/CLARISSA'S P.O.V/
Držao me za ruku po posljednji put. Dao mi je posljednji poljubac i pružio mi je zadnji zagrljaj. Onako snažan, divan i samo njegov. Onaj u kojem se mogla osjetiti sva sigurnost i zaštita. Čuvao me cijelim svojim bićem i nije me htio pustiti. Nisam ni htjela da me pusti. Htjela sam da ostanemo ovako. I zaboravimo na sve. No.. realnost je bila jača od mojih želja. Pustio mi je ruku i pogledao me. Još jednom. Samo još jednom da se uvjeri u moj sjaj u očima iza kojeg se skrivala slomljena djevojka. Ona koja će ovim odlaskom zauvijek biti uništena do temelja. Pustio je suzu, ali ju je brzo obrisao. Tako tipično za njega. Pravi se jak, a nježan je kao lane.
'Molim te ne odlazi. Ne ostavljaj me. Trebam te.'-Rekla sam kroz suze u teškim jecajima.
On on nije ništa rekao. Oči su mu bile suzne i mogla sam samo gledajući u njega, osjetiti kako drhti. Slomljen je. Kao i ja. 'Volim te.'-Progovorio je tiše i krenuo je prema nekog gustoj magli koja je pala na L.A. Pokušavala sam trčati za njime, ali što sam mu bila bliže, on je bio dalje. Kao da mi nešto nije dozvoljavalo da ga zaustavim i barem pokušam ostaviti u svom životu.
U trenu mi je noga propala u neku rupu i pala sam na hladan i mokar beton. Moji jecaji su bili jači, a valovi suza su mi navirali na oči. Izgubila sam ga... Čujem kako netko doziva moja ime i uskoro se budim u znoju dok Lou pokraj mene stoji sa šalicom čaja i gleda me zabrinuto.
'Clarissa, jesi li dobro?'-Upitao me. 'Da, da jesam.'-Jedva sam izustila. 'Jesi li sigurna? Jer meni ne izgledaš dobro.'-Rekao je zabrinuto. 'Sigurna sam Lou. Samo malena noćna mora. Ništa strašno.' -Kažem mu tiše. 'Um... u redu.'-Rekao je i pružio mi je šalicu čaja. Miris jagode i vanilije se širio sobom. Obožavala sam ovaj miris.'Izvoli. Znam da voliš kada te ujutro dočeka topli čaj.'-Rekao je i nasmijao se. 'Hvala ti Lou.'-Rekla sam i dala sam mu maleni osmijeh dok sam ispijala prvi gutljaj toplog čaja. 'Slušaj, ja moram do studija jer me producent treba, a ti ako želiš možeš sa mnom.' -Rekao mi je. 'Ne, ne hvala Lou. Ostat ću ovdje.' -Rekla sam mu. 'Ali kako ćeš se vratiti kući?'-Upitao me. Zaboravila sam da nisam doma nego još uvijek u onoj kući. 'Ići ću busom ili ću nazvati Nialla. Ne brini za mene, snaći ću se.' -Kažem mu kako bih mu olakšala dušu. 'Dobro ,ali kad se vratim, ako želiš...možemo otići nekud zajedno. Da brat i sestra malo uživaju u zajedničkom vremenu.' Ovo mi se činila kao dobra ideja. Louis i ja odavno nismo proveli malo zajedničkog bratsko sestrinskog vremena. Mislim da bi mi ovo trebalo nakon sve drame koju sam mu pružila.
'Da naravno, voljela bih to.'-Rekla sam i nasmijala sam se. Zagrlio me i dao mi je poljubac u čelo. 'Također...na onom stolu te čeka druga odjeća. Da baš ne ideš u ovome.' Tipični Lou. Misli na svaku sitnicu u vezi mene. 'Hvala ti Lou.'-Rekla sam. 'Ajde, vidimo se kasnije.-Rekao je i izašao je iz sobe. Ja sam se podigla iz kreveta i otišla sam se umiti.
Lice mi je izgledalo užasno. Izmoreno, blijedo, izmučeno do tih granica da nisam ni znala za njih. Nisam se mogla prepoznati. Eto koliko me sve ovo uništilo. Svukla sam se u onu odjeću koju mi je donio Lou. Plave traperice, neka obična crna majica, trenirka za preko i starke. Obukla sam se, kosu sam složila u visok rep i izašla sam kuće.
