ICE by:LoRa Styles

Untitled Part 26

Cijeli ostatak dana sam provela u sjedećem položaju na krevetu razmišljajući o Harryu i pitajući se gdje li bi mogao da bude. Neprestano sam prebacivala mobilni iz ruke u ruku nesigurna oko toga da li bih ga trebala nazvati...u slučaju kad mi se ne bi javio, ili joše gore, ako bi mi odbio poziv, osjećala bih se glupo pa je zato bolje da to ne radim kad baš već ne moram...Amanda je s vremena na vrijeme dolazila da mi pravi društvo zajedno sa kilima voća, litrima sokova i nekakvim grickalicama na čijem bi pakovanju zaista trebao pisati 'za bolesnike'. Odvratne su.
Raymond je predveče kada mi je temperatura skočila želio da me vozi u bolnicu ali sam ja odbila. Tamo će mi samo zabosti nekakvu inekciju, propisati mi lijekove, terapije i gluposti i to samo radi obične prehlade. Preživjela sam i gore stvari od toga.
U nedelju sam nastavila svoje razmišljanje o Harryu i čak sam ga jednom i nazvala sa jastukom preko glave, kako bi osjećaj razgaljenosti i nekakve uzbuđenosti kao i mržnje prema samoj sebi bio manji ali sve to uzalud jer se nije javio. Šta ako mu se zaista nešto dogodilo? Pomisao na to me je tjerala da hodam po kući unatoč temperaturi i radim nešto što inače nikad ne bih, naprimjer guljenje jabuke, brisanje trpezarijskog stola, zalijevanje cvijeća kako bih samu sebe zavarala i pokušala dekoncentrisati. Amanda se istinski zabrinula za mene ali je na kraju sve moje čudne akcije pripisala temperaturi. Predveče je došla i Margaret koja je bila sva ožalošćena što dan prije nije mogla da bude uz mene, a ja sam se zahvaljivala Bogu na tome. Ponovo je sa majkom bila van Londona, a otkako je na vrlo neobičan način nedavno otišla iz moje sobe nismo mnogo ni razgovarale. Mislim da me je čak i izbjegavala kako ne bismo došle na tu temu ali nije svjesna da sam ja već nažalost navikla na neobjašnjive postupke ljudi oko sebe. Napokon je došao i ponedjeljak, a ja sam imala temperaturu oko 37, dakle ništa strašno. Ujutru sam se probudila veoma rano jer sam dan prije mnogo kunjala pa sam odmah popila tabletu usput provjervajaću mobilni, tačnije pozive i poruke. Od Harrya ni traga ni glasa. Na kraju sam isključila spravicu kako ne bih ponovo dolazila u iskušenje da ga zovem. Kad je on bezobziran – biću i ja. Ali popratno sa tom mišlju javlja mi se i podsvijest koja mi govori da se možda zaista nešto loše dogodilo Harryu. Motala sam se kući sve negdje do 11h razmišljajući uz čaj od kamilice i limuna da li bi bilo pametno otići u teretanu i provjeriti da li je Harry tamo? Zadnji put sdam tamo otišla pred koncert u potrazi za Harryevom adresom...Adresa...auu....eto ga sad nova ideja. A da mu odem do stana? Ne, nema šanse. Izgledaću suludo i previše...balavasto? Kao neka zaluđenica koja ide na vrata svog profesora jer ga nije uspjela vidjeti dan ipo.
' Ro, prestani da uporno ignorišeš stvari zbog kojih smo nas dvoje sve samo ne obični profesor istudentica.', glasić duboko izgovara Harryeve riječi od juče pokušavajući da imitira i njegov glas.
Hm..da baš, on bi to rekao. Pa dobro, i šta ako mi otvori i kaže mi da je sve uredu te da sam mu toliko dosadna da nije želio da mi se javi s namjerom da malo odahne preko vikenda? Onda ću ispasti bjelosvjetska budala.
'Ništa novo Roroko.'
Isplazila sam jezik glasiću u isto vrijeme kada se začulo zvono na vratima. Brzo sam skočila sa trpezarijskog stola, poput power puff girl preletjela dnevni, izletjela u hodnjik, usput malo namjesti rasčupanu kosu i uz dubok uzdah ostvorila vrata ostajući vidno i beskrajno razočarana s pogledom na dugu ali sasvim ravnu crnu kosu. Itan...
„Hej!", pozdravio me s osmijehom, a ja sam se samo počešala po kosi osjećajući se glupo zbog svojih priželjkivanja i nada. „Kako si danas?", upitao me je naslanjajući se na okvir vrata baš kao što je Harry juče ali ne izgleda ni upola cool kao Harry. Nosi sivi džemper sa crnom kragnom i sive pantale od nekakvog hrapavog i grubog materijala. Izgleda samo slatko.
„Nisam loše.", slegnula sam ramenima,a zatim se okrenula i ne govoreći mu da uđe. Ako hoće neka to učini. Kao što sam i pretpostavila ušao je sa mnom u dnevni kao i uvijek ignorišući moje odbojno ponašanje.
„Gdje su svi?"
Kao da nas je 3o, a ne troje u kući...osim ako ne očekuje Q-a ili Devona, a možda i svoju majku u bade mantilu, kako sam je ja juče zamišljala.
„Raymond je u svom uredu, a Amanda na fakultetu."
Usula sam mu sok od borovnice i stavila ispred njega kada je sjeo za šank što je on prihvatio sa osmijehom napravljenim sa dvije tanke usnice. Nisu mu ni upola pune i rumene kao Harryeve. Zašto svakog muškarca moram da upoređujem s njim?
„Dakle, došao sam u pravo vrijeme." , rekao je to gledajući me preko čaše i ispijajući sok, a ja sam nakrivila glavu 'Baš kao Harry' *glasić se ubacuje* i izvila obrve.
