ICE by:LoRa Styles

Untitled Part 23

Nekoliko tihih, zapravo pretihih trenutaka je prošlo u našem uzajamnom gledanju, njegovom punom isčekivanja, a mom punom...šokiranosti? tačnije prepreprešokiranosti. Imala sam osjećaj da je vrijeme jednostavno stalo, da smo se oboje zamrznuli usljed neke nevidljive i meni nepoznate slike ali ono što zasigurno znam jeste to da sam je ja ipak na kraju pobijedila tako što sam počela da se naglas smijem, ali onako iz srca. Harryeve obrve su poprimile zbunjen oblik. 

„Jao...", jedva sam to rekla stavljajući ruku na stomak. Mislim da se godinama nisam tako nasmijala. Čovječe, pa stomak me je zabolio. „Č-ček...", nisam mogla da dođem do daha i na kraju sam morala da naslonim čelo na ruku dok je Harryev izraz lica ostao mrtav-ozbiljan. Pa izgleda da je bolji glumac nego što sam mislila. „Joj meni...", svi mišići u stomaku su mi se zgrčili kao da ih je neko zbijao jedne uz druge i na kraju sam jedva uspjela nekako da se malo primirim.
„Pa ko bi rekao da ti imaš smisla za humor.", rekla sam mu to zaigrano ga udarajući rukom od rame i pitajući se šta ja to zapravo radim? Kao da je s njegovim riječima neki nepozvani vrag ušao u mene. Harry je i dalje ozbiljan. Koliko zabrinjavam samu sebe toliko me i on zabrinjava. Nemoguće je da je ozbiljan.
„Aurora, ozbiljan sam."
Opa, sad me zove i Aurora. Napravila sam grimasu još uvijek se potiho smijući i s nevjericom odmahujući glavom.
„Nisi.", istanjeno i kroz smijeh sam to rekla, a on je klimnuo glavom skupljajući usne.
„Jesam."
Naglo i neprirodno sam se uozbiljila kao da me je neko iz sve snage ošamario i nazvao me debilom. Može biti da je glasić poprimio i sposobnost za dodirivanje.
'Ne brini, da jesam ne bi se završilo na šamaru.'
„Čekaj Harry, nisam sigurna da li znaš ali upravo si me pitao da ti...", ponovo sam se nasmijala i brže-bolje stavila ruku preko usana. „..budem djevojka.", jedva sam to izgovorila otvarajući usta u šoku i ne znajući da li mi se više smije ili vrišti. Pa hej, on je mene kao pomahnitao iz čista mira pitao da mu budem djevojka?
„Znam šta sam te pitao Aurora.", zakolutao je očima i grubo mi izgovorio ime kao što to rade roditelji kada im nešto skrivimo. Sama pomisao na roditelje me je nepoželjno uozbiljila i ma koliko da sam pokušavala više nisam moogla da se nasmijem.
Ruke mu sada više nisu na meni nego su kruto položene na sto između nas...prsti zgrčeni...nervozan je iako to pokušava prikriti. Otvorila sam usta i sada bi kao trebalo da mu nešto kažem ali ne znam šta. Glasić prebira po kalendaru kako bi se uvjerio da nije 1. April i nažalost nije. Tek je početak oktobra.
„I...", na trenutak je spustio pogled kao da kori samoga sebe prije nego što ga je ponovo podigao i smrknuto me pogledao ravno u oči. „...šta kažeš?"
Šta kažem?
„Kažem da se šališ ili me ismijavaš ili nastavljaš svoju besramnu igru.", rekla sam to zgroženo napokon se budeći iz sna, transa ili čega već i susrećući se sa surovom stvarnošću koja me već dugo vremena nemilosrdno prati.
Ponovo vidim kako mu se adamova jabučica napeto spušta i podiže pokazujući njegovu nervozu koju izraz lica ne pokazuje.
„Nije istina.", odmahnuo je glavom i oblizao usne ponovo očekujući od mene odgovor dok mu iz tamno—zelenih očiju frca nešto što nema šanse da mogu da dešifrujem. Ovaj dečko mi nikad neće biti jasan.
„E pa vidiš ja mislim da jeste."
Znala sam da bi sve učinio zbog te svoje proklete igre ali...ali na ovo zaista nisam računala. Nakon što sam mu uputila prijekoran pogled ustala sam se i počela kretati prema stepenicama sve dok me stvarnost nije odalamila po glavi. Zaključana si s njim Aurora. Zaustavila sam se i okrenula zatičući ga u istom položaju u kakvom sam ga i ostavila samo što mu je sada glava bila spuštenija, a kažiprsti grubo prislonjeni uz sljepoočnice. Oči su mu zatvorene.
„Otključaj.", hladno sam mu rekla svjesna da više nemam šta raditi u istoj prostoriji s njim. Zaista ne mogu vjerovati koliko je...koliko je...ugh! „Harry!", skriknula sam stišćući zube i ljutito gledajući prema njemu. I dalje se nije pomijerao i nakon što je to ponovo učinio pogledao me je sada već uspravljen i mnogo pribraniji nego maloprije.
