Love Is A Game

40.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Došao sam pred poznatu kuću koja se nalazila tik uz plažu. Pokucao sam na bijela vrata i čekao da mi netko otvori. Uskoro se na njima našao visok, ćelav,nabildan muškarac smeđih očiju i već dobro poznate tetovaže trnovite ruže na njegovom vratu.

'Gospodine Smith,lijepo vas je ponovo vidjeti.'-Rekao sam i nasmijao sam se. 'Liame? Jesi li to ti?'-Upitao me s osmijehom od uha. 'Glavom i bradom.'-Nasmijao sam se. 'O kako si samo narastao... Vidi ovo. Visok, zgodan, nabildan i poprilično ozbiljan, ali još uvijek nosiš onaj djetinjasti osmijeh kojeg si imao kao dječak.' 'Pa neke stvari se ne mijenjaju.'-Rekao sam.
'Ajde uđi unutra. Pričat ćemo o tome što te dovodi ovdje. Rosie će biti oduševljena kada te vidi,a Alex najviše.'- Kimnuo sam glavom i ušao sam u kuću. Sa kata se spustio visok dečko, smeđe kose i smeđih očiju.

 'Liam!'-Glasan uzvik mog starog prijatelja me doziva. 'Alex, pa jesi li ti uopće živ?'-Rekao sam kroz maleni smiješak, te sam ga bratski zagrlio. Jesam vidiš i sam. A ti? Što te dovodi ovdje?'-Upitao me na što sam ušutio. Nisam mu mogao to samo tako reći. Ipak to nije mala stvar. 

'Reći ću ti kasnije.'-Kimnuo je glavom kada je sa kata dotrčala preslatka malena djevojčica duge smeđe kose i plavih očiju u rozoj haljinici i sa ogromnim osmijehom vičući: 'TATA! TATA!'
Ne sjećam se kada sam zadnji puta vidio ovako preslatku djevojčicu. Alex se okrenuo prema njoj i primio ju je u naručje. Zar je moguće da se Alex skrasio? Prije mene?

  'Reci princezo.'-Rekao joj je. 'Mama me natjerala da ovo obučem.' Pokazivala je ručicom na rozu haljinicu. 'Što? Zar ti se ne sviđa?'-Upitao ju je, na što je ona odmahnula glavom u znaku ne. Jade!!!'-Vikao je prema katu, na što je sišla malo niža djevojka duge plave kose sa divnim plavim očima. 'Što je?'-Upitala ga je. 'Našoj princezi se ne sviđa ova haljinica.' 'Oh zar opet Lucy? To je već 3 haljina danas koja ti se ne sviđa.' Malena slatkica je slegnula ramenima i nasmijala se. 

'O ti vražićku maleni.'-Rekla je poljubivši ju u čelo i uzmajući ju iz Alexovog naručja.
'A tko nam je ovo?'-Upitala je Alexa pogledavši u mene. 'O da... To je Liam. Naši roditelji su stari obiteljski prijatelji,a Liam i ja smo odrasli zajedno. Sjećaš se da sam ti pričao o njemu?'-Upitao ju je. 'To je Payno? Dečko koji se dano noćno nije odvajao od vode?'-Upitala je. 'Da to sam ja i ne vjerujem da ti je rekao moj nadimak.'-Rekao sam kroz smijeh, pruživši joj ruku. 'Morao je. Žena sam mu.'-Rekla je i nasmijala se.

'Ništa...vi uživajte ja moram princezi naći odgovarajuću haljinu.'-Rekla je i otišla.
Alex me povukao u dnevnu sobu i posjeo me na kauč. 'Pa?'-Rekao je. 'Što?'-Upitao me. 'Ne pravi se glup Payno...što te dovodi ovdje.? Avantura ili grižnja savjest?'-Upitao me ozbiljno. 'Nijedno?'-Pogledao sam ga. 'Znam da to nije istina. Nešto veliko te dovodi ovdje,ali to vješto skrivaš što znači da je ili stvarno loše ili stvarno dobro.' 'Prije ovo prvo.'-Rekao sam na što me zbunjeno pogledao. 

'Stvarno loše?'-Upitao me zbunjeno. 'Da..'-Rekao sam tiše. 'No? Onda? Hoćeš li početi pričati?'-Bio je uporan. 'Ne znam da li mogu.' -Rekao sam. 'Payno..znamo se od malih nogu,možeš mi sve reći.' 'Da,da znam. Ali sada nije u pitanju neka svađa sa starcima ili slično sranje.. Ovo je gore.' 'Djevojka?'-Upitao me. 'Ja nju ne bi nazvao djevojkom...stvarno ne bi. Nazvao bi ju spasom u svakom djelu dana,anđelom koji je poslan s neba da te štiti,kisik koji je potreban za tvoje disanje....nazvao bi ju svakako,samo ne djevojkom.'
'Toliko ti znači?'-Upitao me. 'Ne Alex... Toliko ju volim.'-Rekao sam dok mi je malena suza pala niz lice. Ostao je zbunjen. 

