Ljubav na ruski način

44. Poglavlje

Alexander P.O.V.
Bilo mi je teško udahnuti, osjećao sam kao da imam teret na prsima, promeškoljio sam se i otvorio oči. Oho, pa nije li ova zanimljiva situacija? Anina glava bila je na mojim prsima, koja je obgrlila rukama, a tijelo joj je bilo opruženo preko mene. Ne smijem ni u kojem slučaju riskirati njeno buđenje, tako mi je nedostajao ovaj osjećaj! Ova blizina, ovo sve...

Lagano sam jednu ruku spustio na dno njenih leđa, promaškoljila se, kvragu! No, ostala je spavati na meni polagano dišući, drugu ruku sam smjestio na vrh njenih leđa. Ne želim da se makne s mene, nikad. Opustio sam se i uživao u težini njenog lijepog tijela na mojem, šteta što nosi pidžamu. Bio bih sretniji da je u spavaćici, promeškoljila se i pomaknula višlje, sad joj je lice bilo na mom vratu, a noge oko mog struka.

Htio sam riskirati njeno buđenje samo da joj prođem prstima kroz ovu raščupanu kosu. Zavukao sam prste desne ruke u njenu prekrasnu kosu i osjetio kako se gotovo odmah ukočila na meni, sranje. Podigla je glavu s mog vrata i oprezno pogledala moje lice, trebao joj je samo djelić sekunde da shvati situaciju i brzo se makne s mene. Otišla je skroz na drugu stranu kreveta poravnavši si pidžamu.

"Oprosti, ne znam što mi je bilo.", šapnula je snenim glasom dok sam ja pozorno promatrao svaki detalj na njenom tijelu.

"Znaš da meni to nije ni najmanje zasmetalo.", promrmljao sam nabrzinu prešavši razdaljinu između nas.

Sagnuo sam glavu kako bih ju poljubio, ali lagano je položila ruku na moja prsa i zaustavila me. Zbunjeno sam ju pogledao, mislio sam da smo se pomirili? Iako, dobar je osjećaj kad me dodiruje.

"Alexandere, rekla sam ti, ja sam krenula dalje s Igorom. Pa bi bilo najbolje da i ti...", presjekla se u pola rečenice, zbunjeno sam se namrštio, promatrao sam ju, nije nastavila svoju rečenicu.

"Jesi li stvarno krenula dalje?", upitao sam pogledavši ju s podignutom obrvom, šutjela je.

"Vrijeme je da odeš.", šapnula je  tiho, zagledana u pod.

"Daj, Ana, ne misliš valjda za stvarno?", šapnuo sam smrknuvši se.

"Zbogom Alex.", šapnula je i okrenula mi leđa, zaustio sam da nešto kažem, ali čemu? Mislio sam da se predomislila, oprostila mi, bilo što.

Izašao sam iz sobe i tiho zatvorio vrata za sobom, spustio sam se u prizemlje i izašao van. Pa, nadam se da ovo nije posljednji put da sam bio u njenoj kući, nadam se da će biti u stanju barem me prihvatiti kao prijatelja. Bivši mogu biti prijatelj, zar ne? Zbunjeno sam krenuo prema ogradi, da baš, neće me htjeti ni pogledati, nikad više. A Igor je, čini se, sve što joj treba da bude sretna. Nadam se da će to iskoristiti na dobar način.

Uzdahnuo sam, a ja sam sad tu. Stojim pred njenom kućom, u snijegu i molim se da nam ovo nije zadnji put. Posegnuo sam u džep po mobitel da nazovem Tanju kako bi mi dostavila spise koje sam još trebao pregledati u uredu, sad ionako neću imati ništa pametnije za raditi. Posegnuo sam u džep i osjetio prazninu, sranje. Provjerio sam ostale džepove i osvrnuo se, nema ga ovdje. Gdje sam...? Sranje, noćni ormarić u njenoj sobi, glupan.

Požurio sam u kuću, hoće li se naljutiti što sam opet tu iako nisam zapravo ni otišao? Hoću li ju zateći kako razgovara s Igorom? Tiho sam hodao po stubama osjećajući se kao uljez. Što ako razgovara s Igorom? Što ako mu je rekla da sam ju rastužio? Što ako ga je pozvala da svrati, da ju utješi?! Panično sam otvorio vrata u isto vrijeme pričajući.

"Oprosti, što sam se vratio, mobitel mi je ostao. I pitao sam se bi li...?", zašutio sam ugledavši ju sklupčanu u fetusni položaj na mojoj strani kreveta., "Što je bilo?", zabrinuto sam upitao smrznuvši se na vratima, odmahnula je glavom., "Reci mi.", zahtijevao sam prišavši joj, ma jebe mi se za mobitel.