„Pristani."
Rekao je to ravnodušno, a ja sam napravila grimasu za koju nisam sigurna da je djelovala dobvoljno uvjerljivo. Jednostavno me njegova neobazrivost i oholost škiraju da ne mogu ni da se ponašam dosljedno osjećajima.
„Da pristanem na šta?! Da budem tvoja djevojka ili tvoja igračka?", upitala sam ga, a zatim se napravila kao da me je nešto naglo prosvijetlilo. „Ah, da. To dvoje je za tebe isto!"
Ne znam da li je normalnija ovakva moja reakcija ili ono smijanje ali u svakom slučaju sam sigurna da nijedna djeovjka na mom mjestu ne bi bila sigurna šta je ispravno.
„Moja djevojka, Ro."
A je li? Kad hoće da mi se uliže zove me Ro.
„Tek tako? Nešto ti se prevrnulo u glavi? Pa Harry ti mi nisi čak niti jedan jedini vražji put rekao da ti se sviđam. Nikad te u vezi mene nije ništa interesovalo osim ako nije vezano za igru. Nikad nismo vodili normalan razgovor. Ne znam ništa o tebi.",, ono što znam je dovoljno da sad iskočim kroz prozor. „Nikad nismo imali čak ni dejt, ako izuzmemo trenutke kada si me pijanu vozio kući ili me otimao i pored svega toga ti si mi profesor Harry!", raširila sam ruke posmatrajući ga bez daha. „I sad od mene očekuješ da pristanem biti tvoja djevojka i još da ti vjerujem da to nema veze sa igrom?!"
Znala sam da je lud ali ovoliko? Samo je ćutao stojeći nedaleko od mene, naslonjen rukom na moj sto.
„Hajde reci nešto!", rekla sam to s nadom da će me zaista poslušati. Inače ne volim kada priča jer su u pitanju obično nekakve, za mene nerazumljive šifre ili nebuloze ali sada zaista želim da čujem bilo šta od njega jer bih se manje osjećala kao budala.
'Ne-mo-gu-će!'
Zapravo, on od mene pravi budalu.
'Pa, s obzirom da si ti budala ionako iovako Styles te pravi samo megabudalom.'
Daj ti prekini više!
„Želim da mi budeš djevojka."
Ponovo je zažmurio i polagano, nervozno prošao rukom kroz kosu. On ko pokvarena ploča.
„Koliko vidim, to je jedino što znaš da kažeš.", nasmijala sam se u naletu zgroženosti, a zatim prilijepila dlan uz čelo.
„Otključaj mi."
„Pristani.", pogledao je prema meni i čak i sa one daljine sam mogla vidjeti kako mu u očima frcaju varnice. Znam da mu je u glavi trenutko vatromet pun pravila, igre, ideja, šifri, varki, laži..."Molim te.", besramno me moli, a ja se sve više odmičem unazad.
„Znaš šta Harry, ne želim više da te vidim. Nikad."
Zaista tako mislim. Nakon svega što sam proživjjela, osoba puna egoizma i bezosjećajnosti kao što je on mi definitivno ne treba. Misli da tek tako može od mene praviti budalu?
„Lažeš.", rekao je to te se napokon odmakao od stola, a ja sam se odmakla sasvim, skoro do vrata.
„Ne lažem Harry, vjeruj mi.", rekla sam mu to samouvjereno uzdišući glavu.
„Pokazao bih ti i svoju...bolju stranu.", govori to i vidim u njegovom pogledu da to i ne misli. Ne vjeruje samom sebi.
„Nemaš je Harry.", rekla sam to spuštajući pogled i pitajući se da li je ja imam? Mislim da je sve više gubim.
„Imam...Svi imamo svjetliju i tamniju stranu. Baš kao Mjesec, Ro."
Na te njegove riječi sam ustuknula prisjećajući se maminih, identičnih riječi. Leđa su mi sada prikovana uz vrata, a Harry se gipko kreće preko prostorije. Ka meni.
„Otkud..otkud ti to?", upitala sam ga gutajući oštru i nezgrapnu knedlu, a on je ostao jednako ravnodušan...sada više čak ne pokazuje ni nervozu. Jednostavno veličanstveno vlada sobom.
„Šta?"
Na sekundu se namrštio, a ja sam duboko uzdahnula.
„Pa to sa Mjesecom."
Slegnuo je ramenima.
„Pa čuo sam. Zašto je to bitno?"
Sada mi je sasvim prišao, a ja sam ispravila ramena i podigla glavu ne želeći da izgledam pokunjeno. Želim da vladam sobom baš kao i on, a ne da mu dopustim da on ima kontrolu nada mnom čak i onda kad to ne pokušava.
„Bilo bi nam lijepo Ro.", prošaputao je to blago pućeći usne dok priča i usput naslanjajući svoje dugo tijelo rukom na vrata. Sada je nadvijen nada mnom i izgleda tako zadivljujuće i moćno, a ja pokušavam da ga mrzim.
