Love Is A Game

38.DIO

/LOUIS'S P.O.V/

Sjedio sam na kauču u sobi kada mi je došla poruka na mobitel. Od Liama je. Wtf?! Otvorio sam poruku i imao sam što za vidjeti. ON ODLAZI IZ L.A?! I TO VEČERAS?! Pa dobro koji je njemu kurac?! Ženim se za 2 tjedna, a on samo tako ode bog zna gdje?! Ubit ću ga kad ga vidim, ali pitanje je da li ću ga ikada više vidjeti. Odlučio sam ga nazvati, ali kao da nisam ništa napravio. Mobitel mu je bio isključen. LIAME BUDALO ŠTO RADIŠ?! Udario sam se po glavi i otišao sam u kuhinju po čašu vode kako bi se smirio. Ali uzalud. Bijes je ključao u meni kao nikada do sada.
Mislio sam da mi je najbolji prijatelj i da će uvijek biti uz mene, a napravi mi ovako nešto?! Pa dobro što sam skrivio?! JEBEMU!! –Zakucao sam čašu u pod i razbila se u tisuću komadića. Cijeli kuhinjski pod je bio pun krhotina stakla. Podizao sam krhotine stakla sa poda i razmišljao o tome kako će biti Clarissi kad sazna. Ne mogu ni zamisli na što će onda sve biti sposobna. Uskoro su u stan ušle Clarissa i Elenour. Clarissa je izgledala tako bezvoljno i slomljeno.
Kao da nema ni trunke života više u njoj dok je El stajala pokraj nje i nekako ju držala na mjestu.
El je došla do mene i ništa joj nije bilo jasno.

'Što se ovdje dogodilo?'-Upitala me. 'Čaša mi je skliznula iz ruke kad sam pio vodu. Ništa strašnog.'-Rekao sam i stavio sam komadiće stakla u kantu za smeće. 'Što je s Clarrisom?'-Upitao sam ju dok sam ju krenuo zagrliti. 'Duga priča. Ne bih sad o tome, a vjeruj mi ne bi ni ona. Pričekaj par dana da se sredi, pa onda postavljaj pitanja. Sad samo odi tamo i zagrli ju.'-Pogurnula me prema Clarissi koja je gledala u pod i nepomično je stajala na jednom mjestu.

 Snažno sam ju zagrlio ,a ona je uzvratila. Očito joj ovo treba. 'Dođi sis ...odvest ću te u sobu da se odmoriš.'-Kimnula je glavom i otišli smo u njenu sobu. Sjela je na krevet i skinula je rep. 'Trebaš li išta?'-Upitao sam ju, a ona je glavom odmahnula u znaku ne. 'Dobro. Zovi kad ćeš nešto trebati.'-Rekao sam i ostavio sam maleni poljubac na njenom čelu. Ona me pogledala i sitno se nasmijala. Uzvratio sam i izašao sam iz njene sobe. Dolje u dnevnoj je El sjedila i čekala.

 'Nije mi ništa rekla. Ali doslovno ništa. Upitao sam da li treba išta, samo je odmahnula glavom. Nešto sam joj rekao samo je kimnula. Loše je El...loše ...'-Rekao sam i sjeo sam do nje. Ona se stisnula uz mene i snažno me zagrlila. 'Bit će u redu s vremenom. Vidjet ćeš. Samo treba malo biti sama i razbistriti misli.' 'Ali El...ovako je već par tjedana. Prvo se oporavi, pa onda sve all over again. Ne znam kako da joj više pomognem . Ostao sam bez svih opcija.' 'Nemaš što učiniti, osim da budeš tu. To joj je i više nego potrebno i dovoljno. Vjeruj mi.'-Rekla je. 'Da...možda imaš pravo. Vjerujem da će moja mala sestrica biti opet kao nova s vremenom. A do tad ću biti uz nju od 0 do 24 sata.' 'Tako je. Pametno ljubavi. Ponosna sam na tebe i ona je sretna što te ima. Uistinu jest.'-Rekla je i pogledala me onim svojim prekrasnim očima. Prošao sam rukom kroz njenu dugu kosu i gledao sam ju kako se smiješi. 'I ti si također.'-Nasmiješio­ sam se i poljubio sam ju.

/LIAM'S P.O.V/

Sjedio sam u avionu koji je letio za San Diego. Gledao sam kroz prozor i promatrao sam oblake.
Imao sam osjećaj kao da sam iznad svih problema, ali su opet prisutni. Ne mogu vjerovati da sam ovo učinio. Stvarno ne mogu. Kukavički sam pobjegao kako bi se spasio. Ali ne ..To nije spas. To je samo pogoršanje situacije. Bravo debilu! Pobjegao si od one koju voliš. Od one koja ti je sve na ovom jebenom svijetu. Zašto?! Jer se bojiš?! Bravo ...na strahu se uči.
Maleni glasić se javio u mojoj glavi. I bio je u pravu...Trebao sam biti veće muško od ovog i pokušati ju osvojiti. Ponovo. Da bude moja bez obzira na sve. Na njena silna vrijeđanja, svađanja,­ udaranja, čupanja ili bilo čega. Samo sam trebao pokušati, a ne strpati stvari u kovčeg i otići na prvi slobodni avion. Budalo! Stisnuo sam šake zaboravljajući da mi jedna šaka ima ozljedu. Ispustio sam tihi jauk dok mi je niz lice pala suza. Nedostaješ mi Lissa ...jebeno mi nedostaješ. Rekao sam sebi u bradu, pa sam obrisao suze. Naslonio sam se na sjedalo i sklopio sam oči. Možda uspijem zaspati i zaboraviti na sve. Bar tokom leta.