Love Is A Game

21.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Probudila sam se ujutro sva raščupana i nikakva. Ona scena od sinoć me proganjala cijelo vrijeme. Nikako nisam mogla to izbaciti iz glave. I još na svu tu ludu i čudnu scenu, sjetila sam se Liama koji je jučer u parku bio sam zbunjen, drugačiji, izgubljen. Znatiželja me izjedala cijelu noć jer sam samo htjela saznati što mu je jučer bilo. Moram to ići saznati.  Podigla sam se iz kreveta i odšetala sam u kupaonicu. Umila sam se, oprala zube ,kosu sam namjestila u visok rep i nabacila sam malo pudera kako bi prekrile podočnjake. Izvukla sam iz ormara neke traperice, stavila sam neku majicu i na to sam nabacila trenirku. Obula sam starke i otišla sam kuhinju gdje je Louis plesao i pjevao. Kao što vidim, nešto se dogodilo čim je on ovako sretan. Pitam se zbog čega se nije vratio kući.

 
'Da čujem sve.'-Rekla sam stajući do njega. Pogledao me i nasmijao mi se. 'O čemu ti?'-Upitao me sa smiješkom. 'Mora da se nešto dogodilo čim si ti ovako dobre volje. Pogotovo ovako rano ujutro.' -Rekla sam mu. 'Rano ujutro? Uopće nisam vidio.'-Kaže mi sa osmijehom. 'Pa eto. Znači nešto se sigurno dogodilo jer si totalno izgubio pojam o vremenu.'  Samo reci već jednom Lou. 'Događa se svakome Lissa, pa eto i meni.' - Smijao se od uha do uha. 'Da događa se. Starim ljudima, a ne ljudima koji ulaze u 25-tu.'-Rekla sam. 'Šuti! Zbog toga što si sada izgovorila taj broj, osjećam se još starije.'-Rekao je i nasmijao se. 'Ti si idiot.'-Rekla sam i udarila sam ga nježno po glavi. Bože, s kime ja živim. 

'Što? Ja sam idiot ha? A što si ti onda? Pa sestra si mi ,znači...i ti si idiot.'  Imao je pravo, ali neću pustiti ove malene provokacije. 'Ja sam žensko, ne mogu biti idiot.'-Rekla sam. 'Da možeš.'-Rekao je. 'Ponavljam, ti si idiot.'  Naglasila sam. 'Volim i ja tebe znaš.'  Igramo na tu kartu znači? 'Drago mi je znaš. A sad stvarno! ISPLJUNI SVE. SVE DO ZADNJEG DETALJA.' Moja upornost je prevladala. 'Rekao sam ti. Nije se ništa dogodilo. Zar čovjek ne može samo biti sretan, a da vi ne mislite kako se nešto dogodilo?' -Kaže mi podrugljivo kao da me ne zna. 'Ne to je praktički nemoguće. Bar ne u našoj obitelji.' To što sam rekla je stvarno istina. Kod nas je nemoguće biti sretan jer se sve čini kao crna rupa koja u sebe uvlači sve pozitivne emocije koje imamo.

  'E pa vidiš da je moguće.'  Najradije bi ga sada već udarila. 'Louis, ozbiljna sam. Samo reci što je bilo i obećajem kako ću te pustiti na miru.'-Rekla sam i zagrlila sam ga. 'Obećaješ?'-Upitao me sumnjivo. 'Obećajem. Samo mi reci.' Nadam se da će ovo biti uspješno.

'Joj dobro.'-Rekao je i pustio me iz zagrljaja. 'Da li se ti sjećaš Elenour?'-Upitao me. 'Visoka, smeđa, prekrasna, zabavna, skupa ste već koliko...4 godine?' Kažem mu. 'Ispravak. Bili smo zajedno 4 godine.-Rekao je. 'Molim?! Zar ste vas dvoje prekinuli?'-Upitala sam ga sa čuđenjem. Zar je on to meni prešutio? A mislila sam da si sve govorimo bez obzira na to da li bilo dobro ili loše. Mislim, znam da je zbog nje imao probleme sa roditeljima i da su umalo prekinuli, ali koliko ja znam uspjeli su to preživjeti.

 'Jesmo i to prije otprilike godinu dana.' Kaže mi i meni vilica na licu padne do poda. 'Isuse Lou idiote jedan!'-  Izletjelo mi je. 'Opet sam idiot.'-Rekao je. 'ZAŠTO MI NISI REKAO?! PA SESTRA SAM TI!'-Izvikala sam se malo jače. 'Jesi ali nisam imao muda ti to reći. Bio sam previše slomljen da ti to kažem. Nije bilo snage u meni. Ni trunke. Jer kada je ona otišla, izgubio sam volju za sve. A ponajviše sam izgubio dio sebe. Ona je bila taj dio mene bez kojeg nisam mogao živjeti.'-Rekao je tiše, dok su mu se oči punile suzama. Vidim koliko ga to boli. Neka ne brine, znam kako mu je.

  'Isuse Lou žao mi je...'-Rekla sam i snažno sam ga zagrlila na što je on uzvratio. 'Ali ne mora ti biti.'  E sad sam zbunjena. 'Molim?!-Upitala sam ga, puštajući ga iz zagrljaja. 'Jučer sam imao sastanak sa producentom, a kasnije sam otišao do jednog mjesta. Mjesta koje sam dijelio s njom i koje mi je uvijek probudilo one stare leptiriće u trbuhu. Htio sam da u tom trenu dođe i da napokon pričamo kao ljudi...samo to sam htio. Da se ispričamo kao nekad i ako Bog da, probudimo uspavane iskre. I znaš što?'-Upitao me. 'Želja ti se ostvarila.'-Rekla sam i nasmijala sam se.