„Veza sagrađena na igri? Ili sagrađena od igre? Ni jedno ni drugo me ne privlači Harry.", rekla sam mu to ravnodušno kriveći glavu, a on je počeo da mi ispituje lice pogledom. Izgleda kao neki stroj za pronalaženje grešaka i nepravilnosti. Čini me nervoznom.
„Ali...", samo ta jedna njegova riječ sadrži i previše nekakvog obećanja za ostatak. Znam da mu je nešto za njega zadovoljavajuće prohujalo glavom. Vidim to po smaragdnom, opasnom plamenu u njegovim očima. Nezaustavljivo se naginje ka meni i zasuatavlja na samo par milimetara od mog lica. Opet ona narandža. I opet mint. Idu mi na živce jednako kao što me vuku ka njegovih usnama. O Bože..."Zato te privlačim ja."
I evo gaa. Izlivi egoističnosti! Želim da se nasmijem ali čak ni to ne mogu.
„Molim?", rekla sam to praveći nezadovoljno i iznenađenu grimasu ali isto tako, nažalost, duboko u sebi znam da ima istine u njegovim riječima.
„Dobro si me čula...", rekao je to prelazeći kažiprstom slobodne ruke preko mog nosa, zatim usnama pri čemu je razvukao na trenutak moju dojnju usnu, a zatim nastavio putovati niz vrat. Imala sam osjećaj kao da to radi voskom jer me je svaki dio kože koji je dodirnuo počeo peći. Imam osjećaj da ću se prepoloviti napola. „Nije strašno ako priznaš.", pokušava da bude neka vrste podrške dok me uvjerava u svoje zavodničke sposobnosti. Egoista na kub. „I ti privlačiš mene.", prodahtao je to, a ja nisam uspjela da zadržim usne spojenim. J anjega privlačim? Par trenutaka sam bez riječi gledala u njega sve dok se nisam osvijestila i blago prodrmala glavom. Igra se Aurora, igra. Ne daj mu da te zavara.
„Bilo kako bilo, veza se ne može osnovati samo na...privlačnosti, kako ti kažeš.", rekla sam mu to odlučna da ću se i ja malo igrati. Neću u trenutcima kada je on pun egoizma da mu kažem da je nemoguće da ja njega privlačim pa da ispadnem jadna. Nakrivio je glavu dok se prstima igrao sa gornjim dugmetom na mojoj bijeloj košulji. Samo da ga ne otkopča. Samo da ga ne otkopča.
„Misliš?", upitao me je kao da mu je stalo do onoga što ću ja reći.
„Mislim.", pokušavam da zvučim uvjerena u njegove riječi ali ne znam više ni da li sam i to. Odjednom imam napad one svoje ludosti kada hoću da mu se okačim o vrat i poljubim ga koristeći sve sposobnosti koje imam.
„Hm...", ponovo on i njegovo 'hm'. Ima veoma specifičan položaj usana kada to izgovara i to mi ponovo povlači ruke ka njegovom vratu koji izgleda tako primamljivo i mekano dok ga ukrašavaju sitne dlačice njegove tamne kose koje tuda padaju i srebrni lančić koji se produžava sve do njegovih prsa koje samo što me ne dodiruju, a pomijeraju se veoma nestabilno. Možda ga zaista privlačim? Glasić odmahuje prstom.
„Znaš, kada sam saznao da ću početi ovdje raditi pitao sam se da li bi bilo zanimljivo imati tajnu i zabranjenu vezu sa studentkinjom...", uh..." Zar tebi to ne zvuči primamljivo?", pita me dok kažiprstom i palcem obuhvata moju stegnutu vilicu.
„Ne.", rekla sam to jedva čujno, a Harry se na trenutak nasmiješio izvlačeći samo jedno jedino i istinito značenje iz moje proste riječi. Laž.
„Nekako ti ne vjerujem Ottisice dok takoo žudno gledate u moje usne."
Au, zar gledam? Au.au.au. Brzo, tačnije previše naglo sam podigla pogled na njegovu kosu, a on se nasmijao spuštajući onu ruku s kojom je odo tada bio oslonjen na vrata te je zavlačeći u džep. Pomjerio je i tijelo i sada je sasvim prislonjen uz mene. Odjednom sam postala salama u sred sendvica od kog mi se mnogo više sviđa ova kriška hljeba (kruha) ispred. Začuo se nekakav zveckav zvuk, a ja sam se zapitala da li će mi zaista otključati? Želim li to još uvijek? Naravno da želim i nadam se da će se to dogoditi prije nego što prestanem disati, a nije mi daleko.
„Dakle..", izvukao je ključeve i promahao njima pored moje glave. „Učini ono što najviše želiš u ovom trenutku."
Skupila sam obrve na njegove riječi pokušavajući da nađem nekakav smisao u njima. Mislim da mi je mozak previše opijen mintom i narandžom da bi radio kako valja.