„Kako to misliš?"
Spustio je čašu i rukom obrisao roze tragove iznad usana.
„Došao sam po tebe da te vodim u 'One New Change'."
Još više sam izvila obrve dajući mu do znanja da ga i da lje ne razumije.
„To je tržni cenar, sigurno si nekad bila u njemu."
Plavi pogled mu je pun nade koju ja gasim odmahivanjem glave.
„Pa dobro.", slegnuo je ramenima i pokušao uzdignuti situaciju svojim osmijesima. „Drago mi je što ću biti prvi koji će da te tamo odveze."
„Ali zašto bismo išli tamo?"
Popila sam i posljednju kap svoje tople čokolade razmišljajući o tome da odem sa Itanom do Harrya, čisto da vidim da li je dobro pa onda možemo i na kraj svijeta. Opet, ne razumijem zašto se toliko brinem. Šta me briga za Harrya? Čimm sam to pomislila u glavi mi se stvorila slika malenog čupavog dječaka koji očajava jer njegov otac ne pronalazi vremena za njegove utakmice i odmah se osjećam loše. Ovo nisam ja.
„Pa moja majka otvara i tamo jedan svoj butik i zamolila me je da te odvedem tamo jer planira da ti ponudi posao."
Opaa...
„Pa sad kad si mi već rekao njenu ponudu mogla bih i da je odbijem, zar ne?", upitala sam ga i sjela preko puta njega, a on je napravi smiješnu grimasu koja me svejedno nije uspjela nasmijati. Misli su mi previše okrutne.
„Ne bi to učinila. Vjeruj mi to je ponuda iz snova."
„Aha, ti si sad još i pregovarač?"
Nasmijao se na moje pitanje i ponosno klimnuo glavom.
„Pod stolom držim pištolj, bolje bi ti bilo da pristaneš poći sa mnom."
Sada mu je licem zavladao opasan izraz na šta sam ja zakolutala očima i ipak se malo nasmiješila.
„A ne ozbiljno, pođi sa mnom, pogledaj sve kako je i šta je pa onda odluči."
Pogled mu je pitom, sličan Amandinom i Raymondovom ali nije on taj koji me je slomio nego nada da ću uspjeti da se riješim p pritiska koji je još od prekjuče u meni ako izađem iz kuće.
Uz izdah sam pristala, a Itan je poput malog djeteta uzviknuo 'Jej!' i otpio još soka.
Nakon što sam se spremila i javila Raymondu odvezli smo se do skoro samog centra Londona zaustavljajući se ispred ogromne građevine izlomljenog oblika i podijeljene na dva dijela. Jednog većg i onog drugog manje, u svakom slučaju podsjećala me je na istopljenu i neuspjelu tortu.
„Ta-daaa!"
Itan je raširio ruke pokazujući mi njima ka 'One New Changeu' kao da je u pitanju neko njegovo vlasništvo ili u krajnjem slučaju poklon za mene. Ušli smo u svjetlucavi i stakleni objekat koji je već bio ispunjen masom ljudi. Itan je nastavio da mi priča o likovnoj akademiji na koju je išao dok je živjeo u LA, a to bi bila po redu možda deseta tema koju smo prešli otkako je upalio auto ispre moje kuće. Pomoću pokretnih stepenica smo se popeli negdje na treći sprat, skrenuli nekakvim hodnjicima i ja nisam uspjela, a da se ne zapitam kako ću se ja tu uopšte snaći u slučaju da prihvatim posao. Napokon smo ugledali radnike koji su lijepili nekakav plakat na izlog od jednog butika sa nazivom 'FQ' i namiještali obučene lutke. Baš kad sam pomislila da nam ni to nije odredište ugledala sam ufrčkanu ženu obučeno u elegantno ali opet poslovno bijelo odijelo kao i uvijek ukrašena džidža-midžama.
„Heej!", oči su joj zasijale kada nas je vidjela i odmah se ostavila pametovanja te nam je prišla. Pažljivo me je poljubila u obraz, a ja sam morala da stavim ruku u džep kako bih samu sebe spriječila od trljanja lica. Mogu se zakleti da mi je ostao trag njenog svijetlo-rozog ruža.
„Mislila sam da nisi još ozdravila pa da nećeš doći."
Što ne slagah da imam ogromnu temperaturu?
„A evo došla sam...", promrmljala sam to gledajući ka butiku. I unutra se vrše pripreme, postavlja se i slaže odjeća. Sve je u crno-bijelom fazonu. Baš kao i Har...Nisam željela da nastavim ali zato glasić jeste namjerno kako bi me mučio.
'Kao Harryeva soba. I onda reče ti da nisi zaluđenica?', pita me i pravi se da je razmno stvorenje. Nisam zaluđenica samo sam...šta ja znam.
Već čujem podrugljivi smijeh.
„Pa...ne znam da li ti je Itan već rekao..."
„Jeste.", klimnula sam glavom prekrštajući ruke i zajedno s njih dvoje posmatrajući radnike.
„Pa, šta kažeš? Sigurna sam da bi ti se ovdje svidjelo."
Željela sam joj reći da još ništa ne znam ali nisam uspjela jer ta žena nije pravila pauzu čak ni kako bi uzela daha.
„'FQ' je inače skraćenica od Fashion Queen. Radno vrijeme bi ti bilo 9:ooh-15:ooh. Imala bi naravno i slobone dane s tim da vikendom ne bi uopšte morala raditi. Možeš ako želiš uzeti pauzu." , je li se meni čini ili ona meni daje nekakve povlastice zbog moje majke? „Prodaje se odjeća za sve uzraste ali najvše za mlade i ženske osobe...mada ima nečega i za muškarce. Vremenom planiram dosta toga dodavati ali trenutno sam prebukirana zbog otvaranja butika i u drugim tržnim centrima tako da će mi trebati podosta vremena za sve."
