Love Is A Game

24.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Prošlo je tjedan dana. Od tada nisam izlazila iz sobe. Od kada se desilo ono što se desilo. Izbjegavala sam svaki poziv, poruku i dodir s vanjskim svijetom. Liam je par puta bio ovdje, ali Lou mu je lagao kako me nema. Znam da ga ubija to što mora lagati zbog mene, ali ovako je najbolje. Da se udaljim od svih i zaboravim na sva sranja koja sam učinila Liamu iza leđa. Nemoguće je opisati taj osjećaj kako se osjećam sada tj. kako se osjećam u posljednjih tjedan dana. Nikada u životu se nisam osjećala ovoliko rastrgana iznutra. Rascijepana s mislima i odlukama. Proplakala sam rijeke i oceane, ali ne...nisam se osjećala bolje. Ništa me nije podizalo iz 'mrtvih'. Osjećala sam se slabo svakim svojim pokretom, korakom, uzdahom, riječi.. Ovo nisam bila ja. Nisam ni znala da je ovo moguće. Nisam jela kao prije, spavala do podneva ili išta šta me činilo svojom. Lou svaki dan sve više i više brine i pokušava otkriti razlog mog ponašanja ali... ne uspijeva mu. Ne želim mu ništa reći. Ne želim da žali za mnom i za onime u što se njegova mala slatka nevina sestrica pretvorila. Dok on ne zna neke stvari...bolje za njega. 
Kucanje po vratima od sobe me trza iz misli i povlačim se u kut svog kreveta.

'Naprijed...'-Kažem tiše i spuštam pogled na svoja koljena. U sobu je ušao Lou. 'Clarissa..'-Rekao je tiho. 'Reci braco.'-Rekla sam. Došao je do mog kreveta i sjeo je tik do mene. 'Što se događa s tobom? Ne jedeš ,ne spavaš, ne izlaziš iz sobe i samo plačeš.' 'Dobro sam Lou. Samo mala kriza..'-Izmislila sam ovu glupost kako bi povjerovao, ali ipak.. ovo je Lou. Nema šanse da mi povjeruje. 'Ta mala kriza te drži već tjedan dana. To nije normalno..to nisi ti... zabrinjavaš me Clarissa... Ne samo mene i Liama isto.' Pogledala sam ga. 'Znam i žao mi je što ste ovo morate trpjeti i brinuti ovoliko oko mene i mog čudnog ponašanja, ali ja trebam samo malo mira. Za sebe ,za svoje misli. Da se opustim i razmislim o nekim stvarima.'-Rekla sam. 'Kojim stvarima Clarissa? Molim te reci mi.'-Rekao je. 'Mojim stvarima. Ništa što se vas ne tiče.' 'Ali Clarissa..'-Počeo je. 'Lou molim te.. ostavi me da budem sama.'-Rekla je. 'Dobro.. ostavljam te samu.'-Rekao je i krenuo je prema vratima.

/LOUIS'S P.O.V/

Taman sam izlazio iz Clarissine sobe kada sam se sjetio nečega. Izvući ću je iz ovog stana, makar mi ovo bilo zadnje. Vratio sam se k njoj dok me ona zbunjeno pogledala.

  'Ne. Neću dozvoliti da izgubiš još jedan tjedan svog života na oplakivanje meni nepoznatog razloga. Večeras ideš van sa mnom i Elenour.'-Rekao sam odlučno. 'Ne želim ići. Nemam volje, niti snage za izlaske.'-Rekla je. 'Briga me. Moraš izaći van.'-Povukao sam ju za ruku kako bi ju izvukao iz kreveta, ali ju je povukla. Pa dobro...Plan B. Povukao sam ju za nogu i pala je na pod. 

'LOUIS BUDALO JEDNA SKORO SI ME UBIO! MAJMUNE JEDAN NEODGOJENI!!!!-Vikala je na mene dok sam ja umirao od smijeha. 'KOJI KURAC SE SMIJEŠ?! PA RAZBILA SAM SE KO KRUŠKA!!' 'Znam zato je i smješno.'-Rekao sam kroz smijeh. 'Platit ćeš mi za ovo kad tad.' 'Nisam ni sumnjao, a sad idemo.' 'Gdje?'-Upitala me. 'Idemo k Eleonour da te sredi za van.'-Rekao sam. 'Već sam ti rekla..ne izlazim iz stana.'-Rekla je. 'A ja sam tebi već rekao da me briga da li ćeš ti izaći ili ne jer svejedno ideš.' 'Ne možeš me natjerati.'-Rekla je drsko. 'Mogu stariji sam.'-Pogledala me ljuto. 'Vjeruj mi. Bit će ti bolje vani nego da tu ležiš i ubijaš se od razmišljanja.' 

Gledala je u mene, pa u pod, pa u zid i tako cijelo vrijeme. 'Molim te sis...Za mene.' Molio sam se u sebi da pristane. Da ju bar na malo izvučem iz stana kako bi se sredila i bar nekako vratila u normalu. Moju malu, ludu, dobro poznatu sestricu. 'Mah kvragu i sve! Izaći ću. Treba mi to.'-Rekla je i ja sam skočio u njen zagrljaj. Uzvratila je još jače i nekako sam mogao osjetiti kako se nasmiješila. To sam htio. Malen osmijeh za koji sam se namučio, ali.. vrijedilo je. Odveo sam ju u dnevnu i otišao sam nazvati Elenour. Ona me čekala dolje i buljila je u prazno. 

'Elenour dolazi uskoro.'-Rekao sam. Kimnula je glavom i naslonila se na kauč. Sjeo sam pokraj nje i uskoro se naslonila na mene. Stavio sam ruku oko nje i pritisnuo sam ju u zagrljaj. 'Lou..'-Rekla je tiho. 'Reci.'-Rekao sam. 'Volim te braco.'-Rekla je ostavila me bez riječi. Volio sam kada mi je rekla ovakvo nešto. Znao sam da je iskrena svaki put kada bi mi to rekla. 'I ja tebe sis.'-Rekao sam i ostavio sam jedan maleni poljubac na njenom čelu.