Ljubav na ruski način

~2. Poglavlje~

Ušla sam u kuću pozdravivši tatu koji je sjedio pored kamina i tipkao po mobitelu. Nakon što sam se preobula i skinula jaknu, kapu i rukavice produžila sam do kuhinje. Počela sam si pripremati svoj omiljeni čaj od cimeta i jabuke.

Uzela sam skuhani čaj i vratila se u dnevni boravak. Sjela sam pored kamina u naslonjač i pijuckala čaj slušajući tiho pucketanje drva u vatri. Vatreni jezici u crvenim i žutim plamenovima obavijali su drva poput majke koja grli svoje dijete. Zamišljeno sam gledala vatru još neko vrijeme, a zatim iskapila topli čaj i otišla u sobu. Uzela sam vrećicu s knjigama koje sam danas kupila i pažljivo ju odložila na rub radnog stola. Sjela sam na stolicu i otklopila svoj laptop, pregledala sam svoje mailove, a zatim sam iz vrećice počela vaditi jednu po jednu knjigu. Pažljivo sam ih poslagala na radni stol jednu do druge ustanovivši da sam kupila pet knjiga. Četiri su bile ljubavne, a za petu nisam sigurna. Na njoj je pisalo ime knjige i ime i prezime pisca zbog čega sam odmah shvatila da je ovo ruska književnost. Knjiga se zove Evgenij Onjegin, a pisac Aleksandar Sergejevič Puškin. Čula sam za tu knjigu i za tog pisca, ali nikad ju nisam čitala. Nemam pojma ni o čemu je riječ u knjizi. Ne razumijem. Zašto je ruska književnost bila na odjelu na kojem sam tražila? Bila je samo ta jedna knjiga, a nisam vidjela da na odjelu piše ruska književnost. Možda je netko samo u prolazu ostavio jer mu se nije hodalo do dna "knjižnice". Uzela sam ostale knjige i spremila ih u vrećicu. Uzela sam onu rusku knjigu i pregledavala ju. Pogledala sam broj stranica, prvu i zadnju  rečenicu, a zatim broj poglavlja. Uzdahnula sam, nemam pojma kakva je ovo knjiga.

Začula sam zvonjavu svog mobitela te sam ispustila knjigu i javila se. Naravno bila je to Ana.

"Hey Ana.", promrmljala sam.

"Imam vijesti.", prošaptala je uzdahnuvši.

"Kakve vijesti?", upitala sam zbunjeno.

"Moj zgodni susjed je danas otišao..."

"Kako to misliš? Kamo?!", upitala sam osjećajući kako mi raspoloženje opada.

"Nemam pojma, prebacio je putnu torbu preko ramena i netko ga je odvezao autom."

"O Bože, Ana molim te nemoj mi reći da si ga pratila.", uzdahnula sam prestravljeno.

"Naravno da jesam. Kao da ti ne bi. Otišao je u zračnu luku, otišao je u Brazil. Vidjela sam kad je otišao u taj zrakoplov.", uzdahnula je.

"A daj..", prostenjala sam, što bi on radio u Brazilu?

Kao da je čula moje razmišljanje progovorila je.

"Čula sam da je on sportaš, ali nemam pojma o kojem je sportu riječ. Zato mi ti trebaš. Provjeri za koji sport ima natjecanja u Brazilu ovaj vikend", rekla je uzbuđeno.

"U redu, idem, puno hvala.", rekla sam i ne dočekavši njen odgovor poklopila.

Upalila sam svoj laptop i počela tražiti. Pretražila sam sve najgledanije sportove no nigdje nije pisalo da se ovaj tjedan održava natjecanje u Brazilu. Ostavila sam laptop i legla na krevet.

Zanima me kako se onaj zgodni tip zove. Uzdahnula sam i ustala se spustivši se u prizemlje gdje sam pronašla tatu.

"Hej, kako se zove onaj sport koji ti pratiš?", upitala sam na što je podigao pogled zbunjeno me pogledavši.

"Koji?", upitao je.

"One... nešto... s utrkivanjem...", pokušavala sam.

"Misliš na Formulu 1?", upitao je.

"Da, to. Ima li ovaj vikend u Brazilu neka utrka?", upitala sam.

"Da, zašto?", upitao je no ja sam već otrčala na kat.

Odozgo sam ga ponovno pozvala.

"Hej! Ima li u Formuli Rusa?", upitala sam sačekavši da opsuje pa mi tek onda odgovori.

"Stvarno je tužno da to ne znaš. To mi je drugi najdraži vozač, Rus je! Sergey Sirotkin! Zbog njega sam se i htjeo ovamo preseliti!", dok je on prigovarao i gunđao ja sam zatvorila vrata sobe.

Sjela sam za radni stol i upalila laptop. Drhtavim rukama sam utipkala ime Sergey Sirotkin i čekala pretragu rezultata.

Otvorila sam nekoliko stranica i pročitala podatke, a zatim sam drhtavim rukama kliknula na slike. Zurila sam u njih ne vjerujući. Zgodni dečko je zapravo poznata osoba? Molim?! Nazvala sam Anu i sve joj ispričala, preklinjala sam ju da ne otrči onamo kao najveća luđakinja kad se on vrati. Obećala je da neće, nadam se da joj mogu vjerovati. Nakon što sam prekinula poziv, razmišljala sam. Moj tata je Sergeyev veliki obožavatelj, a ja znam gdje on živi. Ne smijem reći tati jer bi on onda odmah poželio da ga odvedem ondje. Otvorila sam još jednu stranicu vezanu za Formulu 1 i otkrila da je ovaj vikend utrka u Brazilu!! Vrisnula sam, a samo nekoliko trenutaka poslije tata je uletjeo u sobu.

"Što se dogodilo?!", panično me upitao.

"Ništa.", promrmljala sam.

Gledao me neko vrijeme, a zatim odmahnuo glavom i izašao iz sobe zatvorivši vrata. Ne mogu vjerovati! Isuse Kriste! Dečko koji mi se sviđa se zove Sergey Sirotkin i vozač je Formule 1. Ne vjerujem!

A/N Vote and coment! Btw prvo poglavlje je prepravljeno vi koji niste primjetili vratite se i pročitajte ako ćete nastaviti pratiti priču. Priča ide u fanfiction.