Ja sam klimala glavom ipak sa savim nezainteresovanim izrazom lica. Neprestano razmišljam o večeras, tačnije odlasku na Birkbeck. Prvo predavanje je engleski. Glasić se nakašljava kao lud. Šta je? Samo kažem šta mi je prvo predavanje...
„Šta kažeš? Uvjeravam te da bi ti ovdje bilo divno. Oko plate možemo da se dogovorimo, bićeš lijepo nagrađena, a i mogla bi da izgradiš svoj stil oblačenja.", Olivia je prokomentarisala, a ja sam se namrštila. Ona meni prigovara na mom oblačenju? Dobro, jest da su na meni obične teksas farmerke i crna majica ali nema ja kao ona cijelo bogatstvo pa da oblačim nekakve tamo poznate marke. I uostalom, obična sam djevojka koja nema potrebu da se oblači kao da je posmatra cijeli svijet u ponedeljak popodne.
Mrko sam pogledala prema Oliviji prisjećajući se i njenog komentarisanja o mojoj liniji. Šta ona hoće od mene? Glasić je počeo da rokće, a ja sam ga u mislimaa odalamila šakom.
„Hm?", Olivia me pokušava podstaknuti da joj odgovorim, a ja samo nijemo stojim i pokušavam se izboriti sa vlastitim mislima.
„Ne znam. Mislim da bih prvo trebala potražiti po internetu pošto sam svakako u potrazi za poslom. Nisam sigurna da li je ovo baš ono što želim.", iskreno sam joj odgovorila, a ona je sa smiješkom klimnula glavom izražavajući, pretpostavljam, odobravanje.
„To je uredu, naravno."
Kraičkom oka sam pogledala ka Itanu koji je počeo da poput malog djeteta ometa radnike i petlja im se u posao. Taj dečko baš nikada ne smiruje.
„Da li želiš ući unutra i razgledati prostor?", Olivia me je upitala, a ja sam odmahnula glaovm i izrazila negaciju i pomoću prsta. Ne želim se još i sa tim smarati.
„Trebala bih sada ići pošto još uvijek moram odmarati.", slagala sam joj razmišljajući o tome kako sam do prije satak razmišljala o odlasku u gteretanu.
„Oh...", trgnula se. „Naravno, ne smiješ se previše forsirati. Itan će te vratiti nazad."
Pomazila me je po ramenu, a ja sam se pozdravila s njom i prišla tamnokosom nevaljalom dečku.
„Ja bih trebala ići."
Pogledao je prema meni i malo se namrštio, a zatim napravio sasvim suprotan izraz lica.
„Zar već?"
Zakolutala sam očima ne dajući mu nikakav odgovor, a on je poskočio u mjestu i dao mi rukom znak da krenem za njim. Pri povratku kući me je upitao za Harrya i njegov povod za dolazak pošto ne zna ni za kakav projekat, a ja sam se nekako izvukla govoreći mu da je to vezano za nešto od prije tako da se ne mora sada zamarati s tim. Uključila sam mobilni i poželjela da nisam. Opet ništa. Ne sjete me se čak ni one mreže koje me nekad znaju smoriti sa obavještenjima o nekakvim popustima i ponudama.
Kada smo se dovezli do moje kuće Itan je morao da se zaustavi na sred ulice jer je na uobičajenom mjestu za parkiranje bio onaj plavi automobil koji sam imala prilike vidjeti nekoliko puta do sada.
„Vidimo se večeras.", Itan mi je mahnuo i i ja sam njemu nakon što sam zalupila vratima za sobom. Čim sam to učinila, onaj plavi automobil se odvezao, a ja sam se sjetila da mi je Amanda rekla da ga vozi njen prijatelj. Svejedno, zaklela bih se da sam ga vidjela i negdje drugo ali se sada ne mogu sjetiti gdje. Ko zna meni, možda sam to i sanjala s obzirom da sa se uvjerila da mi se san i java često miješaju. Ušla sam u kuću i susrela se sa nezadovoljnom Amandom koja me je odmah počela grditi i govoriti mi kako nisam smjela još danas izaći iz kuće. Ja sam samo zakolutala očima i zgrozila se kad sam vidjela Mr. Biscuita i to na šanku. Ja tu jedem čupavče jedan! Bilo mi je baš lijepo dok je kunjao u Amandinoj sobi....
....
Ne znam zašto ali čini mi se da mi je srce poskočilo u trenutku kada sam ugledala crveni range rover uz koji se Itan parkirao. Zapravo, koga ja zavaravam? I jeste mi poskočilo, vjerovatno zato što sam se uvjerila da je Harry dobro. Sada kada to znam mogu mirne duše da samoj sebi opalim šamar jer sam ga zvala i pokušavala uspostaviti kontakt s njim, a on nije želio da mi se javi.
„Šta je bilo?", Itan me je upitao, a ja sam bezlično pogledala prema njemu.
„Nekako si..."
„Dobro sam.", grubo sam ga prekinula i nastavila ići ka Birkbecku. Sada bih najradije sebi počupala svu kosu...Bilo je čudno prolaziti kroz veliki broj studenata i ne osjećati svačiji pogled na sebi. Dugo se nisam provaljivala niti privlačila pažnju na sebe, valjda zato. Ušli smo u prostoriju koja mi odmah u misli ubacuje mnoge uspomene i smjestili se na sami kraj ali u prvi red kao i prošli put. Izvadila sam svesku i spustila čelo na sto. Baš lijepo. Ko će ga sad gledati skoro sat vremena? Kako ću izdržati, a da mu ne kažem 'Kretenu jedan, prvo me onako ostaviš pa onda nestaneš na dva dana i pri tom nećeš ni da mi se javiš! Kakvom me ti smatraš?! Još sam bila i bolesna!' Dobro, ovo posljednje bih izbacila. Ne želim zvučati očajno...
