio ovo čuti. Ovo jebeno 'volim te' zbog kojeg mi srce zakuca 100 na sat i kuca tako dugo dok mi ruku ne položiš na srce. Onda se vrati normalnom kucanju. Oprošteno ti je sve. Oprošteno ti je još i onaj dan kada se to dogodilo. Jer ja tebi ništa ne mogu uzeti za zlo. Jer...to si ti Lissa..a dok god si to ti, uvijek će ti sve biti oprošteno. I obećajem ti..drugi put neće biti slamanja.'-Rekao sam dok sam ju snažno držao u zagrljaju. 

Kako mi je falio ovaj osjećaj držanja cijelog mog svijeta u jednom zagrljaju. Taj osjećaj vjerojatno nikada neću moći objasniti. Odmaknuo sam ju malo od sebe kako bi ju pogledao u oči.
Čim sam ju pogledao izgubio sam se. Te divne smeđe oči ponovo su me gledale kao na početku.
Onako zaljubljeno, sretno, nevjerojatno.

Nasmijala se. 'Što je?'-Upitala me. 'Volim te.'-Rekao sam, na što se ona nasmijala. Najljepši osmijeh je imala kada je čula te riječi. A ja sam volio kad se ona smiješi. 

'I ja tebe.'-Rekla je i prislonila je svoje usne na moje. 

NAPOKON. Moje srce je bilo tamo gdje pripada. A ona je ponovo bila moja.