„Kako misliš?", upitala sam ujedno i njega i sebe, a on je značajno podigao obrve.
„Pa...", usne su mu odjedanput na milimetar od vrha mog nosa, a oči prepušteno zatvorene. „...sigurno ti se trenutno po glavi nešto mota...sigurno imaš neke želje koje bi sada željela da ostvaraš. Pa eto, ja ti dopuštam da ispuniš jednu. Koju želiš."
Dah mu je prevruć i koža nosa me užasno peče ali mi ne smeta. Samo se pitam kako smo došli do ovoga sa 'Onda mi budi djevojka, Ro.' Još uvijek mu nisam ništa ni odgovorila. Dovraga.
„Moram na predavanje.", to je sve što sam uspjela da obrazujem od samo nekolicine riječi koje su mi se motale oko vrha jezika. Već kasnim na predavanje.
„To sigurno nije ono što želiš, Ro.", rekao je to praveći se nezadovoljan mojim odgovorom dok oči drži samo malo odškrinutim i posmatra moje promjene na licu. „Osim ako nemaš želju da sjediš pored onog Tusha.", djeluje još nezadovoljnije, a ja nemam snage čak ni da ga ispravim. Sve više ostajem bez daha i srce samo što mi ne probije grudni koš i kožu pa počne da skače okolo kao pomahnitalo. „Pretpostavljam da je ispunio obećanje i sačuvao ti mjesto.", glas mu je još hladniji dok priča o Itanu. Šta mu je jadni dečko skrivio? Šta sam mu zapravo ja skrivila pa da me sad ovako muči, a ja ne mogu čak ni da dam adekvatan odgovor na njegovu besmislenu ponudu. Harry moj dečko? Ma daaaj. U sebi sa zgroženom i nezainteresovanom facom odmahujem rukom, a u stvarnosti samo što ne počnem kao neka biijesna životinja da ga njušim.
„Eto da ti suzim izbor...biraj da li želiš sada ovaj ključ kako bi izašla i otišla kod Tusha...ili želiš mene?"
U isto vrijeme čujem zveckanje ključa kod uha i Harryev hrapavi glas kod usana. Jedva se obuzdavam. Uzimaj ključ Aurora, vrag će da te odnese. Obuhvatio je rukom moju i položio mi je na svoja prsa primičući je više ka srcu. Sada sam u mogućnosti da osjetim podizanje i spuštanje njegovih prsa kao i otkucaje srca koji su tako ubrzani i oštri da sam na trenutak ostala zapanjena spuštajući pogled na taj dio njegovog tijela. Zar je moguće da je i on uzdrman kao i ja? Uopšte ne izgleda tako.
„Ja znam da ja želim tebe, Ro i ako ubrzo ne doneseš odluku ja te neću ni čekati."
Ne znam ni šta je dovraga mislio pod tim ali znam da su u mom slučaju poludjeli hormoni nadvladali zdrav razum te da sam naglo pomjerila glavu ka naprijed i usnama obuhvatila Harryevu dojnju koja me je sve do tada samo blago na svake nekolike sekunde dodirivala. Neka vrag više odnese sve, ponovo se u meni budi YOLO manijak.
Istog trenutka kada sam učinila grešku koju sam učinila začuli su se ključevi koji su zazveckali prilikom dodira sa tlom i obe Harryeve ruke su obujmile moje tijelo i ne pokušavajući da mu daju sposobnost za disanje i normalno funkcionisanje. Obe ruke su mi već oko Harryevog vrata baš kao što sam i maštala i odjednom po prvi put u životu želim da sam viša nego što jesam pa da se ne moram stalno propinjati na prste. Jedna Harryeva ruka se našla na mom vratu i neprestano mi podiže vilicu ka gore kako bi nam usne uspostavile što više kontakta. Ni on više nema svoj ravnodušni stav i ne srami se da ispušta izdahe baš kao i ja. Torba mi je skliznula niz rame i Harry me je u isto vrijeme podigao tako da su mi se leđa našla grubo pritisnuta uz hladna i trvda vrata. Napokon se nalazim čak na većoj visini od njega i imam bezuslovnu slobodu u rukama ali ne i nogama koje sam obamotala oko Harryevog čvrstog trupa.
„Tako sam i mislio.", promrmljao je to između strasnih poljubaca koje mi je davao nakon čega je uvukao jezik u moja usta i odmakao me od vrata. Čvrsto sam se držala za njega dok sam prstima stiskala njegovu kosu i nisam mogla, a da se ne sjetim Itanove šale kao i Harryevog komentara na to. Uskoro sam se našla spuštena na nešto tvrdo i po svemu sudeći to je bila Harryeva katedra. Na trenutak se zaustavio kako bi došao do daha i kako bi me pogledao zadihanu i već oznojenu, a njegov novoobrazovani vragolasti smiješak je bio svjedok da mu se to što vidi itekako sviđa. Obuhvatila sam ga za majicu i povukla ka sebi, a on je to rado prihvatio usput me prevalivši na leđa i legavši preko mene. Tvrdo jeste bilo ali me je to u tom trenutku najmanje zanimalo.
