LOVE IS A GAME

52.DIO

/LOUIS'S P.O.V/

Sunčeve zrake koje proviruju kroz moj prozor me lagano miluju po obrazima, a cvrkutanje ptica me budi iz sna. Podigao sam se s kreveta i otišao sam do Clarissine sobe. Lagano sam pokucao pa sam ušao u sobu. Pogledao sam na njen krevet no nje nije bilo nigdje. Haljina od jučerašnjeg spoja je stajala na stolici, a štikle su stajale u kutu njene sobe. Otišao sam u dnevnu gdje me na stoliću dočekala poruka. Uzeo sam ju sa stola i pročitao.

'Dobro jutro Lou. Danas je poseban dan, pa te u kuhinji i čeka poseban doručak.
Ja sam morala otići po haljinu za djeveruše, ali vratit ću se uskoro. Volim te! Clarissa xxx.'
Nasmijao sam se i otišao u kuhinju gdje me čekao doručak. Jaja, slanina ,palačinke i sok od naranče. Je li to ona mene želi udebljati samo par sati prije vjenčanja?! Jer ako želi uspijeva joj.
Uzeo sam mobitel i nazvao sam ju. 

'Halo?'-Poznat glas moje sestrice mi odgovara. 'Hej, jesi li uzela haljinu?'-Upitao sam ju.
'Nisam još. Na kemijskom čišćenju je. A ti? Jesi li pojeo doručak koji sam ti spremila?'-Upitala me. 'Nisam, jedem ga upravo ali iskreno Clarissa... zar me ti želiš udebljati prije vjenčanja?'-Počela se glasno smijati i skoro mi je probila bubnjiće. 'Ne nikada Lou.'-Jedva je rekla kroz sav taj silan smijeh. 'Osim možda sada.'-Nasmijao sam se. 'Ali dobro nema veze. Nego... zaboravio sam ti reći da sam pozvao naše roditelje na vjenčanje.' -Rekao sam u strahu. Nisam znao kako će ona na to reagirati. 

'Jesi ti ozbiljan?'-Upitala me izbezumljeno. 'Jesam. Ozbiljan sam.'-Rekao sam. 'Isuse Lou ti nisi normalan. Zašto si ih zvao?!'-Upitala me živčano. Znam koliko ih ne voli, ali morao sam... 'Clarissa... roditelji su nam bez obzira na sve. Morao sam ih pozvati.'-Rekao sam. 'Ja... ja ne vjerujem.'-Rekla je drhtavim glasom. Vidno se šokirana tom informacijom.  'Znam Clarissa, ali hej... to je samo par sati koliko ih moramo gledati, ali da ti budem iskren... ne znam ni da li će doći. Nisu ništa javili.' -Rekao sam pokušavajući ju umiriti. 'Molit ću Boga da se ne pojave. Ne mogu ih gledati.'-Rekla je ljutito. 

'Ma Clarissa... možeš ti to. Samo par sati. I onda se sve vraća u normalu.'-Rekao sam. 'Dobro u redu. Izdržat ću to, ali samo zbog tebe.'-Rekla je. 'Hvala ti Clarissa... najbolja si.'-Rekao sam i nasmijao sam se. 'Sve za tebe Lou. Ajde pusa moram ići po haljinu baš je gotova.'-Rekla je i poklopila.

  Imao sam sreće... da je mogla mislim da bi me razapela preko mobitela. Morat ću se pobrinuti da bude jako dobra kada se nađe lice u lice s njima. Jer ako ona započne nešto što ne želim, uništit će mi vjenčanje. Uskoro se na vratima čulo zvono koje me trgnulo iz misli. Otišao sam otvoriti vrata. Bio je to Liam.

'Clarissa je otišla po haljinu. Brzo će se vratiti.'-Rekao sam. 'Da znam rekla mi je.'-Rekao je. 'Pa što onda radiš ovdje ako nje nema?'-Upitao sam ga drsko. 'Došao sam zbog tebe. Pa Lou ženiš se danas.' -Rekao je uzbuđeno. 'Da da ženim.'-Rekao sam i ušao sam natrag u stan, a on za mnom.

 'Je li se to meni čini ili nisi sretan što me vidiš?' -Upitao me sa strahom. 'O bravo pogodio si. Nisam nimalo sretan što te vidim.'-Rekao sam ljutito.  'Čekaj... zašto?'-Upitao me zbunjeno. 'Stvarno? Stvarno ne znaš zašto?'-Odmahnuo je glavom u znak ne. 'Prvo si mi sestri slomio srce, onda si pobjegao od nje i još imaš hrabrosti obratiti mi se?!' Gledao me zbunjeno i nije znao što bi rekao. 

'Ušutio si a? I ja bih na tvojem mjestu.'-Rekao sam i sjeo sam na kauč. 'Nisam imao namjeru slomiti joj srce ili pobjeći, ali nisam imao izbora.'-Rekao je. 'Kako molim?! Nisi imao izbora?! Itekako si imao. Samo što si bio prevelika kukavica da si cijelo vrijeme izbjegavao taj izbor.'-Povisio sam glas. 'Priznajem bio sam kukavica, ali to ne znači da ju nisam volio. I da ju još uvijek ne volim. Louis pa život bi dao za nju!!! Sve mi je na svijetu. Oduvijek je i bila!!!'-Izderao se na mene kako bi dokazao da govori istinu. 