Sjeo sam na rub kreveta pored nje i prebacio jednu ruku preko nje, naslonivši glavu na njeno rame, uzdahnula je promeškoljivši se.

"Ne želim te izgubiti.", šapnula je dahnuvši.

"Nećeš me izgubiti, bivši mogu biti i prijatelji zar ne?", nosom sam lagano dotaknuo njen., "I bivši se nekad poljube ili zagrle, razgovaraju, savjetuju se, prespavaju jedni kod drugih.", mrmljao sam pun nade da će pristati na to, a tako ju očajno želim poljubiti.

"Ne razumiješ me.", uzdahnula je i okrenula se na leđa natjeravši me time da povučem svoju ruku s nje., "Ne želim te izgubiti, ali mislim da nije dobra ideja ni biti s tobom. Znam da sam sebična i da je pogrešno ovo što radimo, ali, ja tebe svejedno ne mogu pustiti. Samo sam se zavaravala da sam spremna krenuti dalje, i sviđa mi se Igor, ali ne tako kao ti...", uzdahnula je zašutjevši, jedna pravilna suza joj je skliznula iz desnog oka, obrisao sam ju.

"Govoriš li ti meni da želiš da se vratimo na staro?", upitao sam osjetivši uzbuđenje u svom tijelu, nemoj me sad razočarati!

"Možda.", šapnula je pogledavši me.

Lagano sam kimnuo., "I što bi mi rekla ako bih se sad popeo na tebe?", iskušavao sam sreću i možda je to bio dobar potez jer su joj se usne malko izvile u osmijeh.

"S obzirom na ovu crnu košulju, rekla bih da je to jako dobra ideja.", promrmljala je, nije mi trebala dvaput reći, u sekundi sam se našao iznad nje.

E, pa, ovo mi neće olakšati činjenicu da mi ne treba dugo da se napalim kad je Ana u pitanju. Usnama sam pronašao njene i dopustila je to, neočekivano. Nasmijao sam se, prije dvije minute mi se svijet srušio, a sad se ponovno uzdiže, slaže djelić po djelić, nastavio sam ju ljubiti. Zašto je ovo toliko dobar osjećaj, zašto se napalim tako brzo kad sam s njom? Počeo sam ju ljubiti strastvenije i onda shvatio da je ona drugačija od cura s kojima sam spavao dosad.

"Ah, upravo sam shvatio.", zbunjeno me pogledala., "Ne bih smio ovo raditi, ipak, ti si sada s Igorom.", slegnuo sam ramenima umirući od želje da ju skinem ovaj tren, ali moram ju bar malo zadirkivati.

"Ne, neće mu smetati.", uvjeravala me pokušavši usne pritisnuti uz moje pod svaku cijenu.

"Rekao bih da hoće, meni bi. Da mi je cura s nekim drugim likom.", coknuo sam i odmahnuo glavom.

"Neće mu smetati jer nismo zajedno! U redu? Izašli smo par puta, to je istina, ali lagala sam ti, pitala sam ga da mi pomogne napraviti te ljubomornim...", izgledala je kao da joj je neugodno zbog toga, a ja sam bio šokiran jednako koliko i oduševljen.

"Pa, hvala Bogu da je tako.", nasmijao sam se i dopustio joj da me poljubi, zašto mi je ova cura tako privlačna?

Nastavio sam ju ljubiti i ona je lagano spustila ruke na moj struk, možda bih trebao prekinuti ovo prije nego izgubim kontrolu nad svojim postupcima. Prste je zakvačila za rub mojih traperica i shvatio sam da je sad stvarno krajnje vrijeme da okončam ovo, ne želim napraviti nešto što ću požaliti.

"Hej, možda...", zašutio sam na tren kako bih pronašao prave riječi., "Mislim da bismo sad trebali prestati, ne želim napraviti ništa što bi netko od nas mogao požaliti, a sad sam na rubu ludila."

I samo ti me možeš zaista smiriti.

"A, što ako ti ja dajem dopuštenje da nastaviš? Što ako želim više s tobom?", upitala je ugrizavši se za usnicu, o je li ona ozbiljna?

"Rekao bih da sam oduševljen tom idejom i bio bih zahvalan ako bi mi potvrdila da si ozbiljna.", šapnuo sam ukočeno, cijelo tijelo mi se ukočilo i samo sam čekao da mi odgovori jer mi više nije do čekanja.

"Ozbiljna sam Alex, i da, vjerujem ti.", nasmijala se odgovorivši na moje nepostavljeno pitanje i poljubila me jednom rukom mi otkopčavajući košulju.

Je li moguće da se ovo napokon zaista događa? Da sam znao da je ovo njena ideja pomirenja, odavno bih se posvađao s njom. Otkopčala mi je košulju do kraja i zaplela prste u moju kosu, znači takav je osjećaj kad ona popusti.

A/N Vote and comment!