„Kada bi bila moja djevojka radio bih ti mnoge nevaljale stvari upravo ovdje."
Promukli glas mu se poput zmije uvlačio u moje uši i natjerao me da se sva naježim, vjerovatno zbog riječi koje je obrazovao. Sada je počeo da me ljubi po vratu, a ja sam zatvorila oči uživajući u svakom trenutku i razmišljajući kako je ovo možda moj posljednji bliži kontakt sa Harryem s obzirom da ću najvjerovatnije odbiti njegovu ponudu. Ne mogu da budem njegova djevojka samo zbog nekakve igre. Glasić me podmuklo gleda odmjeravajući trenutnu situaciju ali ga ja ignorišem i u sebi uzvikujem YOLO u pokušaju da se opravdam. Dovraga.
„Imaš divnu kožu.", odmah nakon što je to izgovorio osjetila sam nešto oštro kako prelazi preko mog vrata i pretpostavila sam da su u pitanju Harryevi zubi. „Kada bi bila moja djevojka, mogao bih da budem tvoj profesor i mnogim drugim stvarima nevezanim za engleski.", rekao je to podižući odozdo tamno-zelen pogled pun vatre, požude i neke zavodljive zajedljivosti koja me je zamalo natjerala da kažem 'A idi u vraga, hoću da ti budem djevojka!' ali hvala Bogu pa još imam neke principe moralnosti i ne smijem to da izgovorim. Čvrsto sam stisnulausne kako slučajno ne bih ali su se ponovo mahinalno otvorile u trenutku kada je Harry počeo da sisa kožu mog vratai prstima otkopčava dugmad na mojoj košulji. 'O ne!', uzviknu moj zdrav razum ali se YOLO Aurora pobjednički vrti u krug i podrugljivo govori 'O daaa!'
Harryevi poljupci su počeli da se spuštaju ka mojim grudima koje su se uzdizale zajedno sa mojim plućma i ja sam se samo nadala da se neće dogoditi ono što je trebalo prošlu noć kao da nemam nikakvog uticaja na cijelu situaciju...a ja sam kriva za sve. Već sad sam mogla da budem na istoriji i...
„Harry...", tijelo ne sluša moj razum i izgovaram Harryevo ime usljed zadovoljstva koje nastaje usljed njegovih dodira, poljubaca...joj meni...
„Molim te pristani...", prodahtao je to, a ja sam ponovo stisnula usne kako ne bih rekla 'Hoću'. To se ne smije dogoditi.
„Harry."
Ovoga puta nije u pitanju moj glas nego nečiji drugi...sa druge strane vrata. Au... Širom sam otvorila oči i pogledala ka Harryu koji očito nije čuo nepozvan ženski glas pa nastavlja da me ljubi po grudima.
„Styles.", glas mi zvuči poznato i previše zavodljivo.
„Harry.", jedva sam to izgovorila pokušavajući da odmaknem Harryevu glavu od sebe ali on nije registrovao. „Harry.", rekla sam to glasnije ljuta na sopstvene ruke koje žele da mi uskrate užitak. Harry je napokon pogledao prema meni i oči su mu poprimile drugačiju nekakvu emociju u trenutku kada se ponovo začuo onaj ženski glas.
„Styles, znam da si tuu..."
Kvaka je počela da se pomijera ali sva sreća pa ko god da je to bio, nije mogao da uđe. Harry se odmakao od mene zatvarajući oči te prelazeći prstima preko njih baš kao i jezikom preko usana. Ja sam se takođe uspravila i počela da zakopčavam košulju dok je u mene davno odbačena Aurora počela nevoljko i namrgođeno da ulazi postiđena ponašanjem YOLO Aurore koja je samo jedna nepromišljena i uspaljena balavica.
„Chloe?", Harry je to izgovorio prolazeći rukom kroz kosu i naslanjajući se leđima na katedru, a ja sam an trenutak raširila oči u čudu. Chloe profesorica?
„Hah, mislila sam da se zaključavaš unutra samo kad si sa mnom Styles...", rekla je to onako zavodljivo, prezavodljivo i odjednom sam mogla da je zamislim kako se sva njiše iza vrata i prelazi prstom preko usana dok namiguje u pokušaju da zavede Harrya kroz vrata. Harry je nesigurno pogledao prema meni, a ja sam počela da proučavam njene riječi. Zaključava se ovdje s njom? Zašto?
'Iz istog razloga kao i s tobom.'
Glasić mi po prvi put pomaže doći do istine koja me na veoma čudan način prejako udara od prsa.
„Nadam se da nisi zaboravio na naš dogovor za večeras."
Brzo sam sišla sa katedre i počela se pitati kakav to Harry mora biti muškarac kada za isto veče ima planove sa jednom ženom koja je ujedno njegova koleginica i drugu pita da mu bude djevojka, a ta mu je...studentica?
'A ta si mu ti.'
