Love Is A Game

31.DIO

/LOUIS'S P.O.V/

Ostavio sam Clarissu u krevetu i dao sam joj tabletu za smirenje. Zaspala je odmah nakon što ju je popila i bilo mi je lakše kad sam ju vidio takvu, a ne svu u suzama. Krenuo sam izaći van iz stana kada sam stao na neku bijelu omotnicu. Na njoj je pisalo Za Clarissu. Ovo mora da je njeno, ali od koga? Bilo mi je čudno jer ne postoji osoba u današnje vrijeme koja piše pisma i ostavlja ih ispod vrata. Ali ipak ..bio sam znatiželjan. Podigao sam pismo s poda i krenuo sam ga otvarati. Znam da sam loš brat zbog ovoga i da u ovome može biti svakakvih privatnih stvari koje su namijenjene za nju, ali nisam se mogao suzdržati. Previše me zanimalo što se nalazi u tom pismu. Otvorio sam ga i dočekalo me iznenađenje. Makar rekao bih šok prije nego iznenađenje. Pročitao sam svaku riječ koja se nalazila u tom pismu i srce mi je umalo stalo. Bilo je od Liama i u njemu svašta piše. A ponajviše ono što će ju boljeti još i više nego što ju boli sada.
Nisam htio da ovo vidi. Nisam mogao dozvoliti da se uništi do kraja. Jednostavno nisam. Uzeo sam pismo i odlučio sam ga sakriti negdje gdje ga nikada neće naći. Ovo je sve loša ideja, ali moram joj nekako pomoći. Nekako ju spasiti.  Sestra mi je. Ne mogu ju gledati takvu. Sakrio sam ga ispod svoje odjeće na dnu ormara. Znam da ovdje nikada neće gledati. Papir je na sigurnom i nikada ga neće moći pročitati.

/CLARISSA'S P.O.V/

Probudila sam se i otišla sam u dnevnu. Osjećala sam se kao nadrogirana dok sam se teturala po sobi kao da sam pila cijelu noć. A to je sve zbog jedne male tablete. Tražila sam Louisa po stanu, no njega nije bilo nigdje. Ušla sam u dnevnu i na stolu u dnevnoj me dočekao maleni papirić s porukom. Sjela sam na kauč i pročitala ju. 'Otišao sam do trgovine po hranu za večeru, vraćam se ubrzo. Louis xoxo.'

Baš kao da mi je čitao misli i čuo želudac kako proizvodi zvukove. Sjedila sam na kauču i buljila sam u prazno. Bila sam usamljena. Znam da se Louis vraća ubrzo, ali opet...sama sam. Sjetila sam se da je u ovakvim trenucima, Liam bio ovdje. Ležali smo na kauču, dok su nam ruke bile spojene, a oči su govorile više od samih riječi. Bilo je prekrasno. Svaki dodir, pogled, riječ, s­tvar... Sve u vezi nas je bilo prekrasno. I onda ponovo...Počela sam plakati. KVRAGU CLARISSA!!! SABERI SE!! JEBENO SE SABERI!! Govorila sam samoj sebi kako bi se probala vratiti u normalu. Obrisala sam rukavima majice suze i prošla sam rukom kroz kosu. Zagledala sam se u zid i duboko udahnula. Moram do njega ... Jednostavno moram ..Ne mogu ovo podnijeti. I znam da me neće htjeti vidjeti, ali samo sekunda...samo sekunda mi je dovoljna da ga vidim. Otrčala sam u sobu i na sebe sam nabacila prvo što mi je došlo pod ruku. Izašla sam iz stana i krenula sam prema njegovoj kući. 

Putem su mi se preslikavale uspomene u glavi. Mjesto gdje smo se prvi put poljubili, gdje me zagrlio, pa sve oni dani kada smo bili zajedno i nismo se odvajali. Sva ona zezanja i ludovanja kada bi me nazvao i u pola 3 ujutro, pa mi izmamio osmijeh koji je probudio pola susjedstva. Sve te uspomene...doživjela sam s njime. Nezamjenjive su. Kao i on... Sjećam se kada su me ljudi pitali što vidim u njemu. Uvijek bi im rekla:' Znate...Njega se ne može opisati riječima.
Jer ..to je on. Nije neka lutka koju možeš opisati u izlogu dućana. On je osoba. Anđeo koji mi je uljepšao život onaj dan kada je kročio u moj život. Tako tiho i neprimjetno, ali opet dovoljno glasno da ga čujem i vidim. Da ga držim uz sebe i ne puštam. Ni na sekundu.
Jer svaka sekunda provedena u njegovom zagrljaju je dragocjena.'  Nisam nimalo lagala. Te sekunde su mi bile najdraže. Zatim bi uz to rekla .. 'Ima ruke koje grle najjače, usne koje ljube najslađe i osmijeh koji mi probudi stotine leptirića u trbuhu. Njegova blizina je nezamjenjiva kao i on sam. Njega se ne može mijenjati ni za svo blago ovog svijeta. Ne može se mijenjati onaj jedan poseban osjećaj kada su njegove ruke oko mog struka, a moje oko njegovog vrata, pa svi oni silni pogledi u oči su neprocjenjivi. Iz samog pogleda sam vidjela svaki njegov osjećaj koji mi nije trebao reći. Samo sam ga pogledala i već sam sve znala.

