86.DIO

130 6 0
                                        

/HENRY'S P.O.V/

Sišao sam s pozornice i uputio sam se prema backstage-u. Liam je ostao na pozornici pričajući i zezajući se s fanovima dok sam ja trebao malo odmora. Clarissa je tamo stajala i gledala u mene kao da sam nešto loše učinio. Htio sam proći pokraj nje, ali me zaustavila stavljajući ruku ispred mene. 

'Zašto?'-Upitala me tiše. 'Što zašto?'-Upitao sam ju praveći se glup makar sam jako dobro znao da je u pitanju pjesma. 'Zašto si mi posvetio pjesmu kada sam ti rekla da je između nas gotovo? I da samo želim da me pustiš na miru?'-Upitala me drhtavim glasom dok se na njenom licu vidjelo da je plakala. 

'To šta si mi rekla me ne može zaustaviti da ti posvetim pjesmu. Sve ostalo može, ali ovo ne.'-Rekao sam. 'Zar misliš da će ta gesta promijeniti moje mišljenje?'-Upitala me. 'Ja to nisam rekao. Niti sam to mislio. Jer znam da neće. Jer znam da slušaš svoje srce koje te vodi k njemu jer si uvjerena da je on pravi. Da u njemu imaš sve što si ikada trebala i što ćeš trebati još dugo vremena. Da u njemu vidiš svu pažnju i ljubav svijeta zbog čega si uvjerena da je tvoje mjesto uz njega. I kako je određeno da će on zauvijek biti uz tebe i voljeti te, ali u krivu si. Zauvijek ne postoji Clarissa... to je samo jedna velika riječ zbog koje vjerujemo da prava ljubav postoji. A nitko nije ni svjestan da 'zauvijek' traje samo onoliko koliko si živ. Poslije ga više nema. Nestaje kao što i mi nestajemo.'-Rekao sam joj dok je ona gledala u mene. Njene smeđe oči bile su drugačije. Prvi puta ja u njima nisam mogao vidjeti ono što će mi htjeti reći. Kao da je zaključala sve svoje misli i emocije sa tisuću lokota i lanaca. 

'U krivu si Henry... zauvijek postoji. Samo ga ti nemaš sa kime proživjeti. Zato misliš da zauvijek ne postoji.'-Rekla je. Imala je dobru obranu kao i uvijek. Htjela se pokazati snažnom i uvjeriti me da griješim. Ali zaboravila je da ju svaki puta pobijedim u njenoj borbi.

'U pravu si. Nemam ga s kime proživjeti jer si ti već zauzeta. Živiš u toj nekoj bajci gdje je sve krasno i gdje misliš da će sve uvijek biti u savršenom redu. A oboje znamo da neće. Jer to onda nije stvarnost. Stvarnost su svađe, riječi koje ne želimo izgovoriti, a opet ih izgovorimo, vikanje, smirivanje, suze, bol i sve moguće za što misliš da će te uništiti, a to se zapravo nikada neće dogoditi. Stvarnost su zagrljaji u kojima piše 'sigurna si', poljupci u čelo, ludovanje, ponovo zaljubljivanje u jedno te istu osobu svaki dan, ta neka želja da se ubiješ i samo želiš da svako zanovijetanje prestane. To je stvarnost. A u stvarnost ne spada riječ 'zauvijek.' Gledala me i šutjela, pa je spustila pogled.

'Tvoje riječi su možda istinite, ali ja ne bih htjela biti dio te istine. Radije bi živjela u svojoj bajci barem se nadajući da me netko uistinu voli onoliko koliko sam ja to oduvijek htjela. I koliko sam oduvijek zamišljala. Možda to jest glupo i naivno od mene, ali barem po prvi put osjećam neku dozu ljubavi koja mi se pruža.'-Rekla mi je. 'To sam ti i ja mogao pružiti samo da si mi dala drugu priliku. Pogledala u dubinu mene, a ne samo u moju površinu.'-Pogledala me pa se sitno nasmijala. Onako snažno, onako da te s tim osmijehom uništi.

 'Ti mi nisi nikada dozvolio da te upoznam onako kako sam upoznala Liama. Ti si me izigrao kao samo još jednu djevojku u nizu tvojih zabava. Natjerao me da te zavolim, pa me onda hladno odbacio kao da nikada ništa nije bilo s nama samo zato jer si ti htio dobiti glupu okladu zbog koje si me na kraju zavolio i zbog koje želiš da budem tvoja. Ali onda sam ja promijenila pravile igre. Kada si ti došao k meni kao pas podvijena repa moleći me za oprost, ja sam te odbacila na isti način kao što si i ti mene. I onda smo dobili game over. A ti uporno želiš replay koji od mene nikada nećeš dobiti.'

/CLARISSA'S P.O.V/

Gledao je u mene sav u šoku. Ovome se nije nadao, a nisam ni ja. Samo sam mu napokon trebala reći ono što zaista mislim. Stao je ispred mene na centimetar udaljenosti, a ja sam ostala ukočena. Osjetila sam njegov topli dah na svojem licu koji je udarao točno u mene. Onaj dobro poznati miris koji mi se uvlačio u nosnice i koji me vratio u one dane kada sam taj miris nosila na sebi. Pogledala sam prvo u njegov vrat, pa sam pogledala u njegove usne. Pune, crvene usne koje su drhtale svaki puta kada je rekao moje ime ili mi se samo približio. Samo gledajući u njih mogla sam ih osjetiti na svojoj koži kao što su nekada bile tamo. Podigla sam pogled i pogledala sam u njegove kristalno zelene oči. Gledao je u mene i htio toliko toga reći, ali ni sam nije znao kako.

'Replay bi bio još samo jedna zabava u nizu drugih, neka glupa rutina koja bi nas pratila kroz dan, a zaljubiti se onako ludo, onako najjače bi bila najveća avantura u našim životima. Ali ti nisi stvorena za avanture... ti si stvorena za rutine jer znaš da tako ništa ne može poći po zlu jer je već sve postalo neka luda navika bez koje ne možeš. Replay ne bih mogla podnijeti jer bi uvijek bila izložena nekim novim stvarima, strahovima i rizicima za koje si uvjerena da ih ne bi mogla podnijeti. A tvoj cijeli život zapravo i jest jedan veliki rizik kojeg proživljavaš svaki dan iznova i iznova.'-Rekao je, te je stavio svoju ruku na moj obraz. Osjetila sam kako su mi trnci prošli tijelom, a usna zadrhtala. Zaboravila sam kako je uvijek imao hladne ruke koje kada bi dodirnule moje obraze, postale tople. Imala sam takav utjecaj na njega i nikada nisam mogla shvatiti kako i zašto.

'Prestani misliti kako je rutina ono najbolje za tebe kada zaslužuješ puno bolje, pa makar imala strahove od rizika i sličnih sranja koja te prate.'-Rekao je i sitno se nasmijao. Prekrasni bijeli zubi poredani u savršenom redu i slatke rupice na njegovim obrazima oduvijek su bile moja slabost zbog koje me i očarao. Ali ta čarolija je nestala onaj dan kada je sve strpao u jedan koš sa okladom. Krenula sam maknuti njegovu ruku sa svog obraza, kada me on zaustavio tiho govoreći: 'Nemoj...-Zadrhtao je, pa je nastavio. 'Želim još barem na trenutak osjetiti tvoju kožu pod svojim prstima.'-Pogledala sam u pod i maknula sam njegovu ruku sa svog obraza.

'Prekasno je Henry...'-Rekla sam i izašla sam iz backstage-a.

LOVE IS A GAMEWhere stories live. Discover now