57. Poglavlje

78 2 6
                                    

Stajali smo ispred zračne luke u Philadelphiji. Sunce je veselo grijalo pozlaćujući sve što je doticalo, temperatura je bila idealna, a vrijeme prekrasno. Nebo je bilo kristalno plave boje bez iti jednog oblačka da naruši tu čistoću. Ponovno sam se osjećala kao kod kuće, nakon toliko mnogo vremena ponovno sam bila u svojoj domovini. Srce mi je luđački tuklo zbog uzbuđenja, upijala sam sve što se događalo oko mene s uživanjem. Turisti su se nervozno okretali oko sebe pazeći je li im sva prtljaga na broju, mlada majka s malenom djevojčicom od kojih dvije godine upravo je ulazila u automobil nedaleko od nas, poljupcem pozdravivši vozača. Sve je nekako bilo živahno i osjećala sam leptiriće u trbuhu dok se pozitivna energija kovitlala u meni.

Ovo mjesto u meni budi puno sjećanja, na suze i tugu, smijeh i veselje. Odlaske i dolaske, rastanke koji su u nekim situacijama bili zauvijek, ali i one lijepe dane, kad bi tata stigao kući s poslovnog puta i pridružio se meni i mami za stolom na Dan zahvalnosti. Kad bi me čvrsto stegnuo u zagrljaj i zavrtio u zraku, pokazivao mi kako pomoću žireva namamiti vjevericu i koja vrsta drveća ima lišće najlijepše boje. Nikad neću zaboraviti onu subotu kad smo se zajedno igrali u parku, a njegov trik kako namamiti vjevericu je i više nego uspio. No kad je posegnuo kako bi pomazio njen kitnjasti rep i meko tijelo, zarila je svoje malene zubiće u njegove prste, jauknuo je tako bolno da sam se prepala. To poslijepodne smo proveli u bolnici, primio je injekciju protiv bjesnoće, a meni su dali čaj od jabuke i cimeta i pustili me da bojam svoju bojanku pored njega u ordinaciji.

Vratila sam se u stvarnost kad me Sergeyeva snažna ruka uhvatila oko struka i privukao me k sebi, zbunjeno sam ga pogledala zatreptavši nekoliko puta da dođem k sebi. Osmijenuo se i poljubio me zaplevši prste u moju kosu.

"Kakav je osjećaj biti doma?", šapnuo je glasom nježnim poput svile.

"Zbunjujuć, ali prekrasan.", objasnila sam zagrlivši ga snažno oko vrata dok me preplavljivao val ljubavi prema njemu, ovom mjestu i mojim uspomenama na njega.

Držao me u zagrljaju dugo vremena i činilo mi se kao da je vrijeme stalo. Zvukovi su se stišali oko mene, sunce je posramljeno smanjilo svoje zrake, a kroz glavu mi je prolazila samo jedna misao paralelna sa Sergeyevim otkucajima srca: 'Doma sam.'. Suze su mi navrle na oči i potjerala sam ih treptanjem, nisam željela zabrinuti Sergeya. Malo sam se odmaknula od njega i izvukla mobitel iz džepa, objasnila sam mu kako je već prošlo dosta vremena te bih vjerojatno trebala obavijestiti tatu o našem sigurnom dolasku. Nazvala sam ga i nije prošlo ni pet sekundi, a s druge strane sam začula njegov duboki glas.

"Pretpostavljam da ovo znači da ste stigli?", upitao je iako je pomalo zazvučalo kao tvrdnja.

"Jesmo, tata. Sve je u redu. Uskoro krećemo prema hotelu.", osjetila sam maleni ubod nostalgije no ignorirala sam to i usredotočila se na njegovo nejednoliko disanje., "Jesi dobro?", zabrinuto sam upitala premjestivši težinu s jedne noge na drugu.