Da mi se vratiti... Samo na dan. Samo na minutu. Opet k njemu. Sa njime. Sve bi dala na ovom svijetu. SVE!

/LIAM'S P.O.V/

Ležao sam u krevetu i gledao u strop. Sjećanja s njom su me još uvijek proganjala i koliko god sam se trudio da ih zaboravim, toliko mi to nije uspijevalo. Još uvijek mi je bila u mislima i još uvijek sam mogao osjetiti njenu ruku u svojoj. Taj veličanstveni dodir koji je natjerao da mojim tijelom prođu trnci. Sranje!!! Ma koga ja zavaravam?! Neću ju moći preboljeti jer ne mogu bez nje. Ni na sekundu. Ali opet...uništila je sve. Sve što smo izgradili. Sami. S našom ljubavlju koju je tako olako prokockala. Moram biti jak. Pregristi taj osjećaj i nastaviti dalje. Sa njom ili bez nje.
Moje razmišljanje uskoro prekida snažno kucanje po vratima. Podigao sam se s kreveta i otišao sam otvoriti vrata. Na vratima me dočekao Harry. 

'Što ti radiš ovdje? Mislio sam da sam prošli put bio dovoljno jasan u vezi toga da je sve gotovo.'-Rekao sam. 'I ja sam bio dovoljno jasan da shvatiš kako ovo nimalo nije gotovo.'-Rekao je i provocirajući se nasmijao. 'Pa dobro koji kurac želiš više?! Dobio si sve! Jebeno sve!!'-Rekao sam malo glasnije. 'To si ti misliš. Ona još uvijek nije moja.' 'Ne brini...kako ste krenuli brzo će biti tvoja.' 'Zar želiš reći da ti ona nimalo nije značila?'-Upitao me. 'O, značila je ona meni i više nego što misliš, ali i dalje je bila samo oklada.'

/CLARISSA'S P.O.V/

Bila sam već kod njegovih vrata kad sam čula glasove. Nagnula sam se bliže vratima kako bi čula što govore.

 'To si ti misliš. Ona još uvijek nije moja.'-Začuo se Harryev glas.  'Ne brini...kako ste krenuli brzo će biti tvoja.'-Pa Liamov. Izgleda kao da sam bila glavna tema. 'Zar želiš reći da ti ona nimalo nije značila?'-Harry je upitao Liama i ostala sam šokirana. Ovo pitanje se nije očekivalo.

 'O, značila je ona meni i više nego što misliš, ali i dalje je bila samo oklada.'-Liam je rekao i mene je nešto probolo u srcu. Oklada?! Ja?! Ja sam mu bila samo oklada?! Suza mi je pala niz lice, a u plućima me počelo stiskati. Ovo je boljelo. Lagao mi je. U vezi svega. Da mu bitna. Da smo mu MI bili bitni! Nisam mogla ovo slušati. Uletjela sam u kuću i oboje su ostali šokirani. Paralizirani na mjestu.
'Clarissa..'-Harry je progovorio. 

'Lissa...'-Liam je jedva izustio.
'OKLADA?! BILA SAM VAM SAMO JEBENA OKLADA?!'-Izvikala sam se, a suze su počele sve jače  padati niz moje lice. 'GADOVI!!! POVJEROVALA SAM VAM DA SAM BITAN DIO ŽIVOTA,DA ME VOLITE,DA VAM ZNAČIM!!! A ZAPRAVO SAM VAM BILA JEBENA OKLADA! LUTKICA S KOJOM STE SE MOGLI IGRATI KADA VAM JE SVE OSTALO DOSADILO! FUJ GADITE MI SE!! MRZIM VAS!!!-Izvikala sam se i istrčala sam van.