Love Is A Game

53.DIO

/SAT VREMENA PRIJE VJENČANJA/

/CLARISSA'S P.O.V/

Stajala sam u garderobi sa Elenour dok je ona na sebe navlačila vjenčanicu. Bila je apsolutno prekrasna. Sada vidim zašto ju Lou toliko hvali i zašto je baš nju odabrao da s njime dijeli cijeli svoj život. 

'Clarissa.'-Čujem El kako me doziva. 'Da?'-Rekla sam. 'Ostavila sam štikle u autu, možeš li otići po njih?'-Upitala me. 'Naravno. Samo mi daj ključeve.'-Dobacila mi je ključeve i izašla sam iz garderobe. Na putu sam srela roditelje i Bellu. Baš ono čega sam se i bojala cijelo vrijeme... Stisnula sam čvrsto ključeve u svojoj ruci i duboko sam udahnula. Bella se je zatrčala prema meni i snažno me je zagrlila. Oni su me oboje pogledali, pa su mi se približili i zagrlili me. Ostala sam u šoku. Ovo ne priliči njima. Odmaknula sam se od njih, pa sam ih pogledala. 

'Louis je u garderobi. Sprema se.'-Rekla sam. 'Znamo, ali što je s tobom?'-Mama me upitala.
'Što sa mnom?'-Upitala sam natrag. 'Kako si ti?'-Upitala me. 'Odlično sam. Puno bolje nego što sam bila prije.'-Rekla sam. 'Drago nam je da to čujemo. Znaš...nedostaješ nam kod kuće, a Belli najviše.'-Tata je rekao i pokazao je na Bellu koja je nogom lagano nabacivala kamenčiće. 

'Da i?! Od kada sam otišla niste me nijednom nazvali, a sad mi kažete kako vam nedostajem?! Dobro kome vi lažete?!' 'Clarissa nitko ne laže o ničemu. Ozbiljni smo.'-Mama je rekla. 'Da je tako kako kažete vi bi me zaustavili da ne dođem ovdje, a gle...ovdje sam. I drago mi je da jesam. Proteklih 18 godina života su mi naprosto bili mučenje. A od kada sam došla ovdje sretnija sam. I život mi je bolji. Zato prestanite lagati o nečemu za što znamo da nije istina.' 'Clarissa možemo bar jednom pričati normalno, a da ti od toga ne napraviš svađu?!'-Tata me upitao. 'Ovo nije svađa. Ovo je realnost. Oduvijek je i bila.'-Oboje su šutjeli i gledali u mene. 

Bella je i dalje nabacivala kamenčiće i nimalo ju nije bilo briga za išta. E da sam ja barem kao ona... Pa da nemam sva ova sranja za vratom. A ponajviše njih.

  'Sin vam se ženi za manje od sat vremena, a vi ga niste mogli nazvati barem jednom od kada je otišao. A sada stojite ovdje ispred mene kao da se ništa nije dogodilo i kao da smo oduvijek bili jedna velika sretna obitelj. Ali ne...mi to nikada nismo bili. I jebeno mi je trebalo 18 godina da napokon kažem što mi je na duši, ali vidim da vas to ne dira ni malo. Žalosno...' 'Vidim da se nisi promijenila. Da još uvijek imaš tu užasnu narav kojom drugima izvlačiš živce i čekaš da puknu do kraja. Tako te mi nismo naučili.'-Tata se oglasio. 'U pravu si. Niste. Ali da budemo realni, vi me nikada ničemu niste naučili.'-Rekla sam. 'CLARISSA!'-Mama je povisila glas. 'Ne viči na mene. Nemaš pravo na to više. Zato se sad uputite u crkvu i čekajte da prođe vjenčanje. A do tad mi se više ne obraćajte.'-Rekla sam i otišla sam do Elenourinog auta po štikle. Oni su stajali, malo gledali u mene, pa su povukli Bellu za ruku i ušli su u crkvu.

A ja sam osjetila veliko olakšanje na svojoj duši nakon toliko godina. Uzela sam El štikle i izašla sam iz auta.

/LOUIS'S P.O.V/

Sat je otkucao vrijeme za vjenčanje. Izašao sam iz garderobe i uputio sam se prema oltaru. Moj kum, djeveruše i moja pratnja su već tamo stajali. Clarissa mi je mahala i ohrabrivala me. Uskoro je glazba počela svirati, a El je držeći se pod ruku sa svojim ocem, šetala prema meni. Stajali smo pred svećenikom u crkvi punoj najmilijih. Čak su i moji roditelji sjedili u prvom redu i gledali kako se ženim. Nisam vjerovao da će doći, ali očito su me odlučili iznenaditi. Ali oni mi u ovom trenutku nisu bili ni malo bitni. Sada mi je samo Elenour bila bitna. Stajala je ispred mene i obasjavala je sve svojom ljepotom. Nisam vjerovao kako ću cijeli svoj život provesti s ovom savršenom djevojkom. 

