Ljubav na ruski način

~13. Poglavlje~

Bila sam u sobi, odlučila sam malo biti na laptopu do Sergeyeva dolaska. Igrala sam 'Need for Speed', nije trajalo dugo, oko petnaest minuta. Zatim sam začula tiho kucanje i otvaranje vrata. Pretpostavila sam da mi tata nešto nosi ili treba nešto te se nisam obazirala. Nastavila sam igrati igricu, a zatim sam osjetila nečiju ruku kako se spušta na moju. Odmaknula sam prste s tipkovnice i podigla pogled.

"Sergey!", prošaptala sam nasmiješeno i ustala se. ,"Hey.", prošaptala sam i poljubila ga. ,"Oprosti, nisam te očekivala već.", promrmljala sam na što je odmahnuo glavom i poljubio me.

"Ti u redu?", upitao je i ponovno me poljubio.

"Jesam.", prošaptala sam i zagrlila ga.

"Sve prošlo kako trebati?", upitao je na što sam slegnula ramenima.

"I ne baš, ali tata i ja izvukli smo deblji kraj.", promrmljala sam namrštivši se i prošla prstima kroz njegovu kosu.

Omotao je ruke oko mog struka i poljubio me u obraz.

"Ti mi ispričati?", upitao je na što sam slegnula ramenima.

Ukratko sam mu prepričala sve dok sam mu sjedila u krilu i on me mazio po kosi. Smiješio se dok sam mu prepričavala kako sam udarila onu malu.

"Ti prilično opasna. Ja se ne zezati s tobom.", rekao je i pogledao me ravno u oči.

"Ti smiješ.", prošaptala sam i ponovno ga poljubila. ,"Tebe volim.", prošaptala sam i ponovno ga poljubila

Nasmiješio se. ,"I ja tebe voljeti.", prošaptao je i ponovno me poljubio, poklonio mi je još nekoliko poljubaca, a nakon toga su se vrata otvorila.

Prva misao bila mi je: Sranje, baš sad si morao otvoriti! Tata je gledao u nas jedan trenutak, a zatim prošaptao brzu ispriku i polako izašao zatvorivši vrata. Osmijehnula sam se i naslonila glavu na Sergeyevo rame.

"Njet smiješno.", rekao je na što sam se ponovno nasmijala.

Poljubila sam ga, lice mu je svejedno bilo neutralno. Ne poznaje mog tatu baš tako dobro.

"Rekla sam ti da nema ništa protiv da smo zajedno.", prošaptala sam mu pored uha.

"Znam.", promrmljao je i promeškoljio se.

"Njemu je drago.", prošaptala sam i poljubila ga, osmijehnuo se i uzvratio poljubac.

"Ti lijepa.", prošaptao je i poljubio me.

"Hvala.", prošaptala sam i spustila ruke u njegovu kosu.

Naslonila sam glavu na njegovo rame i sklopila oči. Htjela sam ostati ovako cijeli dan. Pomazio me po kosi i poljubio me u čelo.

"Ti mene pozvati zbog nečeg određeno ili?", upitao je nasmijano.

"Ne, htjela sam te malo vidjeti sad kad već smijemo.", prošaptala sam i ispreplela prste s njegovima.

"U redu, ali ja morati ići kući uskoro.",  prošaptao je i čvršće me privio uz sebe.

"Otpratit ću te.", prošaptala sam i poljubila ga u obraz na što se osmijehnuo.

"U redu.", promrmljao je.

"I, htjela sam te pitati... Bi li htio slaviti Božić sa mnom i tatom, kod nas. Ako nemaš drugih planova."

Počešao se po zatiljku i usmjerio pozornost na mene te zamišljeno započeo.

"Mi... Ti i ja, mi ne iste vjere. Ja slaviti Božić sljedeći tjedan.", prošaptao je promeškoljivši se.

"Oh.", prošaptala sam, nije mi to ni palo na pamet. ,"Ti nisi katolik.", promrmljala sam uzdahnuvši.

"Ali, ja moći slaviti i vaš i naš.", promrmljao je i nakrivio glavu pogledavši me.

U tom trenu ta mi je ideja izgledala odlično i bila je primamljiva. Zašto ne? Kao da je bitno čije je vjere. Zamišljeno sam prstima dodirnula njegovu oštru kosu i osmijehnula se. Kad smo se selili u Rusiju, bila sam jako ljuta na tatu. Iako mi se u Philadelphiji dogodilo puno loših stvari voljela sam to mjesto, večernje šetnje, naša stara kuća, moja soba koje je iznutra izgledala poput stranice nekog popularnog teen časopisa. Svi zidovi od poda do stropa bili su oblijepljeni fotografijama, člancima i posterima mog najdražeg boy benda. The Vamps.

Tata mi je uvijek prigovarao i govorio kako sam samo bezveze uništila zidove. Pa sam u znak protesta oblijepila i cijela vrata s obje strane, kao i pod i strop. Tad me je tata gledao u nevjerici i prijetio mi psihijatrom, lud čovjek. Nakon ispraznih prijetnji o psihijatriji ja sam se zaprijetila jednostavnim pitanjem: "Hoćeš da i krevet oblijepim?" Nakon toga je bez riječi napustio prostoriju. Više mi nije prigovarao, a ja sam skinula postere s poda jer nisam htjela da se unište. Ipak, oni na stropu su ostali. Dok se nismo odselili.

I dalje ih sve čuvam, pažljivo i spretno posložene u dvije velike kutije. Pošto je ova soba veća od moje sobe u Philadelphiji mislim da će mi nedostajati postera. Nisam to vidjela kao problem jer ću svaki milimetar zida koji ostane prazan popuniti Sergeyevim slikama i predmetima koji me podsjećaju na njega. Osvrnula sam se oko sebe i dobro promotrila sve zidove. Zadovoljno sam kimnula zamišljajući kako će sve izgledati.

"Ti se zamislila?", Sergeyev glas me vratio u stvarnost.

"Da, oprosti.", promrmljala sam s osmijehom na što je odmahnuo glavom.

"Ne problem, ali sad stvarno morati ići.", prošaptao je na što sam kimnula odmaknuvši se, a on je ustao.

A/N Heej ekipa! Nije me bilo dugo, znam, uspijela sam nakupiti dovoljno inspiracije za ovo poglavlje. Nadam se da vam se sviđa, vote and coment! 😙😜