Ljubav na ruski način

35. Poglavlje

"Pa, pretpostavljam da napredujemo dobro, ali znaš... S njim je ponekad malo teško.", slegnula je ramenima otpivši gutljaj čaja.

"Dosta je stariji...", morala sam primijetiti zagledavši joj se u oči.

"Ne možeš nikako prijeći preko njegovih godina, zar ne?", preokrenula je očima.

"Ne mislim na taj način! Gle, samo hoću reći da je on puno stariji i već je bio u braku, on je vjerojatno navikao da može imati curu iste sekunde kad mu se prohtije. Nisi zbog toga loša, on će se samo morati smiriti i pričekati da budeš spremna, može on to.", namignula sam joj i uzela novi keks.

"Je li se Sergey naljutio zbog Philadelphije?", nervozno je upitala zagrizavši keks.

"Ne, zapravo, mislim da će ići sa mnom.", odahnula je s olakšanjem.

"Dobro onda, već sam mislila da ćete se posvađati zbog mene.", nasmijala se nervozno i pogledala na sat., "Imamo još oko sat vremena prije nego Alex dođe."

Kimnula sam i neko vrijeme smo u tišini jele kekse., "Koliko dugo ste već zajedno?", upitala sam zainteresirano.

Na tren se zamislila, a onda dovršila čaj., "Dva tjedna, otprilike.", ugrizla se za usnicu., "Malo je teško nekad, znaš, raditi s njim. Još uvijek ne želim da se za nas zna, a on me zamolio da s njim dođem na dobrotvornu zabavu, ne znam. Možda  je ovo malo prevelika promjena za mene...", lupkala je prstima po površini stola i grickala keks. 

"Govoriš li ti to meni da ga želiš ostaviti?", šokirano sam ju pogledala odgurnuvši praznu šalicu prema sredini stola.

"Ne! Ne znam... ah, sjebano je! Ne želim ga ostaviti, volim ga, ali malo mi je teško s njim. Imam neki osjećaj da nije sretan sa mnom...", zašutjela je.

"Ana, naravno da je sretan s tobom, to se vidjelo još na našem upoznavanju, zar nisi bila primijetila kako te gledao? Vraški te voli, nemoj to odbaciti zato što želiš da idete sporije, samo mu to reci, Alex je pametan, shvatit će."

Zaustila je da nešto kaže, ali začulo se kucanje na vratima, oprezno ih je otvorila i začula sam Alexanderovo mrmljanje na ruskom i vidjela kako ju grli. Ana je rekla nešto na ruskom i on je bacio pogled na mene i  mahnuo mi u znak pozdrava, odmahnula sam mu i ustala se kako bih krenula. Došla sam do njih i kratko kimnula u znak pozdrava.

"Ne moraš ići! Još uvijek se nismo napričale, Alex može pričekati.", nasmijala sam se njegovom zbunjenom izrazu lica.

"Vas dvoje sigurno trebate vrijeme nasamo, a ja sam ionako planirala ići.", namignula sam Ani koja se nasmijala.

"Zabavi se!", i dalje je držala osmijeh na licu.

"I ti isto.", namignula sam joj i izašla van.

Ušla sam u Sergeyevo dvorište i prišla vratima, premišljala sam se i taman kad sam htjela pokucati on je otvorio vrata i umalo se sudario sa mnom.

"Hej, ideš nekamo?", zbunjeno sam upitala primijetivši da je u jakni i cipelama.

"Hej.", prvo me poljubio, a onda nastavio., "Mislio otići po tebe.", nasmijao se i pomaknuo da bih ušla u kuću.

"Oprosti što ti nisam javila, bila sam kod Ane pa sam odlučila malo svratiti.", osmjehnula sam se skinuvši jaknu, on je svoju skinuo prije mene pa je nestao u kuhinji pretpostavljam tražeći pića.

Sjedila sam na kauču i čekala ga, vatra je gorjela u kaminu i u kući je bilo ugodno toplo, zašto se ovdje osjećam tako dobro? Zašto mi je ugodnije ovdje nego kod kuće? Bez riječi je spustio bocu vina na stol i sjeo pored mene natočivši mi pola čaše. Otpila sam gutljaj i okrenula se prema njemu, pogledao me s iščekivanjem i nasmijao se, stalno se smije.