Ljubav na ruski način

40. Poglavlje

Carolina P.O.V. 

Bilo je rano jutro kad sam se probudila, poslala sam Sergeyu poruku i nastavila ležati, spavalo mi se, nije mi se dalo biti kod kuće. Nevoljko sam se ustala i presvukla iz pidžame, spustila sam se u prizemlje i ustanovila kako tate nema ondje, već je otišao na posao, a ja sam se nevoljko spremala. Srkala sam kavu i grickala tost pripremajući se za šetnju na posao, vani je opet padao snijeg i stvarno mi se nije izlazilo na tu vražju hladnoću.

Dostojevski je zavijao pored mene, cvilio je i vukao me za nogavicu.,  "Dostojevski, molim te... igrat ćemo se kad dođem doma, moram ići...", mrmljala sam uzimajući mobitel sa stola.

Netko je pokucao na vrata što me prestravilo, zašto bi itko došao ovdje ovako rano?! Tiho sam se prišuljala vratima i pogledala kroz špijunku, odahnula sam i otključala vrata.

"Budalo, što radiš tu?", nježno sam ga zagrlila i poljubila.

Nasmijao se., "Ja morati ići do grada pa te htjeti povesti na posao.", poljubio me.

"Hvala ti.", šapnula sam nasmijavši se, a onda mi je nešto palo napamet., "Koliko dugo ćeš se zadržati u gradu?", upitala sam prošavši prstima kroz njegovu kosu.

"Nekoliko sati, zašto pitati?", upitao je nasmijavši se.

"Mislila sam da uzmeš Dostojevskog k sebi danas, nervozan je, a ja moram na posao. Možeš ga pričuvati danas? Doći ću poslije posla po njega.", nasmijala sam se. Kao da mi imamo dijete, a ne Alexander.

"Naravno, ja ga odvesti k sebi, pa otići do grada.", nasmijao se dok sam ja vezala Dostojevskoga na uzicu.

Promrmljala sam jedno hvala ti  i pomogla Dostojevskom da se uspne u auto, pa sam i sama sjela. Prešla sam prstima preko njegovog lica, pogledao me s upitnim izrazom lica, izgledao je kao da me želi pitati što radim, odmahnula sam glavom i utisnula mu nježan poljubac u obraz. Promrmljao je nešto na ruskom i nasmijao se, sad kad sam ga bolje promotrila mogla sam shvatiti koliko je zapravo zgodan.

Vidjelo se da je čistokrvni rus, lijepa građa tijela, ledeno plave oči, oštre crte lica i prekrasna plava kosa koja je uvijek bila u obliku savršene frizure koja je upotpunjavala njegov savršeni izgled. Nosio je tamno-plave traperice i svoje bijele tenisice koje su mu vjerojatno najdraže, bio je u jakni tako da nisam mogla vidjeti što nosi ispod. Brada mu je bila svježe obrijana i mirisao je na after shave i njegov parfem za koji još nisam saznala kako se zove.

Nije mu dugo trebalo da me doveze do hotela u kojem radim, uzdahnula sam naslonivši se u sjedalu.

"Moram ići, vidimo se poslije.", poljubila sam Sergeya dvaput i virnula na zadnja sjedala, Dostojevski je ležao ondje glave spuštene na šape., "Dostojevski, moraš biti dobar Sergeyu, u redu? Nemoj mu stvarati probleme.", dvaput je zalajao što je značilo da može.

"Bez brige.", Sergey mi je namignuo i opet me poljubio.

Nasmijala sam se i mahnula mu izašavši iz auta, tek kad sam ušla u hotel, otišao je. Ugledala sam Nikolaja na recepciji kako razgovara na mobitel, kad me ugledao promrmljao je nešto i poklopio. Kimnuo mi je u znak pozdrava, osmjehnula sam se i prišla mu, sjela sam pored njega - za svoje računalo. Danas i nije bilo gužve, većinu vremena smo samo razgovarali i povremeno se javljali na telefon.

"Ono ti je bio dečko?", upitao je dok me podučavao ruski za vrijeme pauze.

"Dečko koji me dovezao? Da.", promrmljala sam u glavi si ponovivši neku čudnu riječ na ruskom koja je valjda značila palačinka., "Imaš li ti curu?", upitala sam sad podignuvši pogled do njegovog lica.

