Love Is A Game

26.DIO

/HARRY'S P.O.V/

Stajali smo negdje sa strane dok su ljudi nezainteresirano prolazili pokraj nas. Clarissa nije skidala ruke sa mene i samo smo lagano plesali na neku laganu glazbu. No... znao sam da ona neće moći odoljeti. Postala je predvidljiva. Opustila se i shvatila da ne može protiv moje kontrole. Niti protiv svoje. Pokušavala je kontrolirati sebe i svoje emocije, ali nije uspijevala. Uvijek ju je nešto izdalo. Da li bi to bio pogled ili samo maleni dodir, uvijek ju je to izdalo.
S razlogom je nevjerojatna. Toliko savršeno nesavršena da sam se u takvu nju i zaljubio. Nisam ni znao da je ovo moguće. Barem ne kod mene. Nikada ni nije bilo. Ali ne... ne smijem vjerovati u to "zaljubljivanje". Ovo mora da je samo neka faza. Kada prođe oklada, sigurno će me proći. Mora. Jer... to nisam ja. To kod mene ne postoji. To je samo obična glupost koja se dešava kod običnih ljudi koji razumiju sva ta osjećajna sranja. 

Moje razmišljanje je prekinula Clarissa koja me pogledala i nasmijala se. 'Što je?'-Upitao sam ju. 'Ništa. Samo sam se sjetila koliku grešku radim u ovom trenu. Ovdje, sada, s tobom. Ja sam loša osoba.'-Rekla je. Ovaj put je ona mene izbacila iz takta. Nisam znao kako da joj odgovorim. Morao sam se snaći. 'Možda si loša i možda ovo je greška, ali priznaj si Clarissa... ovo je najbolja greška koju si ikada mogla učiniti.' Zagledala se u mene i ušutjela je. Zar sam ju opet izbacio iz takta?

/CLARISSA'S P.O.V/

Stajala sam i gledala u Harrya. Glavom mi je prozujila njegova rečenica. 'Možda si loša ,i možda ovo je greška, ali priznaj si Clarissa... ovo je najbolja greška koju si ikada mogla učiniti.'
Pa nekako je bio i u pravu. Ovo jest najbolja greška ikada učinjena u mom životu, ali je tako kriva... previše kriva. Igram se sa srcima dvoje osoba do kojih mi je neizmjerno jako stalo. Koje bude u meni ono što nikada nisam osjetila. Ono što nisam mogla osjetiti. One su mi pružile ovo. Ove osjećaje ,uzbuđenja... I tada...moje razmišljanje je prekinuo Harry. Stavio je svoje usne na moje i zaboravila sam na sve. Cijeli svijet mi je sada bio izgubljen u daljini. Noge kao da mi nisu doticale tlo, a srce je kucalo i više nego jako. Divlje, bučno, neobuzdano. Svaki put kada me iznova poljubi kao da je prvi put. Silne emocije u jednom poljupcu. Neprocjenjivo.

/LIAM'S P.O.V/

Louis me je nazvao i rekao mi je kako je uspio nagovoriti Clarissu da izađe iz stana i dođe na zabavu u kuću. Nabacio sam neku odjeću na sebe kako bi donekle izgledao pristojno i normalno i sjeo sam u auto. Krenuo sam prema kući i razmišljao o tome kako da joj priđem i saznam što se dogodilo da je samo tako nestala. Zašto me toliko odgurivala od sebe i zašto se skrivala se od svijeta. Tjedan dana sam izgubio bez nje. Falio mi je svaki centimetar njene kože, svaki poljubac i zagrljaj koji mi je pružila. Ti divni osjećaji ljubavi i strasti u jednom. 

Ubrzo sam stigao pred kuću. Ušao sam unutra i tražio sam ju pogledom. Ljudi je bilo previše i svi su izgledali prilično ozbiljno i zauzeto nekim svojim razgovorima. Pogled mi je pao na maleni kut jedne prostorije i tamo sam je našao kako stoji pokraj stola s pićem i... srce mi je umalo stalo. Disanje kao da mi je prestalo, noge su mi izgubile tlo pod nogama, riječi nisu izlazile iz mene, a ruke su mi drhtale. Ona... ona ljubi drugog. I to ovdje, sada. Držao ju je oko struka dok mu je ona ostavljala poljupce na usnama. Mrsila mu je kosu i smiješila mu se onako kako se smiješi meni. Srce me je boljelo i u ovom trenutku se slamalo na tisuće komadića. Nikada nisam osjećao ovu bol u plućima koju osjećam sada. Morao sam otići tamo i saznati neke stvari. Došao sam do nje i maknula je ruke s njega i ostala je paralizirano stajati ispred mene. Nije me očekivala ovdje. A ja nisam očekivao ovako nešto.