Nisam znao da li da mu vjerujem ili nje. Ako to ponovo učinim, vjerojatno ponovo činim grešku koja bi moju sestru mogla koštati srca. A ne želim da se to ponovo dogodi. Onda ću mu slomiti svaku kost u tijelu.

'Ne znam da li bi ti vjerovao više. Prokockao si moje povjerenje čim je moja sestra završila slomljena srca.'-Rekao sam mu drsko. 'Ali Lou... stvarno nisam htio.'-Rekao je. 'Nije me briga. Možda si dobio nazad moju sestru i njeno srce, ali si izgubio brata.'-Rekao sam i pokupio sam sam se u svoju sobu.

/LIAM'S P.O.V/

Stajao sam u Louisovom boravku šokiran samo par sati prije njegovog vjenčanja. Nisam vjerovao da se dogodilo ovo što se dogodilo. Nisam mogao vjerovati da mi je Lou rekao tako nešto. Znao sam da mu Clarissa znači ali nisam znao da baš toliko jako. Razumijem da mu je sestra ali ja sam mu bio poput brata. Tako mi je bar bio rekao. Bravo Liame!!! Opet si sve uništio. Dobio si jedan dio života natrag, a jedan si izgubio. 

Uskoro začujem kako se vrata otvaraju i u stan ulazi Clarissa. U ruci je imala svoju haljinu za djeveruše, a na licu je imala osmijeh. Pogledao sam ju i nasmijao sam se. Barem mi je ona svijetla točka u svemu tome. Došla je do mene i ostavila je maleni poljubac na mome obrazu. 'Uranio si.'-Rekla je kratko. 'Htio sam te vidjeti.'-Rekao sam i nasmijao sam se. Ona se na to zacrvenila u obrazima i slatko se nasmiješila. 

'Drago mi je da si uranio. Ionako mi netko treba zakopčati haljinu, a Lou neće moći.'-Rekla je. 'Zar ti je samo drago da me vidiš zbog toga jer ti netko mora zakopčati haljinu?!'-Upitao sam ju. 'Ne budalice. I drago mi je da si tu jer te sada mogu pošteno zagrliti.'-Rekla je i zagrlila me. Uzvratio sam još snažnije. Stajali smo tako par minuta zagrljeni dok je ona duboko izdahnula. Nekako teško. Kao da ju nešto muči. 

'Lissa...'-Rekao sam. 'Hm?!'-Odgovorila je kratko. 'Je li sve u redu?'-Upitao sam ju. 'Ne zapravo nije.'-Rekla je i odmaknula se od mene. Otišla je do kauča i sjela. Otišao sam za njom i sjeo sam tik do nje. Spojio sam naše ruke u cjelinu, a ona se sitno nasmijala.

'Što je bilo?'-Upitao sam ju. 'Sjećaš se kada si me na početku pitao zašto sam uistinu došla ovdje?'-Upitala me. 'Da naravno. Što s time?'-Upitao sam. 'E pa došla sam ovdje zbog svojih roditelja i ne, to nije bio samo posjet Louisu. Došla sam ovdje živjeti. Imala sam probleme sa roditeljima i već sam imala u planu preseliti se k njemu ali nikada nisam imala dovoljno hrabrosti za takvo nešto. Do prije par mjeseci kako sam došla ovdje. Onda sam saznala da možda dolaze na Louisovo vjenčanje, a ja ne znam da li ću uspjeti preživjeti tih par sati koje ću ih morati gledati.'-Rekla je na što sam ostao šokiran. Znači njen dolazak ovdje je svo ovo vrijeme bio samo bijeg?! Od roditelja?!

'Zašto mi to nisi prije rekla?'-Upitao sam ju. 'Nisam znala kako. Niti sam imala dovoljno veliko povjerenje u tebe da ti kažem ovakvo nešto. Jednostavno sam takva. Teško vjerujem ljudima da bi im rekla svoju priču. Svoj pravi razlog dolaska ovamo i napuštanja svega što sam voljela i poznavala u Parizu.'-Rekla je, pa je spustila glavu. Podigao sam joj glavu i pogledao sam ju u oči.

'Razumijem te Lissa. I nemaš pojma koliko mi je drago da si mi to rekla.'-Rekao sam i nasmijao sam se. 'Uvjeravam te... uspjet ćeš prebroditi ovih par sati i onda se sve vraća u normalnu. A najvažnije je to da ću cijelo vrijeme biti uz tebe samo da tebi bude lakše.'-Rekao sam. 'Hvala ti Liame. Dugujem ti.'-Rekla je i snažno me je zagrlila.

'Ti mi nikada nećeš dugovati. Pogotovo ne kada su u pitanju takve stvari. Volim te Lissa i uvijek ću biti uz tebe kada su u pitanju takve stvari. Uvijek.'-Rekao sam. 'Oh Liame... volim i ja tebe. Nemaš pojma koliko.'-Zagrlila me ponovo, na što sam ja ostavio poljubac u njenoj prekrasnoj dugoj smeđoj kosi. 

'Vjeruj mi Lissa... imam pojma.'-Rekao sam i mogao sam osjetiti kako su me njene ruke jače stisnule k sebi u zagrljaj. 'Moram se ići spremati. El bi trebala stići uskoro, a ja do tad moram biti spremna kako bih ju sredila do kraja.'-Rekla je i odmaknula se od mene. 

'Hoćeš li ostati ovdje do tad?'-Upitala me. 'Nisam ni planirao otići.'-Rekao sam i nasmijao sam se. 'Hvala.'-Rekla je i poljubila me. Nasmijala mi se još jednom i odšetala je u svoju sobu.