'Ne razumijem.... Što onda radiš ovdje? Gdje je ona?'-Upitao me znatiželjno. 'U L.A-u.'-Rekao sam kratko brišući onu suzu koja je maloprije pala niz moj obraz. 'Zašto si onda ovdje? Zašto nisi tamo s njom?'-Postavljao je tisuću pitanja u sekundi. 'Jer me ona ne želi vidjeti. Prekinuli smo, posvađali smo se masu puta, masu puta smo si rekli zbogom, ali ja i dalje ne mogu bez nje.' Jesi li joj to rekao?'-Upitao me. 'Pokušao sam. Nije me slušala. Užasno je tvrdoglava.'
'Razumijem Payno,ali čemu ovo? Čemu bijeg ako si mogao ostati i boriti se za nju? Za VAS?!'
'Ne znam..preplašio sam se. Boljelo me, boli me i sada i ne znam..nisam mogao biti u istom gradu ako nju ne držim za ruku hodajući ulicama tog grada. Jednostavno ne mogu.'
'Ali to ti opet ne daje nikakav razlog da odeš od onoga što je moglo biti, od onoga što si želio s njom.'-Rekao je. 'Kako si znao da išta želio s njom? Nisam ti ništa rekao u vezi toga.'-Rekao sam. 'Nisi mi trebao ništa reći. Dovoljno te dobro i dugo poznajem da znam da kada voliš djevojku, želiš velike stvari s njom makar se kasnije opekao.'
'Da hah imaš pravo...A s njom sam imao stvarno velike planove. Upotpunjivala me svakim danom sve više i više,kada sam ju držao za ruku nisam htio pustiti jer su nam srca u tom trenutku bila spojena,a zagrljaji? Hah..Znaš onaj osjećaj kad zagrliš osobu i imaš neki snažan osjećaj da u tom trenutku grliš cijeli svoj svijet? I da ga ne želiš pustiti jer se bojiš ako to napraviš,da će se urušiti?'-Kimnuo je glavom. E pa tako je meni bilo kada sam nju grlio. A onaj dan kada sam ju zadnji dan zagrlio i odmaknuo se od nje, cijeli svijet mi se urušio.'-Rekao sam i pogled sam spustio na pod. Stiskao sam šake i uvlačio sam suze natrag u sebe. Moram biti muško. 

'A njeno ime?'-Upitao me. Zar on nije čuo ništa od ovoga prije? 'Clarissa..hah ili meni draže Lissa. Tako sam ju samo ja zvao. I obožavao sam ju tako zvati jer jer uvijek imala prekrasan osmijeh na licu kada bi joj rekao Lissa.'-Nasmijao se i potapšao me po ramenu. 

'Ima preljepo ime, a vjerujem i da je i ona prelijepa.' 'Oh Alex nemaš pojma koliko je prelijepa. Nijedna žena ju ne može dostići svojom ljepotom. Svaku je nadmašila.' Iz džepa sam izvukao sliku nje i mene na dan onog tuluma. Nisam lagao kada sam rekao da ću ju razviti... Pružio sam mu sliku, a on je stao gledati.

  'Bome je prekrasna.'-Rekao je sa smiješkom. 'Znam zar ne? I ne da je samo prekrasna, nego je i nevjerojatna. Ima tako predivnu dušu, ali i ožiljke koje ju čine još divnijom.'-Obrisao sam suze i nasmijao sam se. 'Wow...stvarno si ju zavolio.' 'Naravno da jesam. To je moja Lissa..'-Vratio mi je sliku i podigao me s kauča. 'Što radiš?'-Upitao sam ga. 'Ne želim te gledati ubediranog trenutačno. Idemo uloviti par valova da se središ i malo zaboraviš na ovo. Treba ti to. Vjeruj mi.' 'Istina. Treba mi više od ičega.' 'Onda? Izvuci kupaće iz kovčega i idemo. Valovi nas čekaju.'-Rekao je, a ja sam ga poslušao. Uzeo sam kupaće iz kovčega i brzo sam se išao presvući.

/CLARISSA'S P.O.V/

Pakirala sam svoje stvari u kovčeg i razmišljala o ovome što upravo radim. Imam osjećaj da je ovo užasno loša ideja i da će loše završiti, ali ja ne mogu više mirno sjediti i plakati svaku prokletu sekundu za onime što sam mogla imati. Ne mogu jednostavno... Strpala sam i zadnje komade svoje odjeće u kovčeg i iz ormara sam izvukla sliku. Liam i ja onaj dana kada smo imali tulum. Tu noć je pao i prvi poljubac. A taj poljubac nikada neću zaboraviti, makar je bio samo bezvezan izazov. Prvi poljupci se pamte do kraja života. Stavila sam ju u džep svoje jakne i izašla sam iz sobe. Uputila sam se u dnevnu gdje me Louis čekao mašući mi kartom ispred lica. 

'Jedan pokušaj. Sad ili nikad. Još uvijek se stigneš predomisliti.'-Rekao mi je ozbiljno, pa se nasmijao. Izvukla sam kartu iz njegove ruke i nasmijala sam se. 'Sad. I ne, ne planiram se predomisliti.'-Rekla sam i nasmijala sam se. 'Onda ništa. Vodim te na aerodrom.'-Rekao je i krenuo je prema vratima. 'Lou..'-Zaustavila sam ga,na što se on okrenuo i pogledao me zbunjeno. 'Da?'-Upitao me. 'Hvala. Za sve. A najviše za ovo. Ovaj poticaj da idem ovako naglo u drugi grad zbog ljubavi. I hvala na tome što me ne zaustavljaš makar znaš da bi se doma mogla vratiti u suzama... Stvarno si najbolji brat na svijetu.'-Rekla sam i zagrlila sam ga snažno. Ne zahvaljuj mi se na nečemu što je tebi bitno, a i meni također. Uvijek sam te učio da je ljubav bitan dio života bez obzira kako se ona završila.'-Na ovo sam ga još snažnije zagrlila na što je uzvratio još jače, pa me odmaknuo od sebe i pogledao u oči.
'Volim te sis,čuvaj mi se.'-Rekao je. 'I ja tebe Louis...i ne brini..čuvat ću se'-Nasmijao se i ostavio mi je maleni poljubac na čelu. Onda je uzeo moj kovčeg i otvorio vrata. 'Idemo!'-Kimnula sam glavu i izašli smo iz stana.