„A možda si ipak trebala poslušati Amandu i ne doći večeras ovdje...čini mi se da..."
„Dobro sam, Itane!", podigla sam iznervirano glavu i ljutito ga pogledala. „Dobro sam! Prestanite mi glumiti roditelje...", okrenula sam glavu na stranu i osjetila kako mi osjećaj mučnosti u stomaku sve više raste. Zaista nisam trebala doći...samo sam se iznervirala i razočarala. I to debelo!
On me tako ignoriše, a na mene se ljuti ako mi prijatelji dođu u posjetu...govori mi da se držim podalje od Itana i...Itan...Itan...Pogledala sam prema njemu dok se u meni budila Aurora sa crvenim očima i vražjim rogovima. Hm...
„Izvini.", jedva sam uspjela da sapletem jezik i kažem to Itanu koji je opravdano bio iznenađen.
„Zbog čega?"
„Pa, što sam se zaderala na tebe...samo mi je malo muka."
Joj meni...otkako smo se upoznali uvijek se ponašam drsko prema njemu i sad odjednom...čovjek će reći da sam luda. Na, onako muški način me je blago šakom dotakao u rame i nasmijao se.
„Ma ne brini."
Sigurno u sebi misli 'Jadna djevojka, što rano skrenu s pameti.'
„Pa,kako si se snašao na predavanju istorije prošli put?", upitala sam ga nakon četiri dana od tog događaja. Hajde Aurora, samo nastavi. Reće Raymondu da imaš ozbiljnih psihičkih problema. Malo se namrštio ali je ipak odgovorio pokušavajući da izgleda vedro kao i uvijek.
„Ma super.", nasmijao se odgovarajući i blago zakrivio glavu dok sam ja pokušavala da izgledam nekako pitomo i blaženo ne dopuštajući onoj zloj Aurori da izađe na vidjelo. Hajde mogu ja to samo dok Harryevo predavanje prođe. Vidjeće on s kim ima posla. Imam ja i rezervnih igara, ma koliko se morala blamirati zbog ove. „Dobro si zar ne?", Itan me je upitao očito se plašeći da ću ponovo burno reagovati,a ja sam isforsirala smiješak i potapšala ga po ramenu.
„Jesam, ne brini."
„Dobro veče, profesore.", začulo se onako horski i ma koliko da su mi oči letjele ka vratima nisam im dopuštala da se zalijepe za dečka koji je ulazio unutra. Nisam uspjela da vidim ni kako je obučen, ni kakva mu je frizura, ni izraz lica...ništa. Ali nema veze, vrijediće. Umjesto u njega, gledala sam u Itana i nesvjesno od nervoze šarala hemijskom po njegovoj svesci. Neka nje u mojoj ruci, možda zatreba.
„Večeras je malo obuzdah žbun.", Itan je prokomentarisao, a ja sam ga zbunjeno pogledala.
„Kakav žbun? Ko?"
Ne kontam ga.
'Plavušo.'
„Ma profesor.", pokazao mi je glavom negdje ka katedri ali se ja nisam okretala i tek tada sam se sjetila njegove prošlosedmične šale o Harryevoj kosi koja ga podsjeća na žbun. Iako je na mene ipak mnogo više uticaja ostavio Harryev komentar na to nasilu i naghlas sam se nasmijala privlačeći gotovo polovine studenata. Evo ga, počela sam. Iako nisam gledala pretpostavljala sam da Harry gleda u mene. Znam da gleda.
'Da ga toliko zanimaš javio bi ti se.'
Ti znaš.
'Pa ako misliš da ti se nije javljao da bi mogao gledati tvoj nos zabijen u oblake što si onda ljuta?'
Odmahnula sam rukom posmatrajući Itana koji je bio oduševljen činjenicom da sam se po prvi put tako nasmijala njegovoj šali.
„Mislim da bismo mi mogli ponovo nastradati.", Itan je rekao gledajući ka katedri. Oho.
„Što? Gleda li?", upitala sam ga sasvim tiho, a ja on s nevjericom pogledao ka meni.
„Uštuknuo ti je vrat?"
Razrogačila sam oči na njegovo pitanje.
„Otkud ti to?"
„Pa...", pokazao je dlanom ka prostoru ispred nas. „...mislim, što ne pogledaš."
Dečko je zbunjen.
„Pa neću da buljim."
Zakolutala sam očima, a on je razvukao usne u osmijeh.
„Gleda li?", ponovila sam pitanje, a plavooki dečko je oprezno pogledao ka prostoru gdje bi se valjda Harry trebao nalaziti.
„Nije sad ali maloprije kad si se ti nasmijala je pogledao...a doduše pogledao je i kad je tek ušao."
Hm...odgovor zadovoljavajući. Znači provjeravao je jesam li tu? Hijenski sam se nasmiješila, a Itan se zagledao u svoju svesku koju sam mu poprilično isšarala. Izmakla sam ruku i nevino mu se nasmiješila u pokušaju da se izvinem na šta je on samo odmahnuo glavom, valjda mi opraštajući. Šta sad da radim? Hemijska je tu. Ako pogledam prema Harryu zabošću je sebi u vrat.
„Otvorite sveske.", začuo se hrapavi glas i ja sam se istog trenutka trgnula tako da sam pošarala vlastitu ruku. Uvraga! Prešla sam jezikom preko tog mjesta i pokušala izbrisati ali nije moglo. U vraga x milion. Zar moram izgledati kao da sam u pačjoj školi? „Prvo ćete nešto zapisati pa ću vam detaljnije ispričati o novoj lekciji."
