Ljubav na ruski način

54. Poglavlje

Ana P.O.V.

Taman sam izašla iz ureda na hodnik, gotovo se sudarivši s Igorom.

"Hej.", nasmijao se brzinski me odmjerivši.

"Hej, Igore. Što ima?", uzvratila sam osmijeh i spustila pogled na hrpu papira u njegovim rukama.

"Donio sam ti izvještaj i htio sam ti se ispričati što sam te pozvao van, nisam bio siguran jesi li se vratila Alexanderu.", nelagodno se promeškoljio i slegnuo ramenima.

"U redu je, a što se tiče izvještaja, to je od prošlog tjedna?", toplo sam se osmijehnula prekriživši ruke na prsima.

"Da, ovaj gornji.", kimnuo je glavom prema papirima u svojim rukama.

"Hvala, vidimo se poslije na kavi?", upitala sam, lice mu se ozarilo no zatreptao je na nekoliko trenutaka i opet me pogledao.

"Valjda, ne želim dobiti otkaz.", nervozno je spustio pogled., "Mogu li te barem zagrliti da znam da smo okej?", nasmijala sam se i kimnula.

Zbunjeno se osvrnuo oko sebe, sladak je, a i definitivno odličan prijatelj. Nosi crne hlače od odijela i svijetlo-plavu košulju.

"Smijem ući u ured samo da ostavim stvari na stolu?", usne su mu se blago trznule u osmijeh.

Kimnula sam i širom otvorila vrata, ušao je unutra i spustio papire na moj radni stol, na trenutak se zagledao kroz prozor. Okrenuo se prema meni i raširio ruke, nasmijala sam se i prišla mu, omotala sam ruke oko njegovog struka i čvrsto ga zagrlila.

"Prekidam nešto?", sranje, Alexov hladni glas je Igora natjerao da se odmah makne i povuče ruke od mene.

"Ne, gospodine. Donio sam izvještaj i...", Alexander je neodređeno mahnuo prema izlazu, Igor je nabrzinu pokupio papire sa stola i izjurio van.

"Što je on radio tu?", zarežao je namršten.

"Upravo ti je rekao, a što ti radiš tu?", odsjekla sam ljuta zbog njegovog grubog upada.

"Zašto te zagrlio?", prosiktao je sad mi se približivši.

"Alexandere, prestani.", ljutito me pogledao i bijesno se okrenuo pojurivši van., "Čekaj!", pozvala sam ga zbunjeno, zastao je i okrenuo glavu prema meni., "Jesi li ljubomoran na Igora?", nasmijala sam se, ne mogu vjerovati.

Zaustio je da nešto odgovori, no onda je nešto ljutito progunđao i izjurio van iz ureda zalupivši vratima. Ne mogu vjerovati da je ljubomoran na Igora! Nakon svega što smo nas dvoje prošli, on se usudi biti ljubomoran? Koliko god je to slatko, toliko me i živcira činjenica da je tako djetinjast. Sranje, nisam uzela Igorov izvještaj. Požurila sam prema dizalu i popela se na kat više kako bih pronašla njegov ured. Zurila sam u svoj odraz u zrcalu, ne izgledam loše. Nasmijala sam se i zagledala u vrata koja su se polako otvarala ispred mene. Izašla sam van i krenula desno pa niz hodnik do njegovog ureda.

Zbunjeno sam zastala na početku hodnika kad sam lijevo od sebe ugledala Alexandera kako kreće prema ovom hodniku. Kad me ugledao, naglo je promijenio smjer i nestao mi iz vida. Koji vrag je njemu? Nervozno sam nastavila niz hodnik, pronašla sam Igorov ured i pokucala. Nešto je promrmljao iznutra i polako sam ušla.

"Hej, nisi mi predao izvješće, mogu li ga dobiti?", potišteno sam spustila pogled na svoje cipele.

"Naravno.", više nije bio veseo, sad je potpuno služben.

Promatrala sam ga kako prekapa po hrpi papira na svom radnom stolu i psuje u nemogućnosti da pronađe pravi.

"Oprosti zbog onog u mom uredu... ne znam što je Alexanderu...", pokušala sam se opravdati no on je odmahnuo rukom.