'Clarissa?!'-Rekao sam. Onaj dečko se okrenuo prema meni i dobro poznato lice me sada gledalo. 'Harry?!'-Viknuo sam. Pogledao sam nju, pa njega. 'Što, što se događa ovdje?'-Upitao sam ih šokirano. 'Ništa Liame kunem se ništa se ne događa.'- Odgurnula ga je od sebe. 'Ja ne bi tako rekao. Clarissa ljubila si ga! I to bez srama ili imalo grižnje savjesti!' Jedva sam to izgovorio dok me grlo stezalo od samog šoka koji me ovdje dočekao.  'Liame nisam htjela! Jednostavno se dogodilo!' Pokušavala se izvući, a nije ni znala koliko me ovo boljelo.
'Povjerovao bi ti u sve ali ne i u ovo 'dogodilo se'. To nije nikakvo opravdanje.' Rekao sam joj ljutito dok sam se suzdržavao da nešto ne udarim.

 'Liame...'-Počela je, pa sam je prekinuo. 'Ne. Slobodno zadrži svoja objašnjena za sebe. Ne mogu ti vjerovati više. Ne nakon ovog. Ti i ja smo gotovi.'-Rekao sam joj nekako... kroz zube dok mi je još veća knedla stajala u grlu, a suze su se nakupljale u mojim očima. Nisam htio čuti ništa u vezi ovoga. Boljelo je i kada sam samo pomislio na to. Nisam vjerovao da se djevojka mojih snova pretvorila u skršene snove, nade i slomljene komadiće srca. Pogledao sam ju još jednom i krenuo sam prema izlaznim vratima kada je počela vikati za mnom.

 'Liam!!!'- Potrčala je za mnom i uhvatila me za ruku. Nježno, ne želeći me pustiti dok ju ne pogledam. Okrenuo sam se prema njoj i gledala me svojim smeđim očima koje sam toliko obožavao na njoj. Svaki njen pogled mi je značio sve, budio u meni 1001 osjećaj ali sada... sada se samo želim maknuti od nje i trgnuti se iz svog nekog ludog filma u kojem je ona igrala glavnu ulogu. 

'Ne Clarissa. Samo... zadrži riječi za sebe.'-Rekao sam i spustio sam pogled u pod.
'Ali Liame mogu sve objasniti.'-Rekla je. Bila je uporna kako bi se izvukla iz ovoga ali mislim da je i sama shvatila kako je preduboko propala. Podigao sam pogled i probio sam ju pogledom. Oči su joj već svjetlucale od suza, no nisam imao izbora nego reći joj sve sada.

'Ovo se ne može objasniti Clarissa.'-Stao sam na sekundu, pa ponovo počeo. 'Znaš... mislio sam da sam ti bio sve što si htjela i voljela, ali očito nije tako. Nikada nije ni bilo. Trudio sam se da ne napravim neku grešku zbog koje bi se kasnije kajao, pazio sam na tebe... na nas... samo sam htio da budeš sretna sa mnom. Samo to...'-Rekao sam joj tiše. 'Komplicirano je Liame.'-Rekla je i spustila je glavu prema tlu. Mogao sam vidjeti kako joj suze padaju niz lice i kako ju ovo boli. Ali boljelo je i mene. Toliko jako da se ta bol ne može ni opisati.  'Ne Clarissa. Nije komplicirano. Barem nije bilo sve do sada. Dok ti nisi zakomplicirala cijelu ovu situaciju i otežala nam sve. Bili smo sretni zajedno... tretirao sam te kao kraljicu, brinuo sam se za tebe, branio te, bio ti podrška... za što? Da me ovo dočeka? Da ovom saznam?'-Upitao sam ju kada mi je niz obraz pala suza. Obrisao sam ju i pogledao sam u strop. Nisam htio da vidi kako me povrijedila. No, njoj nikada ništa nije izmicalo iz vida.

Došla je do mene i snažno me zagrlila. Mogao sam osjetiti kako plače zajedno sa mnom.
Njene suze su se spuštale po meni i nisu prestajale. Svojim prstima je stezala moju odjeću i nije me htjela pustiti. Zagrlio sam ju još jednom snažno. Kao da grlim svoj cijeli svijet. No... taj cijeli svijet se sada u potpunosti srušio. U sekundi. Nisam ni trepnuo, već ga nije bilo. Taj zagrljaj je bio kako bi me se sjećala i onda sam maknuo njene krhke nježne ruke sa sebe.

 
'Zbogom Clarissa...'-Rekao sam joj teško i izašao sam van.