Spustila sam glavu ka svesci i podigla pogled ali ne i glavu kako bih samo malo provirila. Aha! Okrenut je leđima. Piše nešto...Kosa mu je zabačena unazad tako da mu se sve lokne nalaze na zadnjem dijelu glave ali i sa strana. Na sebi ima uobičajenu tamnu odjeću koju uvijek nosi na predavanjima....a i sad se sjećam jučerašnje bež jakne i narrandžaste kape. Tada je izgledao kao neko ko bi trebao sjediti pored mene, a ne za katedrom. Kraičkom oka sam pogledala prema Itanu....Nije zainteresovan za predavanje kao ni većina muškaraca ovdje. Samo ženskice balave i bulje u Harryevo dupe. Sram ih bilo. Pa to im je profesor. Glasić pada na leđa i počinje da se guši od smijeha. Šta je?
„Hej..". dozvala sam Itana gurkajući ga blago laktom. Istog trenutka je pogledao ka meni. „Hajmo se malo smijati.", rekla sam mu, a on je podigao obrve.
„Šta?"
Elim da zakolutam očima ali ne smijem.
„Smijati. Smijati. Hajmo se smijati.", počela sam mu objašnjavati kao da je retardiran, a on se tiho nasmijao još uvijek zbunjen.
„Zašto?"
A idi tamo....uvijek se smije i sad mu odjednom treba povod.
„Pa eto čisto...čisto da malo provociramo profesra."
E sad u ovoj mojoj izjavi ima čak i istine. I jeste mi namjera da provociram Harrya.
„Oh...", Itan je izenađen mojom smjelošću i samo čekam da odbije moju ponudu ali umjesto toga on se nasmije kao nenormalan. Ponovo oči uprte ka nama ali ne i jedne zelene koje me trenutno najviše zanimaju. Hm... Zakikotala sam se i u tom trenutku izazvala okretanje visokog tijela kovrdžavog dečka ispred nas. Čim je trebao da se sasvim okrene ja sam skrenula pogled na Itana čuvajući usne razvučenim. Ni Itan ne gleda prema njemu pa ne mogu da ga pitam kakav mu je izraz lica.
„Čudo nije iskoristio priliku da izvrne moje prezime.", Itan je prokomentarisao gledajući ka svojoj crnoj hemijskoj koja je večeras očito odlučila malo odmarati.
Čudo nije iskoristio priliku da kaže 'Ottis'. Šta mu je? Počešala sam se po vilici razmišljajući o tom pitanju ali odgovora nema. Da ja nisam nešto pogriješila? Ili je zažalio što mi je ispričao o svojoj porodiici? Ili ono najgoere...možda je saznao za sve o mojoj majci, meni, Patricku pa sada više ne želi imati veze sa mnom. To je nešto što me muči cjeli vikend i kao i uvijek upravo mi je raspoloženje opalo...
„Znaš trebala bi češće biti ovakva.", Itan mi je prošaputao na uho, a ja sam se trudila da gledam u ruke, a ne Harrya.
„Kakva?"
„Pa ovakva....raspoložena."
Hah...baš...Nisam znnala šta bih mu odgovorila pa sam samo nastavila ćutati. Ovo je sve sama gluma tako da bi bilo besmisleno pokušavati opravdati se.
„Šta misliš o tome da i večeras odemo negdje na večeru?", predložio mi je, a ja sam slegnula ramenima nezainteresovana za ponudu kad znam da tu neće biti Harry da ga provociram.
„Ne znam...sumnjam da ću biti gladna."
Itan se nasmiješio i zamahao glavom počinjući da prepisuje s table. Kada je Harry napokon prestao sa pisanjem okrenuo se ka nama i počeo da otresa ruku od ruku. Izraz lica mu nije baš srećan i pitam se da li to ima veze sa mnom. Počeo je da priča lekciju, a ja sam se trudila da što manje gledam ka njemu. Neću da misli da sam sada sva opčinjena njime, a on mi se nije čak ni javio. Drmnula me je Itanova ruka u kojoj se nalazilo pakovanje žvaka. Sigurno se sjeća da sam se prošli put raspitivala za njh. Uzela sam jednu i stavila je u usta. Užasno je jaka,, jedna od onih zelenih vrsta. U prvim trenutcima sam napravila grimasu ali je kasnije bilo bolje. Postajala je slatka. Počela sam da trljam ono pošarano mjesto na ruci i pokušavam ne slušati Harryev glasi koji mi je večeras nekako zavodljiv. Odjednom me je Itan počeo drmati laktom natjeravši me da pogledam ka njemu. Pokazao mi je glavom ispred nas i tek tada sam baš kao i prošli put primijetila visokog dečka koji je bio nadvijen nada mnom. Šta je sad? Zakolnio je svetlo i zato mu je lice zamračeno, oči tamne zelene boje. Zuri u mene, usne su mu stisnute i odiše predivnim i oopojnim mirisom. Ispružio je ruku, a ja sam je zbunjeno pogleda. Srce mi igra men nepoznatu igru.
„Šta je?", upitala sam ga osjećajući kako me ostale djevojke jedu pogledima.
„Žvake su zabranjene na predavanjima.", glas mu je drzak, a ja pokušavam da dođem do daha. Ljut je na mene.
„Šta ja imam s tim?"
Ponovo spuštam pogled na njegovu ruku. Nije valjda da očekuje od mene da mu ubacujem žvaku u ruku? I to ovu iz usta?
„Vi s tim imate žvaku Ottis.", glas mu je upozoravajući i pitam se zašto ne muči Itana koji mi je dao žvake. Sigurno i on ima jednu u ustima.
„I šta sad?", značajno sam ga pogledala očito ga izazivajući, a on je oblizao usne blago škiljeći. Osjećam se kao da sam na dvoboju.
„I sad bi bio red da je ispljunete."
Prekrstila sam ruke i naslonila se leđima na naslon od stolice.