Glasić prevrće očima, a ja se gotovo saplićem u trenutku kada me Harry hvata za ruku i privlači sebi još uvijek u sjedećem položaju.
„Pusti me.", prosiktala sam, a on me je učvrstio uz sebe gledajući me sasvim ozbiljno u oči.
„Ro, nemam ništa s njom.", rekao je to nekako...iskreno? ali mu svejedno nisam vjerovala. Ne smijem da mu vjerujem. Odmahnula sam glavom i pokušala da mu se otrgnem ali mi nije dozvoljavao da se odmaknem niti jednog jedinog milimetra.
„Mislila sam da sam...prva djevojka koju si dodirnuo nakon...", ne znam zašto mu to govorim i odjednom se osjećam još gluplje,a on neočekivano stavlja dlan na moj obraz i nježno me mazi dok mu je pogled tako pitom.
„I jesi Ro...kunem ti se da Chloe..."
„Harry?", ona se ponovo oglašava i trza me iz transa u koji sam gotovo upravo ponovo upala. Odgurnula sam se od Harrya te krenula prema vratima uzimajući torbu i onaj ključ i usput čuvši Harryeve korake iza sebe.
„Ro, stani molim te."
Odmahnula sam vrata odmahujući glavom i izlijećući napolje gotovo se sudarivši sa Chole koja je kao i uvijek bila u svom fazonu gledajući me iznenađeno i pomalo zgroženo.
„Lijep provod vam želim.", rekla sam im to, a zatim potrčala niz hodnjik osjećajući kako me nešto steže u prsima i protivi se mojoj volji koja mi govori kako mi ovo treba biti podsticaj da odem što dalje od Harrya. Ipak, nikako ne mogu da se riješim onog njegovog pogleda i dodira od maloprije dok me je uvjeravao da sam ja zaista prva djevojka koju je dodirnuo nakon toliko vremena. Pa sve i da jesam, ne znači da kasnije nije imao nešto sa Chole. Izletjela sam iz koledža te se sakrila na najneupečatljiviju klupu skupljajući koljena uz tijelo i spuštajući čelo na njih. Ne mogu vjerovati u šta se ponekad pretvorim i kakve gluposti ponekad radim. Kako da ne mrzim sebe? Zašto dovraga nisam uzela ključeve i odmah izašla? Da nisam zaboravila kako se to radi čini mi se da bih zaplakala...ne znam ni sama zašto...da li je moguće da sam ljub...nisam. samo se osjećam glupo i...osjećam se kao igračka baš kao što mi je i Harry rekao.
Nemam pojma koliko je vremena prošlo, samo znam da nisam bila sigurna da li drijemam u tom položaju ili sam postala ošamćena od silnih misli koje su mi se vrtile po glavi. Jedini zaključak do kog sam došla bio je taj da je sigurno Harry uspaničio da bi mu u igri moglo nešto krenuti po zlu zbog Itana pa me je zato pitao da mu budem djevojka kako bi osigurao moj ostanak u svemu ovome. Sada je sigurno sa Chole u istom, ako ne i prisnijem položaju kao što je maloprije bio sa mnom. Nije čak ni krenuo za mnom...mislim, nisam u položaju da vidim vrata od koledža ali pretpostavljam da nije i zato više ne želim da se zamaram s tim. Ja sam za njega samo igračka i to je to ali gotovo je. Nema šanse da ću mu dopustiti da nastavi s tim.
Sjetila sam se njegovih riječi kada mi je objašnjavao kako se vatra između dvije hladne osobe upali samo u trenutcima strasti i nešto mi se čini da bi ta vatra mene mogla podobro opržiti.
I glasić se ušitio, izgleda da ga je oduvao tornado stvoren u mojoj glavi.
„Aurora?"
Podigla sam glavu i susrela se sa zabrinutim crnokosim dečkom koji je išao prema meni. Aaj...ne. Ponovo sam spustila glavu razmišljajući o tome da li bi bilo pametnod a se pravim da spavam? Da sam se unesvijestila? Da sam mrva?!
„Jesi li dobro? Tražio sam te po cijelom koledžu!"
Kleknuo je ispred mene te mi podigao glavu, a ja sam umorno izdahnula razočarano gledajući u njegove plave oči. Zašto nisu zelene? Zašto sam ovako poludjela?
„Jesam."
Zar izgledam kao da jesam?
„Hajde da te odvezem kući."
„Ne treba.", pobunila sam se, a on me je svejedno povukao za ruku usljed čega mi je jedna noga umrtvljeno pala na tlo. Ne znam zašto sam odjedanput ovakva. Zašto me je tako pogodila ona situacija sa Chloe? Nije valjda da sam mislila da je Harryu zaista stalo do mene te da me hoće za djevojku? To je pasurdno i lično ću sama sebe poslati u ludnicu ako se ucjerim da sam zaista pomislila takvo nešto. A možda sam jednostavno bijesna na samu sebe što sam mu se bukvalno predala i ponovo dopustila da ispadnem budala...
