Ljubav na ruski način

~18. Poglavlje~

"Carolina, mogu objasniti.", promrmljao je.

"Onda počni pričati.", prosiktala sam.

"Nemoj biti bezobrazna!", razljutio se.

"A kako bih se trebala ponašati?!", razbješnjeno sam se izderala na njega.

"Planirao sam ti reći poslije Božića.", prošao si je rukom kroz kosu. ,"Ovo je Ksenija.", šapnuo je na što mi se ona nespretno nasmiješila.

"Nisi mi baš pomogao.", prosiktala sam.

"Kolegica s posla.", šapnuo je nervozno.

"Pokušaj ponovno.", zarežala sam.

"Moram ići.", prošaptala je nabrzinu navukavši jaknu.

"Ksenija, nemoj.", promrmljao je no ipak ju ispratio do vrata.

Kad je otišla bijesno me pogledao. ,"Morala si ju otjerati!", bijesno je povikao.

"Sad sam ja kriva?! Došla sam kući i prvi prizor je bio moj tata koji se ljubi sa ženom koju nikad u životu nisam vidjela."

"Uostalom, gdje si ti bila toliko dugo sa Sergeyem?", upitao je s podignutom obrvom.

"Bili smo na piću.", prosiktala sam. ,"Nisi mi i dalje objasnio tko je tvoja 'prijateljica'."

"Gle poznajemo se već neko vrijeme i postala mi je draga. Želim nešto više s njom.", šapnuo je slegnuvši ramenima.

"Pa, krasno. Mogao si ju i zaprositi, a ne reći mi.", bila sam strašno bijesna na njega.

"Gle, htjeo sam ti reći, ali sad vidim koliko si bijesna i da sam ti rekao ishod bi bio isti.", promrmljao je.

"Kako bih trebala reagirati!? Moj stari ima curu! Što si očekivao od mene?", upitala sam ljutito gestikulirajući rukama.

"Da za promjenu budeš sretna zbog mene!", zarežao je i prošao pored mene kao da me nema.

Ljutito sam otpuhnula i povukla se u svoju sobu. Zaključala sam vrata, obukla pidžamu i zavukla se u krevet. Poslala sam Sergeyu poruku.

Carolina:
Hey, spavaš?

Sergey:
Ne, zašto ti još budna?

Carolina:
Posvađala sam se s tatom, pričat ću ti, ideš sutra sa mnom i Dostojevskim do pet shopa?

Sergey:
Dogovoreno. Doći ja po tebe u 15:00, može?

Carolina:
Može, vidimo se! 💏

Sergey:
Vidimo se! 💑

Ugasila sam mobitel i tužno se zagledala u polumrak koji je vladao u sobi. Začula sam grebanje na vratima i ustanovila da je to Dostojevski. Lijeno sam se ustala i otvorila vrata, ušao je u sobu i odmah mi se počeo motati oko nogu. Nasmiješila sam se i ponovno zaključala vrata. Zavukla sam se u krevet, a Dostojevski se sklupčao ispred mog noćnog ormarića. Spustila sam jednu ruku pored kreveta i mazila njegovo meko krzno na leđima dok je on mirno disao ponekad mi njuškicom dotaknuvši ruku. Razmišljala sam o događajima koji su se zbili, mučilo me sve to sa Ksenijom. Misli su mi se uskovitlale u glavi kao tornado, nisam mogla normalno razmišljati.

Znači svi prekovremeni koje je radio, svaki puta kad je odlazio od kuće, svaki puta kad je pričao na mobitel sa sretnim smješkom na licu, sve je to bilo zbog nje. Tko je ona uopće? Radi li ona s njim? Kako su se upoznali? Zašto mi ništa nije rekao? Jesam li preburno reagirala? Kako da ga pogledam u oči nakon ovoga danas?

Jutro

Probudila sam se dovoljno rano da bih čula tatu dok se spremao za posao. Nadala sam se da me neće zatražiti da napustim sobu. Nisam se htjela uopće suočiti s njim nakon onog jučer. Sjedila sam na krevetu čekajući da ode. Dostojevski je još uvijek mirno spavao. Napokon, čula sam kako auto nestaje s prilaza. Ustala sam se i tiho odšuljala niz stepenice, imala sam pravo, nije ga bilo. Sjedila sam u kuhinji tiho grickajući tost. Nervozno sam promatrala sat, još je dugo vremena prije nego Sergey dođe po mene.

Dovršila sam tost i počela pijuckati čaj koji mi je tata pripremio znajući da ću se probuditi uskoro. Bilo mi je pomalo krivo zbog svih događaja, ali ne dovoljno da bih osjećala grižnju savjesti. Zaslužio je to! Sjedila sam razmišljajući o Sergeyu, prekinulo me kucanje na vratima. Otvorila sam ih i iznenađeno pogledala osobu. Na vratima je stajala Ksenija. Nabrzinu sam se pribrala i svoj iznenađeni izraz lica zamjenila arogantnim i pomalo oštrim.

"Što ti tu radiš?", procijedila sam odmjerivši ju od glave do pete.

Imala je tamno smeđe oči i nježnu kosu, bila je ležerno obučena. Očito traži njega. Preokrenula sam očima.

"Samo.. došla sam vidjeti tvog tatu...", nervozno je prošaptala.

"Nije tu.", odsjekla sam.

"Dolazi li uskoro? Ne želim pretjerivati, ali rekao je da ga pričekam..."

Preokrenula sam očima., "Ne obraćaj mi se.", upozorila sam ju te ju potom pustila da uđe u kuću.

Sjela je na kauč, izgledala je kao da misli da joj je ovo loša ideja. Sjela sam podalje od nje praveći se da tipkam po mobitelu. Vrijeme se odužilo, minute su prolazile, a tate nije bilo na vidiku.

"Je li ti teško bez mame?", upitala je promatrajući me svojim kestenjastim očima.

"Rekla sam da mi se ne obraćaš! I, ne, nije. Ta kuja je prevarila tatu i odmah ostala trudna, a njega je pustila da pati. Nemaš pojma ništa o nama! On je povrijeđen, sigurno ti to nije rekao.", prosiktala sam.

"Zapravo... rekao mi je to, i sve vezano uz tu situaciju. I za tvoju nesreću. Jako mi je žao! Je li te jako boljelo?", otužno je upitala.

"Z-zašto ti je rekao za to? Nitko osim njega i moje najbolje prijateljice nije trebao znati za to.", osjećala sam se izloženo i nesigurno na svojim nogama.

Iznutra me izjedao osjećaj koji je djelovao kao da mi je netko razrezao trbuh i unutra nalio kiselinu. Nije imao pravo reći joj za to, jedva sam to zaboravila; a ona je sada ponovno prizvala te osjećaje. Otvorila su se vrata.

"Hey..", začula sam tatin glas kad je zastao na vratima.

A/N Vote and comment!!