„A šta ako neću?"
Podigla sam obrve, a on je uzdahnuo kriveći vilicu na stranu i naslanjajući se jednom rukom na moj sto.
„U tom slučaju će vaš prijatelj da napusti predavanje."
Pogledala sam u Itana. Na njega misli, zar ne? Jednako je zbunjen kao i ja.
„Kakve veze on ima s ovim?", upitala sam Harrya koji je imao onu izraženu venu na čelu. Znači, napet je... nervozan...
„Osim što vas zapričava i zasmijava cijeli čas on vam je i ponudio žvake."
Veoma je ozbiljan, a meni malo hvali da se nasmijem. Scenario mu je gori nego u Maloj nevjesti. Očito je da samo hoće da se riješi Itana...znači li to da je moj plan uspio? Ha ha ho ho.
„I šta s tim?", raširila sam ruke, a zatim desnu spustila na Itanovo rame. Harryev ogled je odmah odletjeo na tu stranu. Postaje još namršteniji. „Uostalom, sigurna sam da i vi imate žvak u ustima profesore Styles.", rekla sam mu to blago kriveći glavu i pokušavajući da zvučim što značajnije.
„Ne možete to znati Ottis.", odgovorio mi je blago grčeći prste spuštene na moj sto.
„Hm...da pretpostavim...narandža i mint? Nekako mi mirišete na to."
Naravno, ne mogu na toj udaljenosti da osjetim miris ali znam kakvo je stanje u njegovim ustima ma koliko to čudno zvučalo. Imam osjećaj da će sve studentice početi njušiti Harrya pri izlasku iz prostorije.
Čupavi je zagrizao dojnju usnu te me pogledao sa jednom podignutom obrvom.
„A meni ta vaša miriše veoma loše.", naglasio je ono 'veoma' očito pokušavajući da ocrni Itanove žvake. Pa zar je dotle došao? „A sada je ispljunite.", naredio je ispružajući dlan, a ja nisam znala šta bi bilo najbolje da učinim. Na kraju sam ipak izvadila žvaku i stavila je u Harryevu ruku koji je on sklopio i pogledao ka Itanu.
„A ti izađi."
Itan je zakolutao očima i krenuo da ustane ali sam ga ja pritisnula ga dolje onom rukom koja mi je još uvijek bila na njegovom ramenu.
„Neće.", odbrusila sam Harryu koji je još više napregnuo crte lica.
„Hoće."
„Neće."
„Hoće ako ja tako kažem!", povisio je ton i nageo se ka meni naslanjajući se na moj sto. Itan je pokušao da mi kaže kako je uredu ali mu ja to nisam dozvolila ustajući i uzimajući svoje stvari.
„Ja ću izaći!", rekla sam Harryu u facu i krenula ka stepenicama.
„Po koji put Ottis?", upitao me je šireći ruke, a ja sam baš kao što je glasić predvidio zabila nos u oblake. Zadovoljno se smješka svom uspjehu dok čita priručnik pod nazivom 'Kako opstati u glavi maniture'. Napustila sam prostoriju i iznervirano prošla rukom kroz kosu udarivši nogom od pod. Hoću li ijednom u životu napustiti tu prokletu prostoriju zajedno sa ostalim studentima? I gdje ću sad? Dosta mi je vražjih repriza!
Odjednom sam začula škripu vrata, a zatim i korake. Nije valjda da...U trenutku kada sam se okrenula ugledala sam kocrdžavog dečka koji je ljutito išao ka meni. Je li on upravo napustio predavanje? Pa poludio je!
„Ma šta radiš?", upitala sam ga uplašena da će sada svi shvatiti da je krenuo za mnom. Gdje to ima?
„E pa vidiš, to sam ja upravo krenuo pitati tebe.", odgovori mi je kroz zube jedva se zaustavljajući ispred mene.
„Ja napuštam čas profesore.", rekla sam mu ironično, a on me je uhvatio za podlakticu i privukao sebi. Nosevi nam se već dodiruju, a ja ne pokušavam da se odmaknem.
„Rekao sam ti da se je*eno držiš podalje od njega.", idalje priča kroz zube ali me ne plaši. Sada sam preokupirana zagušenosti koju osjećam zbog njegove prevelike blizine. Koji mi se vrag dešava?
„E pa ja neću! Zašto bih slušala nekoga ko se drži podalje od mene!", ljutito sam mu odbrusila, a on je napravio zbunjenu grimasu. „Zvala sam te i nisi mi se javio!", pojasnila sam mu, a on je zakolutao očima.
„Imam svoje razloge za to Aurora."
Ma vidi ti njega. Srce mi pumpa krv nenormalnom brzinom.
„E pa imam i ja onda dovoljno razloga da ti kažem da ti kažem da mi se ne obratiš više nikad u životu!", rekla sam mu to unoseći mu se još više u facu i iako sam odmah požalila odlučila sam ostati dosljedna sebi i otrgnuti se od njega. Okrenula sam se i nastavila svoj put ka nikuda ali sam se u sljedećem trenutku našla leđima prislonjena uza zid i pritisnuta Harryevim čvrstim tijellom.
„Ali se to neće dogoditi Ottis.", zarežao je i pritisnuo mi glavu uza zid svojim usnama. I kad smo već kod one moje dosljednosti od maloprije, istog trenutka sam prihvatila njegove usne i obuhvatila dlanovima njegove mišice. Neka ide u vraga i taj poziv!
„Namjerno si ono radila...", prodahtao je jednom rukom držeći moju glavu pribijenu uz njegovu i drugom podižući moje bedro tako da mi se noga našla gotovo okačena o njegov kuk. Odmahnula sam glavom pokušavajućid a barem nekako reagujem na njegovo otkrivanje istine dok se on neumoljivo igrao mojim usnama.
