/CLARISSA'S P.O.V/
Izašla sam iz kupaonice i pogled mi je privukao Liam koji me čekao na krevetu i pažljivo me pogledao od glave do pete.'Prekrasna si...'-Rekao je s osmijehom. 'Zato jer imam najljepšeg dečka.'-Rekla sam mu smijući se.
Povukao me za ruku k sebi. Naravno nisam se opirala. Pa zašto bi? Posjeo me u svoje krilo i stavio je svoje ruke oko mene, pa me pogledao duboko u oči, a osmijeh mu nikako nije silazio s lica.
'Što je?'-Upitala sam ga kroz maleni osmijeh. 'Mogao bi te ovako držati i gledati cijeli svoj život. U mojoj majici. Dok se smiješ mojim glupim forama ili se igraš mojom kosom. Jednostavno bi...'
Zarumenjela sam se u obrazima i nisam mogla bez da se ne nasmiješim. On nije mogao odoljeti, pa me je poljubio u nos.
'Volim te.'-Rekao je. 'Volim i ja tebe.'-Rekla sam i poljubila sam ga. 'Ajde ljubavi silazi s mene sada, trebaju mi noge.' 'Zašto?'-Upitala sam zbunjeno. 'Vidjet ćeš. Samo sjedni na krevet.'-Rekao mi je, te sam ja sjela na krevet dok je on izašao iz sobe. Da mi je znati što sada sprema.
U sobu je ušao sa gitarom i velikim buketom ruža. Oke ovo je stvarno čudno. Ovakvo nešto još nikada nije uradio. Mislim jest, ali bez ovakvih iznenađenja. Dao mi je buket ruža u ruke i nasmijao se.'Lissa...'-Počeo je, dok je na gitari svirao Half a heart. '...Znam da je ovo naglo i brzo, ali ne mogu opet dopustiti da te izgubim. Ne želim to više. Želim da budeš moja ZAUVIJEK!'
Zauvijek? Zar je on rekao zauvijek? Mislim i prije je to govorio, ali ne ovako svečano i ne ovako ozbiljno. Zar će me on sada zaprositi?
'Liame, što želiš reći?'-Upitala sam ga nervozno. On se nasmijao i kleknuo je na jednu nogu. Ovo znači samo jedno i već znam što ću odgovoriti.
'Lissa želiš li biti buduća Gospođa Payne?'-Upitao me s najvećim i najljepšim osmijehom ikada viđenim na njemu, dok je u rukama držao predivan dijamantni prsten. 'Liame, jesi li ti ozbiljan?'-Upitala sam ga. 'Nikada u životu nisam bio ozbiljniji ili sigurniji oko ovako nečeg. Znam da si ti ona prava...ona moja bolja polovica...Ona zbog koje moje srce lupa 100 na sat, dlanovi se znoje, noge klecaju, usne se osuše, a riječi jedva izlaze iz mojih usta.'
Upravo je savršeno opisao mene u njegovoj blizini.
'Želim da si ti ta pokraj koje ću se buditi svako jutro znajući da me voliš više nego što ja volim sebe. Također da znam kako me nikada nećeš pustiti bez obzira koliki kreten ponekad znam ispasti. Volim te Lissa...i želim da naš ZAUVIJEK upravo bude ostvaren.'
Ostavio me bez daha, bez riječi. Nisam znala što bi rekla na sve ovo, na njega najviše...
Volim ga i znam da je on taj.'Lissa?'-Probudio me iz misli. 'Hm?'-Jedva sam progovorila. 'I? Hoćeš li biti moja gospođa Payne?'-Upitao me. Nisam oklijevala ni sekunde. Skočila sam mu u zagrljaj vičući 'DA! DA! I DA!' 'TOOOOOOOOOOO!!!' –Povikao je i snažno me zagrlio. 'Nemaš pojma koliko si me usrećila.'-Šapnuo mi je tiho na uho dok me grlio. 'Vjeruj mi... znam.'-Rekla sam kroz šapat.
Nikada u životu nisam bila sretna ili ispunjenija. On i ja imamo naš ZAUVIJEK. Ponovo me povukao k sebi u krilo. Sjela sam i pogledala sam ga.
'Koliko dugo si ovo planirao?'-Upitala sam ga. 'Od kada sam te upoznao. I kada smo danas pričali u autu znao sam da je sada savršen trenutak da to učinim. I znam da nije bog zna što, ali je iz srca.'-Rekao je i izmamio mi je osmijeh. 'Ne bih željela da bude ikako drugačije. Jer ovo je nešto najromantičnije i najljepše što je itko ikada učinio za mene.' Nasmijao se i pogledao me.
'Stvarno?'-Upitao je. 'Stvarno. Uljepšao si mi ovaj dan, a ponajviše život.
Da nije bilo tebe nikada ne bi znala što znači voljeti.' 'Da ti budem iskren...nikada nikog nisam volio kao tebe. Sve su bile prolazne, netko koga sam samo mogao držati za ruku, a pritom ne osjećati ljubav koju osjećam kada sam s tobom. A vjerovao sam u ljubav. Sa svakom prije tebe. A nikada mi nije bila uzvraćena.'Gledala sam u njega. Pažljivo sam slušala njegove riječi i odlučila sam da ne želim biti nimalo slična onima koje su mu slomile srce. Rekla sam 'da' prosidbi. Sada samo želim da je sretan.
'Svu ljubav koju imam u sebi, koju sam vješto skrivala sve ove godine...dajem ju tebi.
Od danas pa do kraja mog života. Jer ...rekla sam ti 'da' i ne mislim ga promijeniti.'
/LIAM'S P.O.V/
Slušao sam ju kako priča i iz glave mi nikako nije izlazila ta misao da ću taj glas slušati svaki dan svog života. Ujutro, popodne, navečer. Svaki trenutak mogući. Taj glas. Te ruke. Te usne. Ti zagrljaji. Ti dodiri. Poljupci. Riječi. Sve u jednom prekrasnom i brbljavom anđelu.'Vjerujem da hoćeš. Takva si. Zato sam te i zavolio.'-Nasmijala se i obgrlila me rukama oko vrata. 'Savršen si. Od glave pa do pete.'-Prošaptala mi je dok je naslanjala glavu na moje rame. 'Ti si me učinila savršenim. Za sebe.'-Nasmijala se sitno. 'To mi je i bilo u planu.' Pogledao sam ju i nasmijao sam se. 'Ma je li?'-Upitao sam ju. 'Da..'-Rekla je i izbeljila mi se.
Nasmijao sam se i ja sam se sada beljio njoj. Kako je samo luckasta i slatka u isto vrijeme.
Kimnula je glavom, pa me primila za ruku. Slabo rečeno da je primila moju ruku. Preplela je naše prste u cjelinu na što je moje srce preskočilo par puta.'Idemo spavati. Sutra ćemo priopćiti Louisu nove vijesti.' Kimnuo sam glavom i uzeo sam ju u naručje. Polegao sam ju na krevet, a ona je čekala da se stisnem k njoj. Legao sam do nje dok je ona uzela moje ruke i obgrlila se njima. Imati ovo do kraja života čini nešto nevjerojatno. Nešto što nikada ništa neće moći nadmašiti. A ja nikada neću biti sretniji.
YOU ARE READING
Love Is A Game
Fanfiction"Ne obećavaj mi nešto za što je nemoguće dati obećanje. Samo budi tu i uvjeri me da griješim svaki puta kada mislim da ću te izgubiti."