/LOUIS'S P.O.V/
Bio sam u Simonovom uredu i čekao sam da stigne. Sjedio sam u jednoj od njegovih fotelja i razmišljao o Clarissi. Onaj scenarij od jučer mi nikako ne ide iz glave. Toliko suza i boli u samo par minuta. Nikada to prije nisam vidio. Bar ne na njoj, a znam ju oduvijek. Ubijalo me to da ne znam što se dešava. A ona mi to samo tako neće reći. Od svog tog silnog razmišljanja nisam ni primijetio da je Simon ušao u ured.
'Louis.'-Čulo se ispred mene. Podigao sam glavu i ugledao sam Simona koji je zbunjeno buljio u mene. 'Dobar dan gospodine Cowell, ispričavam se nisam Vas odmah primijetio.'-Rekao sam i podigao sam se s fotelje pružeći mu ruku. 'To sam shvatio. Izgledaš nekako, smeteno.'-Rekao je. 'I jesam. Imam problema sa mlađom sestrom i ne znam kako bih joj pomogao.'-Rekao sam, makar sam znao kako ga to ne zanima i kako me to pitao samo iz neke pristojnosti.
'Aha razumijem. Ne brini. Bit će ona dobro.'-Rekao je. 'Nadam se.'-Rekao sam tiše. Krenuli smo pričati o nadolazećoj turneji, albumu i knjizi kada me prekinuo i zaustavio. 'Zar si rekao da sa sestrom imaš probleme?'-Upitao me znatiželjno. 'Da. Već jedno tjedan dana, a nikako da otkrijem u čemu je problem. Zašto pitate?'-Upitao sam. Nije mi bilo jasno zašto ga ovo sada zanima. 'Jer možda ja znam u čemu je problem.'-Rekao je ozbiljno. 'Kako to mislite?'-Upitao sam ga. 'Ona je došla na onu zabavu sa tobom i Elenour, zar ne?'-Upita me. 'Da. Tad sam ju jedva izvukao iz kuće, ali zašto me to pitate? Zar ste se upoznali?'-Bio sam znatiželjan. 'Da na neki način. Ali nebitno. Vidio sam cijelu dramu.'-Kaže mi i ja ostanem zbunjen. 'Kakvu dramu? O čemu Vi pričate?'-Pokušavao sam izvući sve informacije iz njega i možda napokon saznati ono što trebam.
'Sjedio sam za stolom pokraj nje kad je Harry došao k njoj. Nešto su se raspravljali, no kasnije je sve završilo intimom. I kasnije nakon toga je ušao Liam. Ugledao ju je kako se ljubi sa Harryem. Bio je šokiran onime što je vidio i iz toga svega je izbila cijela drama i svađa.'-Bio sam šokiran i zbunjen. Moja sestra i Harry? Prevara?
'Što još?'-Upitao sam. 'Poslije toga je bilo suza, vikanja, ma svega.' -Kaže mi i ja sam šokiran s ovime što čujem. 'Jeste li sigurni? U vezi toga? Jer...To mi ne priliči na Clarissu.'-Rekao sam. 'I više nego siguran. Znam što sam vidio i čuo.' Ostao sam paraliziran od cijelog ovog šoka. Nisam znao što bih više rekao. Sve one suze i slamanje na mojim rukama bile su zbog ovoga. Ne mogu vjerovati... Simon mi je mahao rukom pred očima kako bi se trgnuo.
'Louis?'-Rekao je. 'Hm?'-Jedva sam izustio. 'Znam da si šokiran svime, ali moramo ovo obaviti. Koncentriraj se.' -Kaže mi ozbiljno i ja protresem glavom kako bih malo zaboravio na ovo. 'Znam, znam oprostite.'-Rekao sam i vratili smo se razgovoru na kojem smo otpočetka i trebali biti.

KAMU SEDANG MEMBACA
Love Is A Game
Fiksi Penggemar"Ne obećavaj mi nešto za što je nemoguće dati obećanje. Samo budi tu i uvjeri me da griješim svaki puta kada mislim da ću te izgubiti."