„Očito je da ti nije dobro...", plave oči su lutale mojim licem i zaustavile se na mom vratu. „Šta ti je ovo?", upitao me je, a zatim prešao prstom preko dijela kože koji me je odjedanput zabolioo. Koji je ovo sad vrag?
„Auč.", jauknula sam te se izmakla pod Itanovim dodirom. Stavila sam ruku na vrat te osjetila maleno ali bolno nadignuće. Baš kada sam počela paničiti da sam se od nečega osula sjetila sams e Harryevih zuba i istog trenutka ponovo bezvoljno spustila glavu.
„Joj meni..."
„Aurora šta ti je?"
Uhvatio me je za ruke i nasilu ustao, a ja sam uzdahnula prolazeći rukama kroz kosu.
„Šta ti je to?"
Izmakla sam se prije nego što me je ponovo mogao dodirnuti po onom mjestu.
„Ogrebala sam se."
Šta drugo da mu kažem?
„Trebao bi se vratiti na predavanja."
„Ti nećeš?", upitao me je iza leđa dok sam ja polagano holada puteljkom koji je vodio ka izlazu iz univerziteta.
„Ne.", odmahnula sam glavom stavljajući ruke u džepove. Ne želim se ponovo sresti večeras s Harryem, s obzirom da je tu vikend imaću dovoljno vremena da razbistrim misli i dovedem se u red jer ovako ne ide.
„U tom slučaju.", Itan je ushićeno dotrčao do mene, a ja sam zakolutala očima ne obazirući se na činjenicu da bi on to mogao vidjeti. „...bismo mogli otići na večericu."
Pogledala sam nezainteresovano prema njemu i prije nego što sam bilo šta mogla reći on je skupio ruke i onako slatkasto me pogledao.
„Molim te. Sigurno si gladna pa si zato neraspoložena."
Eh moj Itane...ti očito još uvijek živiš u svijetu u kom te mama uvjerava kako ćeš slađe zaspati koliko prije spavanja popiješ čašu mlijeka.
„Nisam gladna."
Sve i da jesam ne bih mu dopustila da me napati sa hranom kao i njegova mama danas. Ne trebaju mi ponovo nekakvi sušiji i gluposti...uf...
„Ma nema veze. Možemo onda popiti nešto. Hajde molim te."
Ponaša se kao naporni petogodišnjak koji želi da se s njim igram žmurke koja mi nije bila zabavna ni u vrtiću.
„Itane.", nezadovoljno sam izgovorila njegovo ime i pogledala smrknuto prema njemu ali to nije uspjelo nadjačati njegov iskreno osmijeh.
„Biće nam zabavno."
Prije nego što sam uspjela i da postanem svjesna toga našli smo se na parkingu, a on mi je otvorio vrata od svog ne baš skromnog ali ne i preluksuznog auta kao što je Har...kao što je Oliviino na primjer. Ipak, ma koliko sam željela upravljati očima one me nisu slušale pa su uspjele da primijete da nema crvenog range rovera. Mislila sma da Harry večeras ima još predavanja ali...ali izgleda da je ipak otišao nekud sa svojom Chloe. Nešto mi je počelo vreti u samom dnu stomaka i odjednom sam postala raspoložena za večeru.
„Zapravo, večera ne bi bila loša ideja.", rekla sam to Itanu dajući sve od sebe da izgledam istinski zainteresovana. On se sav ozario, a ja sam sjela na suvozačevo mjesto u sebi zadovoljno govoreći 'Ha! Eto ti Harry!'
'Ha! Ko da je njega sada briga za tebe.'
Glasić me po običaju ubija u pojam. Itan je sjeo za svoje mjesto meškoljeći se od sreće te nas izvodeći na ulicu.
Nakon duge vožnje koju je Itan proveo prepričavajući svaki detalj sa predavanja istorije i uopšteno pričanju o Birkbecku i svim ostalim stvarima s kojima se imao prilike susresti otkako je došao u London napokon smo došli do nekakvog retorana 'Roopert's' koji nije izgledao ni upola luksuzno i uštogljeno kao onaj kakvom sam bila danas s Oliviom. Ušli smo unutra i sjeli za dugi šank gdje nas je odmah uslužila simpatična konobarica, a Itan i ja smo naručili po porciju pomfrita, obične hamburgere i ogromne čaše kole. Ko bi rekao da mu je Olivia majka.
„Da li ti se više sviđa život u Americi ili Engleskoj?", Itan me je upitao ko iz vedra neba, a ja sam se promeškoljila u visokoj bijeloj stolici. Zna da sam se selila u Ameriku?
„Ne znam.", slegnula sam ramenima uglom oka primjećujući ne baš čestu pojavu kod njega – ozbiljan izraz lica.
„Sigurno ti nije bilo lako ponovo se vratiti ovdje...", nesigurno je to rekao, a ja sam ga iznenađeno pogledala u isto vrijeme kada je konobarica ispred nas stavila narudžbe. Itan je platio, a ja sam počela ozbiljno da analiziram njegove riječi. O moj bože...pa on sve zna?