„Znam da jesi.", protestovao je nakon toga nastavljajući da me ljubi još strasnije. Zaboravila sam i na mogućnost da će nas neko vidjeti...na to da je Harry sada trebao biti na predavanju...na njegovo ignorisanje mene...na svoj plan...na sve sam zaboravila.
Ukus usana mu je bio drugačiji nego inače, čini mi se nekako poznato. Vodio je prednost u svemu, jezikom savladavao moj, a rukama me potpuno predajući sebi. U trenutku kada je spustio usne na moj vrat stavila sam ruke u njegovu kosu i pokušavala da obuzdam uzdahe koji su uporno željeli da mi napuste usta.
„I ono sa rukom je bio dio tvog plana?", pitao me je promuklim glasom sa usnama utisnutim u moju kožu. Dah mu je vreliji od vatre. Šta s rukom? Misli da sam prešla jezikom preko ruke da bih njega izazivala? O Bože. „Ti itekako voliš igre Ottis."
Ipak ništa nisam odgovarala jer sam se plašila da ne bih imala konotrolu nad glasom dok je on sisao tačno ono mjesto na kom mi je nedavno ostavio ranu. Au. Osjećaj je bio prijatan, a rana je ponovo postala svjea nakon aktivnosti Harryevih oštrih i opasnih zuba. Vampir. Na moju ogromnu žalost je odvojio usne od moje kože i podigao glavu tako da su nam lica bila u istoj visini. Rukom je snažno obuhvatio moje dube i oštro me pogledao.
„Poslije ovog predavanja me čekaj iza koledža. Ozbiljan sam.", upozorio me je i nakon što je usnama obuhvatio moje i po posljednji put ih onako strastveno poljubio odmakao se od mene i ostavio me u stanju u kakvom bih osim sada mogla biti jedino poslije pretrčavanja 8oo km.
Krenuo je nazad ka svom kabiinetu, a ja sam ga dozvala prije nego što je ušao u njega.
„Nemaš svoje uobičajene žvake."
Radoznalost koja se probudila iz kome u koju je juče pala zbog Harryevog nejavljanja i nepojavljivanja je kriva za tu moju izjavu.
Rumene usne su mu se izvile u vragolasti smiješak.
„Uzeo sam tvoju."
Namignuo mi je prije nego što je ušao na predavanje, a ja sam zinula u čudu. Stavio je moju žvaku u usta. Na prvu pomisao mi to djeluje gadno ali ako bolje razmislim već smo se ljubili i bili podosta intimni...to je isti vrag.
Prošlo je nekih 15-ak minuta otkako sam se naslonila uz zid iza Birkbecka pa do završetka predavanja i Harryevog dolaska.
„Vidiš kako možeš biti poslušna kad hoćeš.", prokomentarisao je onim svojim ravnodušnim glasom, a ja sam zakolutala očima. Zaustavio se ispred mene sa rukama u džepovima svoje crne jakne. Izgleda opako.
„Zvala sam te.", progovorila sam. „I nisi se javio.", zvučim uvrijeđeno. Prošao je rukom kroz kosu i uzdahnuo.
„Izgubio sam mobilni.", opravdao se gledajući me u oči ali mu ja ipak nisam vjerovala ma koliko da sam to željela.
„Zašto onda nisi došao? Nemoj sada glumiti kao da ti je to nepoznato."
Zakolutala sam očima. Već se tri puta uvukao u našu kuću pašto nije mogao barem jednom u 2 dana?
„Bio sam zauzet Aurora."
Ponovo iziritirano naglašava ono Aurora. Ko bi ovdje od nas dvoje trebao biti ljut? Istina me je snažno odalamila i natjerala da se od muke nasmijem.
„ Ne znam zašto me sve ovo čudi...i sam si me upozorio da ću biti tvoja igračka."
Grlo mi se začepilo i ma koliko god gutala knedle stalno pristižu tvoje. Gledao je u mene nekako povrijeđeno i crte lica su mu postale nekako opuštenije.
„Aurora...", prošaputao je to približavajući mi se ali sam se ja odmakla u stranu. Ne želim ponovo biti, kako ja to kažem, u sendvicu. Imam i ja svoje granice.
„Uredu je Harry...sama sam kriva za to...bila sam svjesna u šta ulazim."
Upozoravali su me i ja se svejedno nisam držala podalje od njega. Sad je gotovo. Okrenula sam mu leđa i zatvorila oči duboko uzdišući. Pitam se kako će izgledati kraj cijele ove naše igre...cijele ove zavrzlame koja mi je učinila život još komplikovanijim...slutim da ću ponovo biti žrtva.
„Ali ja nisam...", rekao je to promuklim glasom koji mi je dao do znanja da je odmah tu negdje iza mene. Nije bio svjestan u šta ulazi?
„Kako to misliš?", upitala sam ga okrećući glavu malo na stranu i sve što sam kao odgovor dobila bila je tišina. „Harry?"
„Nije bitno...", promrmljao je, a ja sam slegnula ramenima. Bilo bi čudo da znam o čemu priča.
„U svakom slučaju, nemoj sebe smatrati igračkom, Ro..."
Na te njegove riječi sam se okrenula i susrela sa njegovim licem koje mi je ponovo bilo i previše blizu. Krenula sam da mu odbrusim ali mi on to nije dopustio prekidajući me svojim riječima pri tom neprestano prelazeći pogledom sa jednog mog oka na drugo.
„Zar misliš da bih igrački ispričao nešto što znaju samo moja majka i brat?", upitao me je, a meni su usta ostala napola otvorena. Zapuhuje me njegov zadah. „Do sada....kada bi me neko upitao za oca ili mu ne bih ništa odgovorio...ili bih mu samo rekao da je poginuo, a tebi sam ispričao sve..."