"Mhm.", promrmljao je kimnuvši., "Zove se Sonja.", promrmljao je osmjehnuvši se.

Kratko se nakašljao prije nego mi je nastavio pomagati u izgovoru, ove riječi su prečudne za mene. Ovo je teže nego sam mislila,  nije dugo potrajalo prije nego je zatvorio rječnik i vratili smo se poslu, nije mi bilo ugodno kad je Nikolaja naživcirala neka gošća koja je pušila u predvorju iako je zabranjeno, počeo se mrštiti i mrmljati nešto na ruskom. Mrzim kad je ljut jer onda samo mrmlja na ruskom i živčan je pa nemam pojma što govori.

Natipkala sam tati poruku da je Dostojevski kod Sergeya i da ću ga pokupiti poslije posla, počela sam se prilično dobro slagati s Nikolajem u zadnje vrijeme, za vrijeme pauze za ručak smo čak opušteno čavrljali. Ispalo je da je zapravo prilično zanimljiva osoba i da voli hokej. Pričali o neobaveznim stvarima i stvarno je bilo zabavno iako sam mislila da ću umrijeti od dosade danas. Kraj smjene je došao brzo i sad sam već bila poprilično dobra u ruskom.

Pokucala sam Sergeyu na vrata, otvorio je jednom rukom dok je na drugoj ruci držao Dostojevskog poput malog djeteta, nasmijao se kad me vidio.

"Mi upravo gledali crtiće, ti naučila psa da voljeti Spužva Boba?", upitao je nacerivši se na što je Dostojevski zarežao zahtijevajući da ga Sergey spusti.

Slegnula sam ramenima., "Nekad kad mu je dosadno, gledamo crtiće, nema ništa loše u tome.", nasmijala sam se i poljubila ga., "Bio je dobar?", upitala sam bacivši pogled na Dostojevskog koji se motao oko kauča.

"Odličan.", Sergey se blago nasmijao zagrlivši me., "Ostaješ?", upitao je.

"Ne, oprosti. Moram ići, tata će se opet žaliti da me nema doma.", nasmijala sam se.

"Onda vas ja odvesti.", Sergey je slegnuo ramenima i privezao Dostojevskom uzicu koju je potom pružio meni.

Sjedili smo u autu nekoliko minuta, prije nego smo krenuli, djelovao je kao da mi nešto prešućuje pa sam ga odlučila pitati.

"Što mi želiš reći?", upitala sam na što me zbunjeno pogledao, a onda se opušteno nasmijao.

"Bio jutros u SMP Racingu, oni zadovoljni, poslati mi ugovor u ovaj mjesec.", široko se osmjehnuo i kratko me pogledao.

"Molim?! I ti meni šutiš?! Pa ljubavi to je odlično! Čestitam!", zbilja sam presretna zbog njega, znam koliko jako mu nedostaje biti iza upravljača.

"Hvala.", prošaptao je i na brzinu me poljubio potom vrativši pogled na cestu., "Meni jako puno značiti tvoja podrška.", osmjehnuo mi se i nažalost smo ubrzo stigli, sranje.

Parkirao se na prilazu i ugasio motor, nije izašao već se elegantno okrenuo prema meni i krenuo me ljubiti. Nakratko sam zastala i usredotočila se na njegove prekrasne znatiželjne oči. Nisam ni izašla, a već osjetim kako mi nedostaje. Kad me ponovno krenuo poljubiti Dostojevski je ratoborno zalajao na nas, oboje smo se nasmijali i pogledali ga, sjedio je i zurio u nas, izgledao je kao da se mršti. Dosta je narastao otkad sam ga dobila, dlaka mu je postala svjetlija i duža i njuška mu se malko izdužila.

"Moram ići.", šapnula sam i poljubila Sergeya., "Nazvat ću te.", šapnula sam i izašla iz auta otvorivši vrata Dostojevskom.

Sergey nam se smiješio i mahnuo mi, nasmijala sam se i odmahnula mu ušavši u kuću, tata me nasmijano pozdravio dok sam puštala Dostojevskog s uzice.

A/N Vote and comment!