Love Is A Game

15.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Probudio sam se u svojem krevetu još uvijek obučen u svoje jučerašnje odijelo. Glava me ubijala i nisam se mogao pomaknuti od bolova. U sobu mi je uskoro došetala Clarissa obučena u moju Batman majicu.  Što ona radi ovdje? I što se dogodilo jučer?

'Hej?'-Rekao sam zbunjeno. 'Hej pijanduro.' -Rekla je kroz smijeh. Sjeo sam na krevet i uhvatio sam se za glavu. Ovo boli. 'Što...što se desilo jučer?'-Upitao sam ju. 'Malo si previše popio i dovezla sam te kući jer Louis ili itko od dečki nije bio sposoban za vožnju.' 'Aham...a ovaj ... Što ti radiš u mojoj majici?' 'Na onoj zabavi me jedan od gostiju zalio vinom i kada sam tebe dovezla doma i smjestila te u krevet, posudila sam jednu od tvojih majica. Nadam se da se ne ljutiš.'- Rekla je. 'Ne, ne nimalo ,a i moram priznati ova majica ti puno bolje stoji nego meni.' Nasmijala se i rekla je hvala. 

'Evo donijela sam ti veliku čašu vode i jedan aspirin protiv glavobolje.'-Pružila­ mi je čašu i taj jedan mali aspirin koji sam popio. 'Hvala. Stvarno si duša.' -Rekao sam na što se ona nasmijala i rekla znam. 'Ovaj... moram ići. Već naveliko kasnim.'-Rekla je i krenula je prema vratima. 

'Ne čekaj!'-Zaustavio sam ju. Okrenula se i pogledala me. 'Još samo malo ostani. Želim nadoknaditi ono što smo jučer propustili.' 'A da ... što se tiče toga ..oprosti ali cure su htjele da budem s njima pa ih nisam mogla odbiti.' 'Nema veze. Zato i želim da sada ostaneš još malo ovdje da uživamo zajedno.' 

Gledala je u mene nesigurno dok je razmišljala o tome da li je to dobra ideja. U sekundi je sjela do mene i pogledala me svojim prekrasnim smeđim očima koje su svjetlucale od malenih zraka sunca koje su se probijale kroz prozor u sobi. 

'Lou se neće ljutiti ako ostanem još malo.' Nasmijao sam se i prislonio sam svoje usne na njene. Ona se kroz poljubac nasmijala i time je i meni izmamila osmijeh. Bio je slatki, djetinji ali samo naš... Legli smo zajedno na krevet. Njena glava je bila na mojim prsima, a njena ruka preko mog trbuha. Moje srce je kucalo kao ludo i dao bih se kladiti da ga je mogla čuti. Svaki moj ubrzani otkucaj srca upravo je živio za ovaj trenutak. 

'Liam...'-Rekla je tiho i podigla je glavu da me gleda u oči. 'Reci.'-Rekao sam. 'Zar je ovo moguće?'-Upitala me. 'Što ljepotice?'-Upitao sam ju zbunjeno. 'To...ti... ja...MI. Zaklela sam se samoj sebi da više nikada neću voljeti i biti u ovom ljubavnom sranju, a vidi ovo...ležim do dečka koji mi je u kratkom trenu postao sve. Kako je to moguće?'-Zabila je lice u moja prsa i snažno je svojim prstima stegnula moju košulju. Stavio sam svoju ruku oko nje i prolazio sam rukom po njenim leđima.

 'Ne znam Lissa, ali osjećaji i ljudi se mijenjaju. Neočekivano, brzo...neki na bolje, neki na gore.' 'E pa ja imam osjećaj kako će sve ići na gore. Uvijek je tako bilo i zašto bi baš ovaj put bio iznimka?' 'Zato jer jest.'-Rekao sam. 'Kako ti to znaš?'-Upitala me. 'Ne znam. Ali to osjećam. Duboko u svom srcu, a znam da i ti to osjećaš.' 'Ne znam...'-Rekla je tiho.
Osjetio sam kako se moja košulja puni njenim suzama. Plakala je.
Snažno sam ju obgrlio rukama i htio sam joj dati do znanja da sam ovdje i da ju čuvam.

 
'Volim te.'-Rekla je tiho svojim uplakanim glasom dok je moju košulju sve više i više natopljivala suzama. 'I ja tebe.'-Rekao sam i poljubio sam ju u čelo.