Ljubav na ruski način

30. Poglavlje

Alexander P.O.V.

Ležala je na lijevoj strani kreveta, ja sam ležao na desnoj i još sam si ručnikom sušio kosu koja je bila još uvijek na mjestima mokra zbog tuširanja. Odložio sam ručnik i pokušao se opustiti ležeći na leđima, prekrižio sam ruke ispod glave i usmjerio pogled na strop. Većina bi rekla da pretjerujem jer ništa nisam ni smio, ali to je laž. Dala mi je petnaest minuta u kojima sam ju smio ljubiti i dodirivati kako god želim, iako, iz poštovanja prema njoj nisam iskoristio tih petnaest minuta onako kako sam htio. Da je bilo po mom skinuo bih ju potpuno, svukao bih joj prvo onu njenu majičicu i grudnjak, a tek onda hlače, naravno posljednje bih joj svukao gaćice koje su sigurno bile mokre odmah onog trenutka kad sam se popeo na nju i počeo joj grickati vrat. Mmm, da je barem bilo po mom, uh, možda bi mi se onda večeras i posrećilo s njom. Ugrizao sam se za usnicu, trebao bih prestati razmišljati o tome što bih joj radio, osim ako ne želim opet pod tuš. 

Neću lagati, tijelo mi je podivljalo kad mi je rekla da želi predigru, a kad je skinula majicu, krv mi je toliko uzavrela da sam mislio da ću poludjeti ako skine i grudnjak. Samo da sam joj ga uspio u toku "igre" skinuti, koliko bih se nakon samo tog malog pomaka još više nauživao njenog tijela. Želim ju tako jako, možda zbog činjenice da je dosta mlađa ili zbog činjenice da mi daje sebe na kapaljku što me polako izluđuje. Nisam bio siguran u razlog, znao sam samo da me dovodi do ludila. Isto tako, znam da se i ona pali na mene, osjetio sam kako joj brzo kuca srce kad sam ju počeo dodirivati po tijelu i primijetio sam njen glasni uzdah kad sam rukom kliznuo na unutarnju stranu njenog bedra. Sad šuti, pretpostavljam da i ona razmišlja o meni, barem malo, da se pita zašto je postala tako opuštena kad je skinula majicu. Pretpostavljam zato što mi vjeruje više nego ja vjerujem samom sebi kad sam s njom. Nisam očekivao da će zatražiti nešto ovakvo od mene, mislio sam da će samo doći na jednu običnu noć k meni, ali drago mi je da nije.

Samo je sad bio problem što sam stalno razmišljao o njoj, stalno sam ju pokušavao zamisliti bez ostatka odjeće što je bilo nezgodno jer je osiguravalo da će mi se dignuti čim počnem malo kreativnije razmišljati. Vratio sam se u stvarnost kad me Ana nježno pomazila po ruci, okrenuo sam glavu prema njoj i vidjeo da se osmjehnula. Okrenuo sam se na bok i zagledao se u njene oči.

"Iznenadila si me.", promrmljao sam., "Mislio sam da ćeš samo prespavati, nisam očekivao da ćeš mi dopustiti i malo igre.", na to se nasmijala.

"Nisam ni ja, ali isto tako, dosad te nisam vidjela u toj crnoj košulji.", šapnula je povukavši ruku niz moja prsa zbog čega sam s nasmijao.

"Obukao bih ju puno ranije da si mi rekla da te takva odjeća privlači.", i dalje sam se smiješio.

"Mislila sam da ćeš izgubiti kontrolu ili da ćeš me moliti da ti dopustim još nešto.", kliznula je prstima niz moje lice.

"Skoro i jesam, i to oboje od navedenog.", šapnuo sam na što se uozbiljila., "Ne bih ostao bez kontrole, samo mi se bilo teško smiriti.", pokušao sam izgladiti stvar, odmahnula je glavom.

"Nema veze, vjerujem ti.", šapnula je i poljubila me.

To više nisu bili obični poljupci koje daš nekom kad ideš na posao i slično, ona je mene sad stvarno ljubila, nestrpljivo i strastveno. Uzvratio sam joj nekoliko puta i uskoro se ipak malko povukla, ali sad je bila skroz blizu mene što mi se jako sviđalo, obgrlio sam ju oko ramena i osmijehnuo joj se.

Carolina P.O.V.

"Zašto mi ne rekla da se vratiti u Philadelphija?!", djelovao mi je ljut, po prvi put otkad ga znam.

"Ne vraćam se, samo ću otići na nekoliko dana, htjela sam ti reći večeras.", promrmljala sam spuštenog pogleda.

Ljutito je prekrižio ruke na prsima, sjedila sam na svojoj strani kreveta u njegovoj sobi i zurila u pod, osjećala sam se kao dijete koje je upravo okrivljeno za razbijanje mamine vaze. 

"Koliko dana?", upitao je ushodavši se po sobi.

"Tjedan... ili dva...", promrmljala sam.

Zastao je i zagledao se u mene, sad sam sto posto znala da se ljuti.

"Ja... ovaj... idem polako.", promrmljala sam i ustala se krenuvši prema vratima.

"Ne. Sad dosta kasno, ne sama.", promrmljao je odmjerivši me pogledom.

"Vidimo se sutra.", šapnula sam i zakoračila prema vratima na što me povukao k sebi.

"Ne, ti ostati.", šapnuo je kad sam se našla licem u lice s njim.

"Tata će se zabrinuti, trebala sam ostati par sati kod tebe, ne cijelu noć.", šapnula sam pokušavši ga maknuti od sebe, ali on je odmahnuo glavom i stegnuo me uz sebe još jače., "Sergey, što to radiš?", šapnula sam pogledavši ga u oči.

"Nazvati tatu, ostati tu.", šapnuo je i poljubio me.

"A, što ako ne želim?", upitala sam namršteno na što je spustio pogled.

"Onda u redu.", prošaptao je i maknuo ruke s mene., "Ja te odvesti kući."

"Ljutiš se što ti nisam rekla, zar ne?", upitala sam oslonivši se na zid dok je on uzimao ključ od auta s police.

"Ne.", bilo je jedino što je izustio dok je navlačio jaknu.

"Jesi, užasno si ljut. Toliko ljut da ne želiš ni pričati sa mnom.", samo me pogledao i nastavio sa zakapčanjem jakne.

"Ne.", ponovio je spremivši ključ u džep.

Nasmijala sam se., "Sladak si kad se ljutiš.", ponovno sam se nasmijala, a onda me pribio uza zid.

Poljubio me i nije micao svoje usne s mojih dvadesetak sekundi.

"Ne ljut na tebe.", šapnuo je i ponovno me poljubio, uzvratila sam mu poljubac i privukla ga k sebi.

Nema proklete šanse da odem kući, otkopčala sam mu jaknu i bacila ju na pod.

Zastao je., "Ej! To je Tom Tailor.", pobunio se namršteno, preokrenula sam očima i nasmijala se.

Nastavila sam ga ljubiti unatoč njegovom zanovijetanju, povukao me prema sebi i u sekundi smo se našli na krevetu. Skinuo je majicu i nasmijao se.

"Tako ti išla kući.", narugao se na što sam ga nježno udarila po glavi i poljubila.

A/N Vote and comment!