Love Is A Game

30.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Došla sam natrag u stan i odmah sam se zavalila na kauč u dnevnoj sobi i noktima sam tapkala po ekranu mobitela. Pregledavala sam slike koje su još bile slikane u Francuskoj, ali i one koje su slikane ovdje. Uskoro sam naišla na sliku Liama kako spava. To je bila slika dan nakon partija. Cijela uspomena mi se izvrtjela u glavi i srce me je zaboljelo. Kako mi samo fali...i on i njegovi dodiri, poljupci, zagrljaji...sve što me vezalo uz njega. Sve što je nas vezalo skupa. Svo ono držanje za ruke, šetnje kroz puste ulice, zagrljaji sigurnosti, poljupci ljubavi..
Sve to ..Sve to sam ja upropastila. Nikada si ovo neću moći oprostiti. Dok god sam živa i dok god moje srce kuca za njega, ja si to neću oprostiti. Mobitel sam stisnula bliže k srcu i počela sam plakati. Kako bi voljela da je sada ovdje ..da me zagrli i da zaboravimo na sve loše što sam učinila i ponovo budemo sretni kao prije. Ali to je nemoguće...On mi nikada neće oprostiti. Obrisala sam suze i otišla sam u svoju sobu. Iz ormara sam izvukla njegovu Batman majicu koju mi je poklonio i obukla sam ju. Još uvijek je mirisala na njega. Imala sam osjećaj kao da je upravo ovdje kada bih pomirisala majicu. Ona me podsjećala na jedan od najljepših trenutaka koje smo proveli zajedno. A ona je nestala u magli. Kao i sve ostale uspomene. Sjela sam na krevet i tupo sam se zagledala u zid. Suza mi je pala niz lice. Pa još jedna. I onda još jedna. Jednostavno su klizile po mojim obrazima. Čula sam škripanje vrata i korake koji su mi se približavali, no nisam obraćala nikakvu pozornost na to. Nisam mogla. Bila sam zaglavljena u svojim mislima. Osjetila sam lagani dodir po svom ramenu, ali opet ništa.

'Clarissa..'-Čujem svoje ime, ali ne. Ne obazirem se. Uskoro me dvije ruke tresu i vraćam se u normalu. Ugledala sam Louisa koji je stajao ispred mene i dao mi je zbunjeni pogled.
'Jesi li dobro?'-Upitao me. 'Ne. Nikada nisam bila dobro ,a sada je još i gore. Slomljena sam Lou... Do kraja. Do temelja.' 'Zbog čega Clarissa? Što nije u redu?'-Upitao me. 'Liam ...Lou ..napravila sam grešku, veliku grešku.' 'Objasni mi. Detaljnije.'-Rekao je. 'Ne ne mogu. Boli me. Razara.' 'Molim te Clarissa. Jednom u životu mi reci što se događa da ti barem probam pomoći. Molim te. Preklinjem te.'-Rekao je. 'Tu nema pomoći. Sve sam uništila. On mi nikada neće oprostiti, a ja nikada više neću biti kao prije. I žao mi je što me sada gledaš ovakvu, a li ne mogu si pomoći. Ovo je jače od mene.' 'Nema veze ako te vidim ovakvu, sestra si mi i moram biti uz tebe makar se ovoliko slamala. Tu sam i to zapamti.'-Rekao je i zagrlio me. Snažno. Bila sam sigurna ovdje, ali slomljena. Samo sam htjela zaspati i više se nikad ne probuditi.

/LIAM'S P.O.V/

Sjedio sam u parku na onoj klupici koju sam dijelio s njom. Kroz glavu mi je prošlo toliko njenih riječi koje su me tada boljele. I koje bole još uvijek kada je se sjetim. Izvadio sam iz džepa papir i olovku i krenuo sam pisati pismo. Znam da je ludo što ga pišem usred parka, ali nije me bilo briga. Počeo sam pisati.

"Znaš Lissa... Volio bih da nije završilo tako. Da se sve ovo nije tako odvilo i da je sve bilo savršeno kako smo si zamišljali, ali jebiga ..svakoj sreći kad tad dođe kraj. Mi to nismo uspjeli izbjeći, ali bili smo tako blizu.. Hodali smo po rubu, ali zajedno. Spojene ruke, jedno srce i jedna duša. Sjećaš se? A sad? Sad je to sve rascijepano u komadiće. I ne može se sastaviti bez obzira koliko to jedno od nas dvoje htjelo. Koliko MI to htjeli. Prevara se ne prašta jer uvijek poslije toga slijedi nova i tako se samo sve pogoršava. A to ne želim gledati ili trpjeti. Volim te više od života i znam da će to tako i ostati...ali ne mogu proći preko toga samo tako. Jednostavno ne mogu. I znam da je jadno što ovo sve kažem preko jebenog papira, ali ne mogu to uživo. Jer znam da ako te pogledam u te tvoje prekrasne oči, popustit ću. A to ne želim. Tj. ne mogu. I...Eto vidiš....čak i kada pokušavam reći nešto, ne mogu da uz to ne dodam nešto što mi se sviđa na tebi. Nešto što volim. Zato je možda i bolje ovako. Preko pustih riječi koje su ispisane na ovom papiru. Molit ću te još jedno prije nego završim s ovim pismom... Čuvaj mi se ljubavi. Molim te. Pazi na sebe i ne idi za onim koji te ne poštuje. Kojem si samo igračka kada mu je dosadno jer srećo moja...ti si puno više od toga. I uvijek ćeš biti. Sjećaj me se, sjećaj se NAS. Pusti suzu, ali budi sretna na kraju svake ispuštene suze. Za mene....i znaj...Volim te."
Završio sam s pismom i presavinuo sam ga na par dijelova. Stavljajući ga na klupu, pustio sam suzu. Malenu, ali bolnu. Ovo je boljelo, ali je ipak bilo ispravno. Strpao sam ga u džep i krenuo sam prema njenoj zgradi.