~10. Poglavlje~

64 9 5
                                    

Ujutro sam se probudila rano, ranije nego inače. Uzdahnula sam, bolila me glava, pogledala sam na mobitel i ustanovila da je šest ujutro, ali nešto drugo mi je zaokupilo pažnju. Pridignula sam se na laktove i otključala mobitel.

Sergey
Dobro jutro Karoljina, oprosti ako te probuditi 😪😴, vidjeti se danas u kafić oko 15? Ja te pričekati dvije ulice dalje od tvoja kuća. Ok?

Carolina
Hey, može, dogovoreno. Poslat ću ti poruku kad krenem 😘

Sergey
Dogovor 😊

Spustila sam mobitel na krevet, ljepotan. Zaželjela sam da je ovdje pored mene u krevetu. Uzdah mi je prešao preko usana kad je tata pokucao.

"Da?", promrmljala sam zabivši glavu u jastuk.

"Hej, moram kratko na posao, vraćam se za dva sata maksimalno.", rekao je na što sam ga pogledala.

"Da, okej.", prošaptala sam i zijevnula ustavši se. ,"Zašto si tako odjeven? Nikad se ne sređuješ baš toliko za posao.", rekla sam prekriživši ruke na prsima.

Preokrenuo je očima i prešao si rukom preko lica.

"Stvarno mi se ne da raspravljati.", rekao je. ,"Vidimo se.", mahnuo mi je je i izašao.

Slegnula sam ramenima i spustila se niz stepenice produživši ravno u kuhinju. Uzela sam si vrećicu sljezovih kolačića s police pune grickalica. Oh, i bili su rozi! Jeee! Zavalila sam se u naslonjač i upalila si TV. Sranje, samo neki ruski crtić. Prebacila sam na sljedeći program, prikazivali su Spužva Boba, hvala bogu. Na ruskom je, ali se ionako jedino treba razumjeti njegov iritantan smijeh. Otvorila sam vrećicu i uzela jedan kolačić, bio je mekan i spužvast pod prstima, uživala sam u sljezovim kolačićima nekoliko minuta, a zatim sam začula kucanje.

Uzdahnula sam i ustala se, otišla sam do vrata i otvorila ih. Prije nego sam stigla reagirati netko se bacio na mene. Umalo sam pala na pod no uspjela sam ostati na nogama.

"Ne mogu vjerovati da mi nisi rekla za Sergeya! Zašto mi nisi rekla? I zašto dovraga...", zastala je, ugledala je TV i primjetila da gledam Spužva Boba i odmahnula rukom prošavši pored mene.

Zavalila se na kauč i uzela jedan sljezov kolačić iz vrećice. Usredotočila se na crtić, a potom promrmljala.

"Raspravit ćemo se kad crtić završi.", upozorila me ozbiljnim tonom,  potom svoju pažnju posvetila Spužva Bobu i mojim sljezovim kolačićima.

Odmahnula sam rukom i popela se na kat, presvukla sam se i počešljala svoju kosu. Za slučaj da se još uvijek pitate, ta osoba je Ana. Spustila sam se u prizemlje i sjela pored nje zgrabivši jedan sljezov kolačić.

"Uranila si.", promrmljala sam odgrizavši jedam dio kolačića.

"Ne vjerujem da si mi sve prešutjela.", rekla je i uzela drugi kolačić ignorirajući moju izjavu.

"Gle, oprosti. Nije tako kako misliš da je. Samo... Ne znam, javila bih ti, ali nisam imala vremena. Danas idemo na kavu... Možeš s nama.", rekla sam slegnuvši ramenima.

"Neću, moram do Sankt Petersburga. Na sastanak za posao.", rekla je i namignula mi.

"Oh..", rekla sam spremna prigovoriti zato jer mi nije ništa rekla no onda sam shvatila da sam to i sama napravila njoj. ,"Sretno. Kakav posao? Ako smijem znati."

"U restoranu.", promrmljala je i uspravila se pogledavši me.

Kimnula sam glavom.

"Javit ću ti detalje o Sergeyu.", rekla sam i namignula joj na što se osmijehnula.

"Dogovoreno.", rekla je i namignula mi.

Ostala je još oko pola sata, a potom otišla. Postala sam Sergeyu poruku da se možemo naći prije jer mi tate nema. Dok sam čekala odgovor poslala sam poruku tati da idem u šetnju. Jedino što je napisao bilo je: Ok, pazi da se ne izgubiš. Sergey je poslao poruku da izađem jer stiže uskoro. Obukla sam svoju jaknu i obula cipele te izašla van. Taman nakon što sam izašla vidjela sam ga kako izlazi iz sporedne ulice i kreće prema meni.

"Hey.", prošaptao je i odmah spustio ruke na moj struk, nije mu puno trebalo da se prestame suzdržavati.

"Hey.", prošaptala sam i poljubila ga dok me privlačio k sebi.

Uhvatio me za ruku i poljubio me, a potom smo krenuli u kafić udaljen dvije ulice dalje. Hodali smo u tišini, držala sam ga za ruku i trudila se ne poginuti s tim da smo hodali po stazi prekrivenoj poledicom. Stigli smo u kafić petnaest minuta poslije i zauzeli jedan stol nedaleko od ulaza s pogledom na cestu i vanjski svijet.

"Ne želim okolišati niti oklijevati, odmah ću ti reći kako i što osjećam za tebe. Strašno mi se sviđaš i ne znam kako da ti dokažem koliko te volim.", promrmljala sam i naslonila glavu na staklo.

"Ti se meni isto sviđati.", prošaptao je i nagnuo se preko stola te me poljubio.

"Volim te.", promrmljala sam mu pored uha čekajući njegovu reakciju.

"I ja tebe voljeti.", uzvratio je i povukao me u strastven poljubac. ,"Jako..", prošaptao mi je pored uha i poljubio me u vrat.

Krajičkom oka na uglu ulice ugledala sam neku curu u crvenoj jakni i crnim trapericama kako se ogleda oko sebe, a potom obratila pozornost na mene i Sergeya. Gledala nas je jedan trenutak, a onda se pridružila nekom bračnom paru koji je upravo prelazio ulicu.

A/N Vote and coment!! 😘😘
Btw, ako netko ima želju zapratiti me, moj instagram profil je 👇
_puzic_s_makom_                   👈

Ljubav na ruski načinWhere stories live. Discover now