Ušla sam u kuću ne vjerujući što se dogodilo. Ugledala sam tatu kako sjedi na kauču i telefonira, imao je pomalo omamljen izraz lica i sladunjav smješak. Nisam ga nikad vidjela ovakvog. Kad je shvatio da ga promatram uozbiljio se i pokazao mi rukom prema kuhinji. Shvatila sam to kao znak da me ondje čeka večera. Kimnula sam skinuvši zatim jaknu i cipele.
Prvo sam otišla u sobu i nazvala Anu te joj sve ispričala, ona nije mogla vjerovati. Optužila me da lažem, a nakon toga ipak povjerovala. Nakon što sam prekinula poziv sišla sam ponovno u prizemlje i otišla u kuhinju te počela večerati s tim da je tata još telefonirao. Malo me počinjao živcirati, zašto se ponaša tako čudno? Nešto tu ne štima. Otkad ga je moja stara ostavila nikad nije bio ovako sretan. Nakon što sam završila s večerom lijeno sam se odvukla u sobu razmišljajući o Sergeyu. Sergey. Sergey. Sergey. Samo o njemu sam razmišljala. Tata mi je najednom upao u sobu na što sam se uplašila.
"Gdje si bila?", upitao je tata.
"U šetnji. Kao što sam ti i rekla.", promrmljala sam preokrenuvši očima.
Sumnjičavo me pogledao, a potom slegnuo ramenima i izašao. Uzdahnula sam i nazvala Anu.
Sergey P.O.V.
Pakiram se za Abu Dhabi. Neću dugo biti kod kuća. Nadati se da Carolina biti u redu, isto se nadati da ona neće saznati da Abu Dhabi moja posljednja utrka. Ja otići iz Formula 1. Mene mijenjati Robert Kubica, nema mjesto za mene. Nadam se da Carolina ne pratiti Formulu 1, ja ne željeti da ona biti ljuta. Nisam joj reći jer ne znati prati li ona moje sport, a misliti i da će ona biti ljuta što ja više ne voziti. Ona draga osoba, ja ne htjeti da bude ljuta na mene ili se izgubiti ponovno u grad. Na to sam se nasmješiti dok se prisjećati kako ona izgledati smiješno.Ona sjediti tamo sama, kad ja doći kod nje ona biti zaprepaštena, meni smiješno. Početi joj objašnjavati kamo ići, a ona me gledati s licem u stil: Šta si ti sad napričati? Vidiš da se ne znam snaći vodi me kući! Sad sam se početi skoro gušiti od smijeh, kad se sjetiti kako ona biti smješna. Možda se ja ne trebati smijati, ona nova ovdje, možda joj biti teško snaći se. Ona simpatična cura, meni drago da ju upoznati. Nakon što se spakirati ja sjesti na krevet i otvoriti svoj instagram profil. Zatim pronaći Carolinin profil i zapratiti ju.
Nedjelja
Gledala sam utrku s tatom do prije nekoliko minuta i trenutno sam užasno bijesna. Zašto mi k vragu Sergey nije rekao da mu je ovo zadnja utrka u Formuli 1?! Napušta ovaj sport i nije mi rekao? Zapravo, on nema nikakvog razloga reći mi, ali, mogao mi je reći kad me otpratio kući. Najradije mi dođe da zaplačem i..."Carolina, ja..", promrmljao je tata nesigurno i ugasio TV., "Moram razgovarati s tobom.",rekao je ozbiljno me pogledavši.
"U redu...", rekla sam zbunjeno.
"Tvoja mama..", rekao je uzdahnuvši na što sam preokrenula očima., "Ona... I onaj njen.. Lewis. Oni... Imaju..."
"Kriste! Daj više reci što je bilo?", rekla sam ljutito ustavši se.
Ustao se za mnom zaškrgutavši zubima.
"Imaju dijete!", zarežao je., "Kćer koja ima sedamnaest!", bijesno je zarežao.
U tom trenutku kao da mi je netko udario šamar. Nisam mogla vjerovati. Glupača! Osjetila sam suze u svojim očima, zgrabila sam jaknu i izjurila iz kuće oblačeći ju u trku. Otišla sam direktno na trg, ondje gdje sam se već jednom izgubila, no sad imam mobitel. Ponovno, nije bilo ljudi. Sjela sam na jednu od klupa i dopustila samoj sebi da ispustim nekoliko suza, a nakon toga sam samo zurila u snijeg razmišljajući. Ostavila je mog starog i odmah godinu poslije.. Ne mogu vjerovati! Nakon što ga je ostavila nikad nas nije posjetila, nikada nije marila za mene. Sad saznam da je tek nedavno mom starom javila da ima kćer s onim svojim kretenom. Zadrhtala sam pokušavajući razmišljati o nečem drugom.
"Ti se opet izgubiti?", začula sam glas iznad sebe.
Bijesno sam ga pogledala, uzvratio je zbunjenim pogledom.
"Carolina, jesi dobro? Ja kriv?", zbunjeno je upitao na što sam se ustala.
"Ne, nisam dobro! Bijesna sam i frustrirana! Upravo sam saznala da imam polusestru! I zašto mi dovraga nisi rekao da napuštaš Formulu 1? Zašto? Sviđalo mi se gledati te u tom sportu i..."
Prekinulo me nešto potpuno neočekivano, poljubio me. Sergey me poljubio. Lagano, nježno, kao da se boji da ću se raspasti. Nije to trajalo dugo, svega sedam sekundi, ali i za to kratko vrijeme imala sam osjećaj kao da sam u raju. Nakon tih sedam sekundi odmaknuo se i spustio ruku preko usta udaljivši se za nekoliko koraka.
"Oprosti.", začula sam ga kad je promrmljao.
"Ne, Sergey ja...", bilo je kasno, već je otišao.
A/N Vote and coment.. 😊😋😘
YOU ARE READING
Ljubav na ruski način
FanfictionFanfiction o Sergeyu Sirotkinu❤🇷🇺 Kad se Carolina doseli u novi grad upoznat će mladog Rusa. Hoće li biti bitno što je Carolina već jednom bila povrijeđena? Hoće li biti bitno što se njenom tati ne sviđa da njegova kćer ima dečka? "Ti si Rus?", up...