/CLARISSA'S P.O.V/
Došli smo u onaj park gdje smo bili prije početka svega ovoga. Kada je čuo moju priču i vidio moje ožiljke. Sjeli smo na klupicu i srce mi je počelo kucati što na sat. Ne znam razlog toj pojavi ali bila je čudna.
'Znaš...'-Počela sam pričati na što me je on pogledao. '....Na ovoj klupici onaj dan kada smo izašli u šetnju... Ti si vidio moje ožiljke i nisi pobjegao od mene. A imao si priliku. Zanima me samo jedna stvar.'-Rekla sam. 'Koja?'-Upitao me zbunjeno i zabrinuto u isto vrijeme.
'Zašto nisi pobjegao? Imao si vremena i priliku.' -Upitala sam znatiželjno. 'Želiš znati zašto nisam pobjegao od tebe?'-Upitao me. 'Naravno da želim.'-Rekla sam odlučno.
'Zato jer Lissa..nisam mogao. Volio sam te kao što te volim i sada u ovom trenutku. A s tim ožiljcima si samo još ljepša. Znam da su ožiljci oni koji bole najviše, ali stoje ti. Čine te još divnijom. Zbog toga nisam pobjegao. Zavolio sam ih kao i tebe. Bezgranično. Čak i kada si ustala sa ove klupice onaj dan i rekla mi riječi kojih se sjećam još uvijek i koje su boljele više od ičega...nisam imao namjeru pobjeći. Htio sam biti sve što si zaslužila, a nikada to nisi imala.'
Dok je govorio, pretvorila sam se u uši. Slušala sam pažljivo svaku njegovu riječ dok su mi oči bile pune suza, ali naravno.. Takva sam da ih neću ispustiti pred njime.
'Ali znao si da možeš naći bolju. Ona koja nema toliko ožiljaka, koja nije toliko sjebana i onu koja bi za tebe učinila sve. Koja bi te usrećila više nego obična djevojka kao ja.' 'Imaš pravo. Možda bi našao bolju, ali ona nikada ne bih bila kao ti. Cura s ožiljcima koja voli više od svega jer ne želi izgubiti onu osobu za koju bi dala i zadnje trzaje života. Ona bi me možda usrećila, ali ti si ta koja je mojem životu dala smisao. Ne samo sreću.'
Našao je riječi s kojima je probio sve moje sumnje koje su ikada postojale. I kako onda da sam rekla 'ne' kada me zaprosio?! To je nemoguće. Okrenula sam glavu i pogled sam bacila na obližnje drvo. Suza mi je pala niz lice, ali sam ju brzo obrisala. Nisam željela da ju vidi i odmah nešto pomisli. No Liam kao Liam, primio me nježno za bradu i okrenuo mi je lice prema njemu.
Htio je da ga pogledam u oči, ali sam ja spustila pogled. Ne volim da me gleda dok plačem. Onda se osjećam slabo, ranjivo i jadno.
'Pogledaj me.'-Rekao je. 'Ne želim.'-Rekla sam drhtavim glasom. 'Lissa..molim te pogledaj me. Znam da plačeš. To ne možeš sakriti od mene.' 'Mogu barem pokušati zar ne?'-Upitala sam ga. 'Možeš ali nemoj. Znaš da ne volim suze na tvojim obrazima. Ne stoje ti. Nikada ni neće.' 'Što ako su one jedino u čemu se ponekad nađem? Ako su one jedine koje mi ponekad trebaju?' Što onda?'-Upitala sam ga. 'Baš ništa. To je normalno za svaku osobu na ovom svijetu ali ja sam tu da te suze obrišem. I da ne dozvolim suzama da više padaju niz tvoje obraze.'
/LIAM'S P.O.V/
Sjedila je ispred mene i pozorno me slušala dok su suze padale niz njene slatke obraze.
Obrisao sam ih palčevima nježno dok sam ju pogledao ravno u oči.
'Lissa..molim te ne plači. Nemoj nam otežati sve ovo.'-Rekao sam na što me ona zagrlila. 'Ne želim nam otežavati, ali kad si ne mogu pomoći. Ovo je jače od mene.' 'Znam Lissa..ali opet.' Obrisao sam ponovo njene suze i čekao da nešto kaže. Bilo što. Obrisala je svoje mokre obraze i nasmijala se.
'Zaboravi da se ovo desilo. I oprosti što reagiram tako.' 'Nemoj se ispričavati za nešto što je normalno ali samo ne želim da plačeš.' 'Neću više obećajem.'-Rekla je i snažno me zagrlila.
'Iskoristit ću svaku sekundu moguću za tebe prije nego odem. To ti ja obećajem.'-Rekao sam, a ona me je još snažnije zagrlila. 'Znam da hoćeš. To si ti.'-Rekla je tiho dok joj je glas još uvijek drhtao. 'Volim te Lissa.'-Rekao sam, a ona je stegnula moju majicu između svojih prstiju i mogao sam osjetiti kako njene suze padaju po mojim leđima.
'I ja tebe.'-Rekla je.
أنت تقرأ
Love Is A Game
أدب الهواة"Ne obećavaj mi nešto za što je nemoguće dati obećanje. Samo budi tu i uvjeri me da griješim svaki puta kada mislim da ću te izgubiti."
