Ljubav na ruski način

~1. Poglavlje~

"Carolina, pusti me na miru imam slobodan dan. Želim se malo odmoriti.", rekao mi je tata preokrenuvši svojim zelenim očima.

Namrštila sam se i okrenula mu leđa otšetavši na kat. Imam osamnaest godina i živim sa starim. Uzdahnula sam ispruživši se preko kreveta. Moja mama je ostavila mog tatu kad sam ja imala dvije godine i otišla s nekim mlađim tipom. Iskreno, nije me bilo briga, mrzim ju zbog toga što nas je ostavila same i nikad nisam osjećala ništa prema njoj. Prije dva mjeseca sam završila školu, ali i dalje živim sa svojim starim. Nakon što sam završila školu preselili smo se ovdje, u Rusiju. Moje ime je Carolina Hart, moj tata zove se Jackson. Zamolila sam ga da me odveze autom do prodavaonice knjiga kako bih kupila nekoliko novih jer obožavam čitati i sve koje kupim pročitam brzo. No, odbio je, zapravo, to je u redu jer znam da je imao puno posla ovaj tjedan. Samo, prodavaonica je šest ulica dalje, a vani je već prilično prohladno. Uzdahnula sam i ustala se, obukla sam majicu dugih rukava s kapuljačom i tamne uske traperice. Obukla sam svoje cipele i jaknu te se spustila u prizemlje.

"Hej, idem sama. Malo ću prošetati, trebaš nešto?", upitala sam oblačeći jaknu.

Odmahnuo je glavom.-"Ne, hvala.", rekao je uputivši mi blagi osmijeh nakon čega sam ga pozdravila zatim izašavši iz kuće.

Zadrhtala sam, bilo je hladno, snijeg je padao pa sam stavila kapu na glavu laganim korakom hodajući po mokrom snijegu. Prošla sam nekoliko ulica zamišljeno promatrajući snježne ulice i automobile prekrivene snijegom. Sve je izgledalo poput Sniježnog kraljevstva. Hrpe snijega nalazile su se u svakom dvorištu, djeca su se grudala ili pripremala sanjke da bi se poslije išli sanjkati niz ulicu prekrivenu sitnom količinom snijega.

Došla sam do prodavaonice i ušla unutra. Odmah sam se osjećala puno bolje. U prodavaonici je bilo toplo, gotovo vruće. S glave sam skinula svoju kapu boje svježih malina. Pozdravila sam prodavačicu koja mi se toplo nasmiješila utipkavši nešto u kompjuter. Bila je srednjih dvadesetih godina prosječne visine, krupnih plavih očiju i kratke kose boje lješnjaka. Nosila je lijepu majicu dugih rukava bijele boje s uzorkom rozih cvjetića i duge tamne hlače malo svijetlije boje na koljenima. Zaputila sam se prema odjelu romantike i pregledavala knjige nadajući se da ću pronaći neku malo dužu, a opet savršenu. Uzela sam jednu knjigu s police i okrenula ju na stražnju stranu te počela čitati sadržaj. Mobitel mi je počeo vibrirati u džepu, nastavila sam čitati sadržaj izvadivši mobitel iz džepa. Naravno, to je bila Ana, moja najbolje prijateljica, upoznale smo se u srednjoj. Javila sam se prislonivši mobitel na uho.

"Ana, što trebaš ja..."

"Trebam te, hitno! Dođi što prije k meni, stvarno je hitno! Nemam vremena objašnjavati. Imaš petnaest minuta! Požuri!", nisam stigla ni odgovoriti prekinula je poziv.

Ljutito sam uzdahnula i uzela nekoliko knjiga s police ni ne pogledavši ih. Prišla sam pultu i predala knjige onoj simpatičnoj djevojci primjetivši da se zove Sonja. Platila sam knjige koje mi je ona zatim spremila u vrećicu dodavši mi ju. Nasmiješila sam joj se i pozdravila ju. Izašla sam van i požurila niz ulicu prema Aninoj kući. Ušla sam u dvorište i potrčala prema ulaznim vratima umalo poginuvši kad sam se poskliznula na led. Panično sam pokucala na vrata nestrpljivo čekajući da otvori. Čim je otvorila izašla je iz kuće i zgrabila me za ruku odvukavši me u svoju sobu na katu.

"Što je bilo? Zašto si me tako hitno trebala?", upitala sam nakon čega me povukla do prozora.

Uperila je prstom u kuću koja je bila do njene. U dvorištu kuće stajala je neka žena čisteći snijeg.

"Ana glupačo! Mislila sam da me stvarno trebaš.", rekla sam preokrenuvši očima.

"I trebam te, pogledaj ga.", rekla je, preokrenula sam očima nastavivši gledati kroz prozor.

Iz kuće je izašao dečko, izgledao je nekoliko godina stariji od mene i Ane. Prekrasna malo tamnija "plava" kosa. Plave oči, savršena građa tijela, visok oko dva metra. Klasična atletska građa. Jedino što me zbunilo je bilo to što je izašao iz kuće u majici kratkih rukava.

"Zašto je vani u kratkoj majici, ledeno je."-rekla sam na što se nasmiješila.

"Bila sam vani kad su stigli, čula sam ga kako priča s valjda mamom, pričaju ruski.", govorila je dok sam ja promatrala tog prokletog zgodnog ljepotana.

Prokleto je zgodan, pogled mu je lutao po okolini, a zatim je podigao pogled do prozora gdje smo mi stojale. Zbunjeno nas je pogledao, a mi smo se brzinom svjetlosti maknule s prozora.

"Sranje. Vidio nas je.", promrmljala sam primjetivši da mi je puls ubrzan.

Ana je slegnula ramenima.

"Ionako bi nas upoznao kad-tad."-promrmljala je bezbrižno i nasmiješila se.

Uzvratila sam osmijeh i preokrenula očima. Spustile smo se u prizemlje gdje sam sjela za stol u kuhinji dok nam je ona kuhala kavu.

A/N Nova priča... nisam ju mislila još početi objavljivati, ali ipak evo.. Ne znam kad će sljedeće poglavlje, ali u svakom slučaju podržite me votom i komentarom. Hvala unaprijed! Ciao