Šutio je neko vrijeme, a potom uzdahnuo., "Dobro sam, Lina, rebra me još poprilično bole, ali sve je u redu. Ne brini, krenite polako prema hotelu. Javi mi kad stignete, u redu?", upitao je i s olakšanjem sam shvatila da se osmijehnuo.

"U redu, javit ću ti. Volim te.", nesvjesno sam nadodala začudivši samu sebe.

"I ja tebe volim, Lina.", ponovno se tiho nasmijao te sam prekinula poziv.

Okrenula sam se prema Sergeyu koji je pozorno slušao što mu govori osoba s druge strane linije. Kimnuo je glavom i dao potvrdan odgovor prekinuvši poziv.

"Taksi je na putu, stići će za nekoliko minuta.", veselo se osmijehnuo i poljubio me u obraz.

"Kvragu nemaš pojma kako mi je nedostajala normalna temperatura!", duboko sam udahnula i široko se osmijehnula.

Veselo se nasmijao mom oduševljenju., "Misliš da je dovoljno toplo za haljinu?", upitao je prošavši si prstima kroz kosu.

"Zašto? Želiš jednu?", upitala sam na što se namrštio i potpuno uozbiljio dok sam se ja smijala.

"Urnebesna si.", prosiktao je i podigao putnu torbu s tla.

"Samo se šalim.", smijala sam se na što je preokrenuo očima., "Duri se i neću nijednom obući haljinu.", slegnula sam ramenima na što se šokirano zagledao u mene i zatreptao nekoliko puta.

Naposlijetku se nasmijao, odmahnuo glavom i uperio prst prema taksiju koji se približavao. Nervozno sam podigla kovčeg za zemlje i pričekala da taksist izađe i otvori nam prtljažnik. Pomogao nam je spremiti sve stvari te smo se, Sergey i ja, smjestili na zadnja sjedišta. Još jednom smo naglasili do koje ulice to jest hotela trebamo prijevoz i nije dugo trebalo da u tišini započnemo vožnju. Neka tužna melodija se čula s radija i taksist je uz psovke prebacio te je ubrzo tužnu melodiju zamijenila pjesma Dangerous, Davida Guette. Vozač se u jednom trenutku zagledao u Sergeyev odraz u zrcalu i zjenice su mu se raširile.

"Pas mater!", prosiktao je umalo izgubivši kontrolu nad vozilom., "Pa ti si Sergey Sirotkin!", dreknuo je na što sam se prepala, Sergey se šokirano zagledao u njega, a potom se nasmijao onim svojim dječačkim osmijehom.

"Jesam.", potvrdio je vidno se opustivši.

"Kriste! Pa što ti radiš ovdje?! Čuo sam da si se prebacio u SMP Racing, kako ti je tamo?", čovjek je bio oduševljen i široki osmijeh mu je krasio cijelo lice, vozio je oprezno, ali po mom mišljenju previše je gledao u nas, a premalo cestu.

"Došao sam u obilazak s djevojkom, odrasla je ovdje. Ne smijem puno o tome, ali ne mogu se požaliti.", Sergey se blago osmijehnuo, a vozač je uzvratio žustrim kimanjem glave.

Dečko je bio mlađi od Sergeya, zasigurno. Mogao je imati tek 21, imao je bradu staru dva dana, kosu tako svijetlu da je gotovo bijela i modre oči. Izgleda poput onih mladića iz najpopularnijih anime-a, zgodan je. Sergey me zbunjeno pogledao kad je shvatio da promatram vozača, osmijehnula sam mu se i odmahnula glavom. Fora je imati poznatog dečka, nisam do sad mogla pojmiti kako je njemu, a sad vidim po njegovoj reakciji da mu je ovo vrlo čest prizor. Da mu se vozači skoro onesvijeste od sreće što ga imaju priliku provozati. Zanima me kako će onda tek šetnja po Philadelphiji izgledati.

A/N Vote and comment! Ispričavam se što dugo nije bilo nastavka... 🙈❤

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Nov 13, 2020 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Ljubav na ruski načinWhere stories live. Discover now