'Louis, Elenour...Sada je vrijeme za čitanje vaših zavjeta.'-Svećenikov­ glas me budi iz misli i izvadio sam papir sa zavjetom iz svojeg sakoa. '

Elenour.. Želim ti reći kako sam sretan jer ću proživjeti svoj cijeli život s tobom. Ti za mene nisi samo djevojka koju volim nego i moja najbolja prijateljica. Da tebe nije bilo ja ne znam kako bi preživio sve godine u kojem mi se život naprosto rušio. Dizala si me kad sam padao, tješila si me kad sam se psihički raspadao, a ponajviše si mi bila rame za plakanje kada sam ga trebao. Uljepšala si mi život, dala mu neko značenje i naučila si me kako treba voljeti. Kako tebe voljeti i ne puštati te. Slažem se....imali smo puno trnovitih puteva do ovog veličanstvenog dana, ali prošli smo ih. ZAJEDNO. Kao jedno srce i jedna duša. Ne mogu riječima opisati svoju ljubav prema tebi i prema ovome što ćemo dijeliti zajedno. Kuću, posao i obitelj. Da sam htio bolju ženu s kojom bi proveo život, ne bih ju našao. Jer ti si najbolja od svih. Tebe je nemoguće zamijeniti jer ti nijedna nije do koljena. Niti će ikada biti. Volim te El... Volim te više od života i kunem ti se pred ovim ljudima, a ponajviše pred Bogom...Tretirat ću te svaki dan kao kraljicu. I kada ćemo oboje imati 80 godina, ti ćeš i dalje biti moja kraljica za koju bi osvojio cijeli svijet dok god me ti držiš za ruku. Volim te...'-Izrekao sam zadnju rečenicu i pogledao sam u nju. Suza joj je skliznula niz lice i gledala me nasmiješeno.

'Sad je moj red.'-Rekla je i obrisala je suzu koja joj je stajala na licu.

'Louis...prvi puta kada samo se upoznali ni u ludilu nisam mogla zamisliti da ćeš baš mene zavoljeti. S obzirom na to koliko njih ludi za tobom i kako si ti san svake djevojke na ovoj planeti, nikada sebe nisam mogla zamisliti ovdje. Pred oltarom dok zajedno govorimo 'uzimam'. Tko bi rekao da će obična djevojka poput mene uskoro nositi prezime Tomilson.
Bojala sam se svega, a ponajviše nas. Mislila sam kako nećemo nimalo funkcionirati ili uspjeti jer sam ja bila ovdje, a ti si putovao po svijetu. No, uvjerio si me kako kilometri ne igraju nikakvu ulogu u ljubavi. Pogotovo ako je prava. A naša bome jest.
Nikada u životu nisam bila sretnija ili ispunjenija kao u ovom trenutku. Ne želim te mijenjati Lou.. ne bih te mogla mijenjati. Ti si jedan jedini za mene. Zavoljela sam tvoje mane kao i vrline. Znaš ponekad biti nešto što ni sam ne želiš biti, ali zato sam ja uvijek tu da te smirim i vratim u normalu. I uvijek ću to raditi bez obzira na sve. Ipak smo mi cjelina koju nitko i ništa nikada neće moći uništiti. Neću to dozvoliti, a vjerujem da nećeš ni ti...'-Rekla je, a meni je niz lice pala malena suza.

 Emocije su me nadvladale i uskoro sam plakao kao malo dijete u punoj crkvi. Ona me je pomilovala po obrazu i usnama je oblikovala 'volim te.' Osmijeh mi se stvorio na licu dok sam uzvratio 'i ja tebe.'

'Louis William Tomilson, uzimaš li Elenour Calder za svoju zakonitu ženu za koju obećaješ sada nama i pred Bogom, da ćeš ju čuvati i voljeti dok vas smrt ne rastavi?'-Svećenik me upitao. Pogledao sam u nju i nikada u životu nisam bio sigurniji u ove riječi koje ću sada reći.

 'Uzimam.'-Rekao sam. 'Elenour Calder, uzimaš li Louisa za svojeg zakonitog muža za kojeg obećaješ nama i pred Bogom ,da ćeš ga čuvati i voljeti dok vas smrt ne rastavi?' 'Uzimam.'-Rekla je, a ja sam se nasmiješio.

 'Proglašavam vas mužem i ženom. Možete poljubiti mladu.'-Povukao sam ju za struk k sebi i poljubio. 

To je to. Napokon sam ju oženio i napokon sam ju službeno načinio svojim životom. Svi moji snovi i nadanja, sada su ostvareni.