„Ti..", pokušala sam da mu adekvatno postavim pitanje nakon što se konobarica udaljila i prije nego što sam i uspjela on je klimnuo glavom gledajući me ravno u oči.
„Ali to je uredu. Mislim, mama mi je ispričala ali nemoj se zbog toga osjećati čudno...", pokušao je da nekako popravi situaciju,a ja sam odjednom izgubila čak i onaj lažni apetit. Pa može li ova veče postati gora? Iskustvo mi šapuće da znam da može.
Okrenula sam glavu na drugu stranu i duboko uzdahnula trljajući kažiprstom čelo i Itanova ruka se u pokušaju meni bespotrebne utjehe našla na mom ramenu. Ja sam se izmakla te ga oštro pogledala odmah zatim se pitajući zašto prema dobrim osobama kao što je on postupam tako, a Harryu se dobrovoljno vješam o vrat iako se on samo igra sa mnom i sigurno mi ne želi dobro?
„Ja...samo bih ti želio reći da mislim da si veoma hrabra djevojka i da bi trebala da se ponosiš sobom.", blago se nasmiješio, a ja sam skrenula pogled na svoje jelo igrajući se sa nekolika komadića pomfrita.
„Možemo li da ne pričamo o tome?", upitala sam ga, a on je klimnuo glavom nakašljavajući se i odmah zatim se bacajući na jelo.
„Mama kaže da će brza hrana uskoro pojesti mene.", šaljivo je to rekao trpajući nemarno nekolika komada pomfrita u usta, a ja nisam uspjela, a da se ne nasmiješim posmatrajući dečka s kojim je sve tako opušteno...jednostavno...bez imalo komplikacija niti bilo čega drugog od čega bi te mogla zaboljeti glava. Jednostavno je sve suprotno od ....Harrya. Pogledao je prema meni i nasmijao se punih usta jednostavno već spreman da onu tužnu temu ostavi daleko iza nas. Iskreno, zahvalna sam mu.
Proveli smo tu još nekih pola sata dok nismo sve pojeli, a Itan je uživao pričajući mi viceve i pokušavajući da me nasmijeme. Već je opšte poznato da ja to ne radim baš često ali ne mogu reći da mi se nisu nekoliko puta usne izvile ali sam to vješto pokušavala prikriti zgrickajući dojnju usnu.
Nakon poduže vožnje koja se odužila zato što Itan ne poznaje baš najbolje London i par puta smo se zagubili nekuda napokon smo došli do Muswell Hilla.
„Jesi li siguran da ćeš znati doći kući?", upitala sam ga, a on se nasmijao prolazeći prstima kroz onaj svoj duži pramen.
„Ma hoću, ne birini. Mislim znam se snaći ovim putem."
Pokazao mi je prstom na dijeo ulice iz kojeg je došao večeras po mene,a ja sam klimnula glavom praveći se da mu vjerujem.
„Vidimo se onda sutra Rora."
Zakolutala sam očima na nadimak koji mi je večras dao polako se krećući unazad.
„Sutra je subota.", podsjetila sam ga, a on je podigao obrve.
„Aaa, da. Pa dobro, svejedno se možemo vidjeti."
Slegnuo je ramenima, a ja sam uzdahnula i zaokrenula se.
„Laku noć Itane."
„Laku noć Rora."
Ušla sam u kuću najtiše moguće kako se ne bih morala suočavati sa Raymondom ili Amandom, ili još gore vječito gladnim Biscuitom odmah se penjući uz stepenice. Izvadila sam mobilni kako bih uključila tonove i odmah se susrela sa bezbroj poruka i propuštenih poziva. Sve je dolazilo s nepoznatog broja. Ušla sam u jedno od poruka.
*Molim te reci mi gdje si.*
Ma ko ovo šalje? Ušla sam zatim u prvu poslatu s tog broja.
*Ro, nemam ništa s Chloe. –Ar*
Ma otkud njemu moj broj? Ta poruka je bila poslata na samo par minuta nakon što sam ja izašla napolje? Znači li to da nije bio sa Chole? Ma otkud mi ta glupa pomisao...i uostalom, zašto se on uopšte ispovijeda meni? Kao da sam prihvatila da budem njegova djevojka pa mi polaže račune. Briga me s kim šta ima, samo znam da sa mnom nema više ništa. Odlučila sam ne čitati više nijednu poruku pa sam samo uključila tonove baš kao što sam i planirala nakon čega sam ušla u sobu brže-bolje paleći svijetla. U sljedećem trenutku ne znam ni sama kako sam uspjela, a da ne vrisnem kada sam ugledala kovrdžavog dečka kruto okrenutog ka prozoru sa rukama u džepovima. Polako je okrenuo samo glavu prema meni te me pogledao svojim, nekako umornim zelenim očima koje su me do sada uvjerile da mogu zadati samo glavobolju i ništa više.
„Hej Ro..."