Njegove riječi su me malo potresle i željela sam da ga pitam zašto ali sam onda samoj sebi dala odgovor...sigurno mi je to rekao jer sma ja njemu nesvjesno rekla za moju majku...mada je istina da nisam ulazila u detalje...
„Pa svejedno...poslije toga si me zaboravio...". rekla sam to osjećajući se nekako ponizno i glupo, a on je odmahnuo glavom na trenutak sklapajući oči.
„Nisam Ro..", izdahnuo je i spustio glavu očito dobro misleći o riječima koje planira izgovoriti. „Moja odsutnost ima veze s tobom...", podigao je glavu i pogledao me ravno oči. „Nisam ti se mogao javiti za tvoje dobro.", izgovorio je to u isto vrijeme kada se začulo zvono koje je označilo početak novog predavanja.
„Molim?", zbunjeno sam ga upitala, a on je podigao pogled ka nebu i stisnuo usne.
„Molim te nemoj me ništa pitati."
I vidi sad.
„Pa kako pobogu da te ne pitam kad si upravo rekao da sam u opasnosti?"
Mislila sam da sam umislila ono s porukom....
„Ro, sada trebaš da upotrijebiš onu izjavu da si nala u šta se upuštaš...mada su neke stvari izmakle kontroli..."
Zatvorila sam oči i stavila ruku preko čela...
„Čekaj...Kako si odjedanput ti koji bi trebao da budeš najopasniji u igri odjednom postao moj ...spasilac?!"
Neprestano sam mahala rukama, a on me je samo posmatrao svojim smaragdnim kamenjem.
„Kažem ti da...sve mi je izmaklo kontroli Ro...i pola stvari koje se dešavaju nisam predvidio...i ne bih pomislio da će se dogoditi ni u snovima."
I sad se ja ono trebam praviti kao da ga razumijem, zar ne? Aha.
„Moram ići na predavanje.", rekla sam u s nadom da ćemo još razgovarati jer mi mora htjeo ili ne reći nešto više o toj opasnosti. Okrenula sam se ali je o prešao ispred mene i pogledao me duboko u oči spuštajući ruku na moj struk.
„Prestani se više motati oko Tasha.", upozorio me je, a ja sam ga iznervirano pogledala.
„Harry, nećeš mi određivati s kim ću se držiti, a s kim ne."
Na moje riječi je nezadovoljno pogledao na stranu još više mi se primičući i još jače me obuhvatajući svojom velikom rukom kao da se plašio da ću mu pobjeći prije nego što mi u glavu posije sjeme 'AntiTash'.
„Uostalom, sve i da hoću ne mogu ga izbjegavati. Vozi me na koledž – odvozi sa njega. Idemo na ista predavanja i čak ću možda početi raditi za njegovu majku!"
Sada mu je izraz lica postao šokiran.
„Molim?!", upitao me je, a ja sam samo slegnula ramenima ne dajući više nikakvu potvrdu. „Nema šanse."
Odmahnuo je glavom, a ja sam se nasmijala od muke.
„Ima ako ja tako hoću!", odbrusila sam mu i ponovo se okrenula ali su mi se leđa u sljedećem trenutku našla prislonjena uz njegovo tijelo, ruke su mu na mom trbuhu, a usne na samom uhu.
„Ima samo ako pristaneš da budeš moja djevojka. U suprotnom ću se potruditi da zauvijek napusti tvoj život.", izgovorio je te poprilično šokantne riječi, a zatim ostavio jedan poljubac na moju ušnu školjku i pustio me. „Vidimo se, Ro."
Okrenula sam se i vidjela ga kako se gubi iza ugla ogromnog osvijetljenog objekta. Ufff....
Kada su završila sva predavanja krenula sam sa Itanom ka parkrialištu dok mi je on pričao o veoma zabavnom času filozofije koji se danas održao. Meni su se po mislima neprestano motale Harryeve riječi. Da li je ono neka prijetnja ili šta već? Uzz to sam i ja u nekakvoj opasnosti...opet zbunjenost...opet neizbiježni problemi.
U trenutku kada smo se približili parkiralištu prvo što sam primijetila bila je kovrdžava kosa koja me je odmah zakočila i natjerala da zaustavim i Itana.
„Stani.", r tiho sam ga upozorila, a on me je zbunjeno pogledao. Krenuo je da nešto kaže ali sam ja stavila prst preko svojih usana dajući mu do zanja da ćuti. Tihim koracima sam se primakla dvojici kovrdžavih momaka i trećoj, meni nepoznatoj osobi. Stajali su pored Harryevog auta vodeći neku očito veom ozbiljnu raspravu i na svu sreću nisu me mogli vidjeti. Radoznalost je već izgrickala nokte do korjena.
„Harry, smiri se.", stariji čovjek ga je pokušao umiriti ali Harry, ko Harry nije slušao.
„Ne mogu da se smirim! Muka mi je od njega i njegovih gluposti!", Harry se zaderao na drugog kovrdžavog dečka koji je zasigurno bio niko do njegov brat. Parker. Au. Ovaj se samo nasmijao i Harrya još više iznervirao.
„Nije namjerno.", stariji čovjek se ponov ubacuje ali ne uspijeva da popravi situaciju.
„Dokle?! Dokle ćete uvijek biti na njegovoj strani?!", ljutito pokazuje rukom ka Parkeru kog sve to očito veoma dobro zabavlja.
„Harry, sam si kriv što su svi u tvojoj porodici izgubili povjerenje u tebe!"
I onaj čovjek je sada povisio glas natjeravši time Harrya da udari nogom u gumu od auta.
„Je*i se Patrick!", prosiktao je bacivši me imenom koje je upravo izgovorio u potpunu šokiranost, a zatim se okrenuo kako bi ušao auto ali mu se u tom trenutku bijesni zeleni pogled zaustavio tačno na meni...