Love Is A Game

9.DIO

/LIAM'S P.O.V/

Probudio sam se ujutro i pogledao sam na sat. 08:00. A ja nisam spavao cijelu noć. Cijelo vrijeme sam razmišljao o Louisovim riječima i o tome koliko brine za Clarissu. Možda nije pametno da sam toliko s njom. Stvarno ju ne želim povrijediti. Ne zaslužuje to. Istina nevjerojatna je, ali...Ne znam. Ne želim ju razočarati ili tako nešto. Isuse Liam... Nisi spavao cijelu noć, govoriš sam sebi gluposti. Prošlo mi je glavom. No ipak... Morat ću sve držati na prijateljstvu. Istina, biti će teško jer mi je prirasla srcu. Sviđa mi se svaki dio nje. Te divne smeđe, velike oči, kosu koja uvijek pada ravno preko njenih ramena, ruke koje grle najjače, usne koje bi mogao ljubiti cijeli život, osmijeh koji uvijek natjera moje srce da jače zakuca...Ta djevojka je savršena. Od glave pa do pete. 'Uf...Liame zaglibio si duboko u ovome...'- Rekao sam samom sebi, te sam duboko uzdahnuo i podigao sam se s kreveta. Rukama sam protrljao svoje umorne oči, pritom prošao prstima kroz svoju kosu i ušao sam u kupaonicu. Stao sam pred ogledalo i izgledao sam kao da nisam spavao tjedan dana, a ne samo jednu noć. Moram se razbuditi. Odlučio sam otići do Starbucksa i preskočiti današnju probu. Dečki ju bar jednom mogu održati bez mene. Uzeo sam mobitel u ruke i utipkao sam poruku Louisu. 

'Danas ne dolazim na probu, imam neke planove. Ne brini, moći ćete jedan dan bez mene. Liam xx.' Poslao sam poruku i otišao sam do svog ormara. Izvukao sam iz njega trenirku, majicu kratkih rukava i obuo sam visoke tenisice. Još jednom sam prošao rukom kroz svoju kosu i izašao sam iz stana.

/CLARRISA'S P.O.V/

Probudila sam se ujutro i pogled mi je pao na sat. 8:20 ujutro. Podigla sam se s kreveta i bacila sam pogled kroz prozor. Sunce je sijalo i imala sam osjećaj kao da je cijeli L.A. nekako živnuo. Ovako vrijeme je bilo nerijetko za L.A. , barem od kada sam ja stigla. Pa sam ga odlučila iskoristiti maksimalno. Otišla sam u kupaonicu, nabacila sam malo šminke ,te sam se išla obući. Obukla sam poderane traperice, crnu majicu kratkih rukava s nekim logom na njoj i obula sam svoje najdraže Conversice. Kosu sam složila u visok rep i spustila sam se dolje u dnevnu gdje su svi bili prilično dobro raspoloženi. 

'Hej sis.'-Rekao je Louis te je došao do mene i ostavio mi jedan maleni poljubac na čelu. Dečki su mi samo mahnuli i vratili su se vježbanju. No..Liama nije bilo. Ovo je čudno. On je uvijek tu i uvijek me dolazi zagrliti ujutro. Ništa mi nije bilo jasno, no odlučila sam to malo ignorirati. 

'Hej Lou.'-Rekla sam. Pogledao me cijelu i pogledao me kao, objasni čemu ovakav styling. 'Idem prošetati do Starbucksa. Ne brini, neću dugo.' 'Sigurno?'-Upitao me. 'Sto posto. Samo ću pokupiti kavu i vratiti se kući.' 'Nećeš se izgubiti?' 'Isuse Louis pa nemam dvije.'-Rekla sam kroz smijeh. 'Istina nemaš, ali ne poznaješ baš L.A..' 'Lou ovdje sam već tjedan dana i znam ga bolje nego cijeli Paris.' -Nasmijao mi se. 'Ajde dobro vjerujem ti. Uživaj.'-Rekao je, te mi je ostavio još jedan poljubac na čelu. Ahh ta bratska briga oko svega. Slatko je, ali i iritantno u isto vrijeme. Zagrlila sam ga, pozdravila sam dečke i izašla sam iz stana.

(...)

/CLARISSA'S P.O.V/

Stajala sam u redu čekajući svoju kavu da bude gotova. Uskoro sam vidjela mušku poznatu figuru kako se približava pultu. Bio je to Liam. Stao je pokraj mene, a da me nije ni shvatio. Ovo je čudno...Uvijek me vidi. Lice mu je bilo izmoreno, kosa neuredna, a podočnjaci su mu bili veliki. Da nije razmišljao o onome što mu je Lou rekao jučer? Prošlo mi je glavom. Ne, ne vjerujem. Mora da je do kasno radio na pjesmama za novi album. Odlučila sam ga pozdraviti.

 'Hej..'-Rekla sam kratko očekivajući da će me vidjeti. I uspjela sam. U minuti se okrenuo prema meni i onaj njegov predivan osmijeh mu se stvorio na licu. 'Hej ljepotice.'-Rekao je s osmijehom. 'Kako to da nisi na vježbi s dečkima?'-Upitala sam ga. 'Imam nekog posla. A i oni mogu izdržati jedan dan bez mene.' 'Istina.'-Rekla sam kroz maleni osmijeh. 'Znaš...čudno je bilo kada sam sišla dolje u boravak, a tebe nije bilo da me zagrliš tj. ugušiš zagrljajem.'-Rekla sam. 'Znam i meni je bilo čudno, ali to ne znači da to ne mogu sada učiniti.'-Rekao je sa smiješkom na svom licu. Isuse kako je taj dečko savršen kada se smije. 'Ne, ne možeš.'-Rekla sam. 'Zašto ne?'-Upitao me zbunjeno. 'Liame u redu smo. A i sad će mi kava stići, a ja nemam namjeru zadržavati red.' 'Aha, dobro.'-Rekao je tužno i pogled je bacio na pod. 'Hej Liame..'-Rekla sam. 'Da?'-Pogledao me. 'Šalila sam se.'-Rekla sam kroz osmijeh. 'Da znao sam to.'-Rekao je, te me snažno zagrlio. Isuse kako predivno grli. Pustio me iz zagrljaja i zagledao se u mene.

'Što je? Što je bilo? Zar imam nešto na licu?'-Upitala sam ga pipajući svoje lice. 'Ne, ne sve je u redu s tvojim licem, samo... tek sad vidim koliko ti rep dobro stoji.'  Zacrvenila sam se u obrazima. 'Hvala.'-Rekla sam i nasmiješila sam se slatko. I onda...ne znam ni kako, on mi se počeo približavati i samo sam čekala kada će me poljubiti. I baš kada je on bio na milimetar od mojih usana, konobarica je došla s mojom kavom. Super. Baš je pogodila trenutak. On se odmaknuo od mene, a ja sam se konobarici nasmijala kiselo i rekla hvala. Uzela sam kavu i krenula sam prema izlazu. 'Hej Clarissa!'-Vikao je za mnom. Okrenula sam se prema njemu s osmijehom. 'Reci.' 'Ovaj...želiš li možda u šetnju?'-Upitao me. 'Zar nemaš planove?'-Upitala sam ga. 'Oni mogu čekati.'-Rekao je, te se nasmijao. 'Pa dobro onda. Dođi idemo.'-Rekla sam i zajedno samo izašli iz Starbucksa.