Ljubav na ruski način

~3. Poglavlje~

Ponedjeljak

Jučer sam pogledala utrku s tatom, ispalo je da Sergey nije loš po pitanju vožnje, ali nije ostvario dobre rezultate jer kako moj tata kaže ima loš bolid. Iskreno, i ja u to vjerujem.

Danas mi je bilo dosadno pa sam otišla kod Ane te smo obje sjele u dnevni boravak pijuckajući vrući čaj.

"Znači moj susjed je poznat?", upitala je na što sam uzbuđeno kimnula.

"Da!", rekla sam uzbuđeno.

"Sranje.", rekla je zaprepašteno prekrivši usta rukom.

"Što je? Zašto nisi sretna?", upitala sam.

Oklijevala je nekoliko trenutaka no onda promrmljala.

"Ja.. hmmm, napravila sam sranje. Blago rečeno.", rekla je i ugrizla se za usnicu.

"O moj Bože, Ana. Što si sad napravila?", upitala sam pripremajući se za najgore.

"Ja sam, hmm...", rekla je nesigurno i ispod hrpe papira sa stola izvukla tri omotnice.

Pružila mi je omotnice koje sam zgrabila i odmah počela čitati.

"Budalo! Otkud ti ta ideja?", ljutito sam zarežala.

"Samo sam htjela saznati kako se dovraga zove!", rekla je pomalo preplašeno.

"Pa si mu ukrala poštu?", upitala sam ne vjerujući.

"A što sam trebala?", upitala je uspaničeno.

"Kad si to uzela?", upitala sam ljutito.

"Jučer."-promrmljala je spuštenog pogleda otpivši gutljaj čaja.

"Moraš to vratiti!", ljutito sam prosiktala.

"Ne mogu. Što ako se naljuti i pozove policiju?", upitala je uplašeno na što sam preokrenula očima.

"U redu. Ja ću vratiti poštu.", rekla sam ustavši se od stola.

"Što ako pozove policiju?", upitala je također se ustavši.

"Neće, ne brini.", rekla sam i obukla svoju jaknu ne obazirući se na njeno ponašanje.

Izašla sam van iz kuće i krenula prema Sergeyevoj kući grčevito stezavši omotnice u ruci. Ušla sam u njegovo dvorište i prišla ulaznim vratima. Stojala sam pred vratima pokušavajući se smiriti. Pozvonila sam i čekala nekoliko trenutaka. Zatim je otvorio vrata, svaki mišić u mom tijelu se zgrčio.

"Privet.", rekao je zbunjeno me pogledavši.

Nosio je bijelu košulju dugih rukava i tamne traperice. Kad sam podigla pogled do njegovog lica vidjela sam da se smiješi.

"Pričaš li engleski?", upitala sam nadajući se da će reći da.

"Da, ali slabo.", promrmljao je.

"Ovo je stiglo kod moje prijateljice ona živi u ovoj kući do tvoje, adresirano je na tebe.", rekla sam pruživši mu omotnice na što ih je uzeo pritom mi svojim kažiprstom nehotice dotaknuvši dlan.

Pažljivo, ali ipak brzo je pročitao što na njima piše, a zatim me ponovno pogledao.

"Hvala.", rekao je sa smješkom dok sam ja imala osjećaj da sam se počela topiti pred njegovim vratima.

"Nema na čemu.", rekla sam zbunjeno te uzvratila smješak.

Otišla sam iz njegovog dvorišta te se vratila k Ani. Ušla sam u Aninu kuću gdje me ona gledala rastvorenih usta.

"Što?", upitala sam, zatvorila je usta i odmahnula glavom.

Nasmijala sam se preokrenuvši očima nakon čega smo otišle u dnevni boravak. Nastavile smo pijuckati čaj i čavrljati o glupostima.

Ana ima devetnaest godina i živi sama, nema obitelj.. Izgubila je roditelje davno, dok je bila sasvim mala. Odrasla je s bakom i djedom, živjela je s njima do svoje osamnaeste. Tada joj je djed umro, a baku je nekoliko mjeseci poslije zbog tuge izdalo srce. Ana mi je rekla da se ovdje doselila iz razloga što nije mogla podnijeti ostati ondje sama. Upoznala sam ju kad sam se tek doselila, bila je u šetnji i odlučila mi je pokazati grad.

Od tada smo najbolje prijateljice, hvala Bogu pa je ona znala pričati engleski, jer meni ruski uopće ne ide. Tata me pokušavao naučiti jer ga on zna govoriti, ali to nikada nije urodilo plodom. Iskreno mi se nije sviđalo što se selimo. U Philadelphiji sam bila sasvim sretna.

Ovdje nemam pojma niti jezik niti bilo što drugo. Imam sreće ako naletim u trgovini ili knjižari na prodavača ili prodavačicu koji govore engleski. U protivnom sam bezveze dolazila jer im ne znam objasniti što trebam ili koliko nečega trebam. Zato mrzim ići bilo gdje bez tate. Ne znam se snalaziti ovdje.

Ne mogu vjerovati da sam danas pričala sa Sergeyom! Istina, to je bilo samo nekoliko riječi, ali ja sam savršeno zadovoljna. A tek onda kad je njegov prst dotaknuo moj dlan! Čovječe, rastopila sam se, a onaj njegov osmijeh. Apsolutno je presladak. Želim ga ponovno vidjeti.

A/N Vote and coment! Znam da poglavlje nije bilo dugo, ali imam previše obaveza i jednostavno ne stignem... 😐💕