Ljubav na ruski način

~26. Poglavlje~

Tata je htio pričati sa mnom, nisam znala što bih pa sam ipak ostala vidjeti što želi.

"Gle...", šapnuo je i zagrlio me oko ramena., "Znam da ti je teško otkako sam s Ksenijom. Nisam znao da si Sergeyu prešutjela, mislio sam da si mu ispričala.", ušutjeo je na minutu., "Samo sam natuknuo tokom razgovora, pitao me za objašnjenje. Pojasnio sam, mislio sam da želiš da zna."

Šutjela sam sjedeći u tišini., "Sad je kasno, rekao si mu i to je gotova stvar. Nije bitno više.", promrmljala sam zagledavši se u njegove prodorne zelene oči.

"Žao mi je.", šapnuo je.

Mobitel mi je zavibrirao na stolu, na zaslonu je pisalo Sergey. Tata me zbunjeno pogledao jer je već bilo dosta kasno. Pričali smo nekoliko minuta i naposlijetku sam prekinula poziv.

"Sergey i ja smo se dogovorili da ću sutra kod njega učiti ruski, pa ga je zanimalo mogu li doći prespavati?", promrmljala sam zureći u pod.

Šutjeo je neko vrijeme dok sam ja molila Boga samo da mi ne krene pripovjedati o tome da pazim što radim i ostalim sranjima.

"Idi.", promrmljao je slegnuvši ramenima. "Samo pazi.", šapnuo je dok sam ja nabrzinu otrčala po odjeću na kat.

"Hvala!", doviknula sam s kata dok sam uzimala punjač za mobitel sa stola.

Dostojevski je bio u prizemlju i umoran spavao pored vatre. Dotrčala sam u prizemlje i u trku zagrlila tatu pojurivši prema Sergeyevoj ulici. Stigla sam onamo za petnaest minuta uspuhano pokucavši na vrata. Pričekala sam trenutak prije nego je otvorio i ja sam mu skočila u zagrljaj.

"Hey.", šapnuo je i poljubio me nasmijavši se.

"Hey.", uzvratila sam i čvrsto ga zagrlila.

Mislim da će sutra biti najmanje učenja ruskog, vjerojatno ćemo se samo izležavati i pričati gluposti kao i uvijek. Za sada smo samo stojali zagrljeni, bilo je na očigled da sam mu nedostajala iako se nismo vidjeli tek malo duže od jednog dana. Povukao me za sobom na kauč, sjedili smo i pričali. Na neko vrijeme smo šutjeli, zatim se razmišljajući počešao po vratu.

"Ti željeti ići na fakultet?", upitao je na što sam slegnula ramenima i osmijehnula se.

"Otkud sad to?", upitala sam nasmiješeno.

"Meni pasti na pamet, možda ti željeti.", ovaj puta se on zbunjeno osmijehnuo.

"Ne, nisam baš razmišljala o fakultetu. Dosta sam se namučila u srednjoj, ne treba mi još stresa.", promrmljala sam poljubivši ga u obraz.

"Ja ti htjeti nešto reći...", nadodao je nakon nekog vremena.

"U redu, o čemu se radi?", upitala sam spremna čuti loše vijesti.

"Ja se htjeti vratiti sportu... Mene tražiti da se ja natjecati u SMP Racingu... Izgledati slično kao formula, ali rusko.", zurio je u pod.

"To je odlična vijest! Kada počinješ?", uzbuđeno sam upitala na što me zbunjeno pogledao.

"Ti željeti da ja pristanem?", bio je zbunjen i usne bi mu povremeno zatitrale u osmijeh.

"Naravno! Pa želiš to, dobar si u tome! Zar si mislio da te neću poduprijeti?", upitala sam.

Slegnuo je ramenima., "Ja sigurno često ne biti kod kuće... Mi se ne viđati tako često. Mislio da se ti možda razočarati."

"Gle, meni će biti žao što se ne viđamo kao sad, ali to je nešto što ti ide, trebao bi se držati toga. Neće mi smetati.", šapnula sam i poljubila ga.

"Onda ja prihvatiti.", šapnuo je i uzvratio mi poljubac.

Sjedili smo i šutjeli, sve dok nam on nije donio vodku. On je svoju u sekundi iskapio, ja sam s nepovjerenjem zurila u čašu i prisjećala se trenutka dok sam pila vodku u restoranu. Otpila sam gutljaj i namrštila se, okus nije bio ništa bolji od zadnji put.

"Ne voljeti vodku?", upitao je nasmijavši se.

"Kako ti to možeš piti? Užasno je!", zgroženo sam prokomentirala otpivši još jedan gutljaj.

Slegnuo je ramenima., "Ti ne morati piti ako ti se ne sviđati.", odvratio je i nasmijao se.

"Moram, inače se nikada neću naviknuti.", ispila sam do kraja.

"Ti se ne morati naviknuti, ti ne voljeti vodku, to u redu.", ponovno se osmijehnuo.

"Natoči mi još.", promrmljala sam na što mi je dotočio nešto manju količinu od prethodnog puta.

Natočio je i sebi i otpio povelik gutljaj. Ja sam ovaj put bila ta koja je ispila na eks. Kad sam ga zatražila da mi natoči još jednu čašu namrštio se.

"Ti ne smjeti više.", promrmljao je i odložio bocu na stol.

Slegnula sam ramenima., "Zašto ne? Pa nije smak svijeta...", prokomentirala sam nadureno odloživši čašu.

"Ti ne smjeti biti pijana.", potužio se i poljubio me.

"Ništa mi neće biti od još jedne čaše.", preokrenula sam očima i poljubila ga primaknuvši mu se.

"Ne me izazivati.", nasmijano je zaprijetio i ponovno me poljubio.

Poljubac je bio prilično strastven i zanimalo me koliko daleko Sergey zapravo želi sa mnom. Uzvratila sam mu istom mjerom i nije izgledao kao da ima nešto protiv. Ljubili smo se nekoliko minuta i nije izgledao kao da želi stati. Usne su mi skliznule na njegov vrat, to je na njegovu licu izazvalo osmijeh, nježno me privio uz sebe no čim su se moje ruke spustile nisko, skamenio se. Potpuno se uozbiljio i nježno me uhvatio za zapešća odmaknuvši moje ruke sa sebe.

"Carolina...", šapnuo je ozbiljnim pogledom se zagledavši u moje lice., "Mi popiti, ovo ne pametno...", uzdahnuo je spustivši pogled.

"Samo dvije čaše Sergey, oboje smo svjesni svega, želim to.", promrmljala sam mu na uho.

"Carolina, ja ne željeti napraviti nešto što ti požaliti...", izgledao je zabrinuto dok je u meni gorjela žudnja da ušuti i poljubi me., "Mi kratko u vezi."

"Neću požaliti, isto kao što nikad više neću naći osobu kao što si ti.", šapnula sam i poljubila ga.

Zabrinuto me gledao još jedan jako kratak trenutak i potom me nastavio ljubiti, razlika je bila što me sad u rukama nosio do svoje sobe, pretpostavljam. Bila sam u pravu, položio me na krevet i ostao nada mnom ljubeći me i skidajući mi majicu u istom trenu. Ljubila sam ga po vratu dok je on otkopčavao košulju. Pogled mu je znatiželjno klizio mojim tijelom dok sam skidala preostalu odjeću. Ugrizla sam se za usnicu promatrajući ga kako baca svoju košulju na pod.

"Sigurno željeti ovo?", još jednom je ponovio.

Odgovor mu je dalo moje oštro kimanje glavom i moje ruke oko njegovog tijela.

A/N Vote and comment!