Love Is A Game

21.DIO

/CLARISSA'S P.O.V/

Probudila sam se ujutro sva raščupana, nikakva ... Ona scena od sinoć me proganjala cijelo vrijeme. Nikako nisam mogla to izbaciti iz glave. I još na svu tu ludu i čudnu scenu, sjetila sam se Liama koji je jučer u parku bio sam zbunjen, drugačiji, izgubljeniji. ..Znatiželja me izjedala cijelu noć jer sam samo htjela saznati što mu je jučer bilo. Moram ići saznati... Podigla sam se iz kreveta i odšetala sam u kupaonicu. Umila sam se, oprala zube ,kosu sam namjestila u visok rep i nabacila sam malo pudera kako bi prekrile podočnjake. Izvukla sam iz ormara neke traperice, stavila sam neku majicu i na to sam nabacila trenirku. Obula sam starke i spustila sam se dolje u kuhinju gdje je Louis plesao i pjevao. Vidim...nešto se dogodilo čim je on ovako sretan. Pitam se zbog čega se nije vratio kući.

 
'Da čujem sve.'-Rekla sam stajući do njega. Pogledao me i nasmijao mi se. 'O čemu ti?'-Upitao me sa smiješkom. 'Mora da se nešto dogodilo čim si ti ovako dobre volje. Pogotovo ovako rano ujutro.' 'Rano ujutro? Uopće nisam vidio.' 'Pa eto. Znači nešto se sigurno dogodilo jer si totalno izgubio pojam o vremenu.' 'Događa se svakome sis, pa eto i meni.' 'Da događa se.
Starim ljudima, a ne ljudima kojima je tek 24.'-Rekla sam. 'Šuti zbog toga što si sada izgovorila taj broj, osjećam se još starije.'-Rekao je i nasmijao se. 'Ti si idiot.'-Rekla sam i udarila sam ga nježno po glavi. S kime ja dijelim zrak... 

'Što? Ja sam idiot ha? A što si ti onda? Pa sestra si mi ,znači...i ti si idiot.' 'Ja sam žensko, ne mogu biti idiot.'-Rekla sam. 'Da možeš.'-Rekao je. 'Ponavljam, ti si idiot.' 'Volim i ja tebe znaš.' 'Drago mi je znaš. A sad stvarno...ISPLJUNI SVE. SVE DO ZADNJEG DETALJA.' 'Rekao sam ti. Nije se ništa dogodilo. Zar čovjek ne može samo biti sretan, a da vi ne mislite kako se nešto dogodilo?' 'Umm...ne, ne to je praktički nemoguće. Bar ne kod nas Tomilsona.' 'E pa vidiš da je moguće.' 'Louis, ozbiljna sam. Samo reci što je bilo i obećajem pustit ću te na miru.'-Rekla sam i zagrlila sam ga. 'Obećaješ?'-Upitao me. 'Obećajem. Samo mi reci.'
'Joj dobro.'-Rekao je i pustio me iz zagrljaja. 'Da li se ti sjećaš Elenour?'-Upitao me. 'Visoka, smeđa, prekrasna, zabavna, skupa ste već koliko..4 godine?' 'Ispravak. Bili smo zajedno 4 godine.-Rekao je. 'Molim?! Zar ste vas dvoje prekinuli?'-Upitala sam ga sa čuđenjem. Zar je on to meni prešutio. A mislila sam da si sve govorimo bez obzira na to da li bilo dobro ili loše.
Znam da je zbog nje imao probleme sa roditeljima i da su se umalo raspali, ali koliko ja znam uspjeli su to preživjeti.

 'Jesmo i to prije otprilike godinu dana.' 'Isuse Lou idiote jedan!' 'Opet sam idiot..'-Rekao je.
'ZAŠTO MI NISI REKAO?! PA SESTRA SAM TI!'-Izvikala sam se malo jače. 'Jesi ali nisam imao muda ti to reći. Bio sam previše slomljen da ti to kažem. Nije bilo snage u meni. Ni trunke...Kad je ona otišla, izgubio sam volju za sve. A ponajviše sam izgubio dio sebe. Ona je bila taj dio mene bez kojeg nisam mogao živjeti.'-Rekao je tiše, dok su mu se oči punile suzama. Vidim koliko ga to boli. Neka ne brine, znam kako mu je.

  'Isuse Lou žao mi je..'-Rekla sam i snažno sam ga zagrlila na što je on uzvratio. 'Ali ne mora ti biti.' 'Molim?!-Upitala sam ga, puštajući ga iz zagrljaja. 'Jučer sam imao sastanak sa Simonom, a kasnije sam otišao do jednog mjesta. Mjesta koje sam dijelio s njom i koje mi je uvijek probudilo one stare leptiriće u trbuhu. Htio sam da u tom trenu dođe i da napokon pričamo kao ljudi...samo to sam htio. Da se ispričamo kao nekad i ako bog da, probudimo uspavane iskre. I znaš što?'-Upitao me. 'Želja ti se ostvarila.'-Rekla sam i nasmijala sam se.
'Da. Primila me za rame i rekla hej. Nemaš pojma koliko mi je srce zatreperilo na to maleno hej. Nekome je to samo pozdrav, ali za mene je bio sve. Pričali smo o svemu, o našim životima i o tome kako stvari stoje nakon godinu dana. I ništa se nije promijenilo kod nje. Ostala je ista. Isti snovi, iste nade. Ali jučer ju nikada ljepšu nisam vidio. Njena prekrasna duga smeđa kosa joj je padala točno niz leđa, oči su nosile još uvijek onu slatku iskru koju bi zadobila u očima svaki puta kada bi mi se nasmiješila, usna bi joj zadrhtala kada bi izgovorila moje ime, a tijelo bi joj napravilo mali trzaj. Ona ga je uvijek pokušavala sakriti, ali uvijek sam ga vidio. Uvijek ...' 'I što se dalje desilo?'-Upitala sam ga znatiželjno. Ovo je bilo prekrasno i na način koji je pričao o njoj, vidjelo se da ju voli. I da misli kako mu je ona, ona suđena. Znam kakve je planove imao s njom i koliko ih je žarko želio ostvariti.