Ljubav na ruski način

~25. Poglavlje~

Otišla sam na posao dok je tata još spavao, hotel je bio ogroman i prekrasan s ukrašenim, dvostrukim, mramornim stubištem. Prišla sam recepciji, ondje me velikodušno dočekao čovjek od kojih četrdesetak godina, svijetle kose s nekoliko sijedih vlasi, u tamno plavom odijelu. On mi je rekao da dođem kao i da će mi on pomoći da se sporazumijevam.

"Dobar dan, ja sam Carolina Hart. Ovdje sam zbog posla.", započela sam nasmijavši se.

"Drago mi je Carolina, moje ime je Levin Tolstoj. Ja ću ti pokazati način na koji radimo i naći ti nekoga tko će ti pomagati.", nadodao je dok smo se rukovali.

"Oh, mislila sam da ćete mi Vi prevoditi?", zbunjeno sam promrmljala.

"Trebao sam, ali siguran sam da bi se ti radije družila s ljudima svojih godina.", rekao je rukom mi pokazavši put.

"Svejedno mi je, gospodine. Samo mi je drago da imam posao i osobu koja će mi biti prevoditelj.", rekla sam i ubrzala korak dok sam ga pratila.

Imao je grub ruski naglasak dok je govorio, pa sam ga morala pažljivo slušati da bih ga razumjela. Pratila sam ga do jednog kompleksa ureda gdje ih je bilo oko desetak. Uveo me u ured, na pločici na vratima je crnim slovima bilo ispisano nešto na ćirilici. Pozdravio je i nešto mrmljao na ruskom, dečku koji je sjedio i tipkao nešto po tipkovnici računala. Dečko je nekoliko puta kimnuo i ustao se pruživši mi ruku.

"Nikolaj Ivanov.", imao je dobar naglasak i mogla sam ga razumjeti bolje nego Levina.

"Carolina Hart.", rukovali smo se.

"Amerikanka?", upitao je podsmijehnuvši se.

"Da.", rekla sam nasmijavši se.

Nastavio je pričati s Levinom dok sam ja stojala po strani promatrajući ih. Promatrala sam Nikolaja, bio je visok, definitivno mlađi od Sergeya, imao je tamno smeđu kosu i oči boje čokolade. Obučen je bio u svijetlo plavu košulju i crne traperice, ured mu je bio lijepo uređen i savršeno uredan. Levin nas je ostavio, a Nikolaj je završio s već započetim tipkanjem. Bio je ozbiljan, nije bio previše uzbuđen zbog toga što sam tu. Poveo me putem kojim sam došla s Levinom i sjeo pored mene na recepciji, predvorje je sada već bilo zakrčeno ljutitim Rusima i nervoznim turistima.

"Brzo učiš?", upitao je nestrpljivo me pogledavši.

Kimnula sam.

"Ja ću raditi na računalu pošto ti ne čitaš ćirilicu, ali ako misliš raditi ovdje, moraš savladati i ruski i ćirilicu. Prevodit ću ti i govoriti prezimena gostiju, ti im dodaj ključeve, zovi lika za prtljagu, uputi ih prema stubištu i dizalu ili mi pomozi tražiti rezervacije u tiskanom obliku. Dogovoreno?", upitao je još uvijek spretno utipkavajući nešto u računlo.

"Dogovoreno.", promrmljala sam, iza pulta je stojao red od najmanje deset ljudi.

Govorio mi je prezimena dok sam ja kopala po papirima, izdavala rezervacije, i dodavala ključeve. Morala sam sve one nervozne turiste slati prema nosaču prtljage ili ih upućivati na kojem katu su im sobe. S nekim bijesnim Rusom smo imali problema pa smo morali zvati osiguranje. Posao sam završila u dvanaest jer sam početnik, neka gospođa je zamjenila Nikolaja na recepciji. On me poveo u svoj ured, sjela sam nasuprot njega, prošao si je rukom kroz kosu i uzdahnuo.

"Znaš li barem abecedu ili brojeve do deset?", upitao me poigravajući se kemijskom olovkom.

"Ne, žao mi je.", promrmljala sam.

"Nema veze, bila si dobra danas. Dokazala si da brzo učiš.", promrmljao je.

Započeo je s abecedom. Do tri sata poslijepodne znala sam brojati, naučila sam abecedu i nekoliko pozdrava i osnovnih fraza. Nikolaj je bio zadovoljan ono što me najviše zadivilo bilo je da mi se nasmiješio. Uputio me prema Levinovom uredu, pozdravila sam i po uputama krenula prema Levinovom uredu. Zaustavila me ruka na ramenu, okrenula sam se i susrela s plavim očima.

"Zašto mi ne odgovarati na poziv? Ja ne kriv."

Uzdahnula sam i maknula njegovu ruku sa svog ramena.

"Sergey, tek sam dobila posao, ne želim ga sad izgubiti. Makni se, moram do šefa.", promrmljala sam.

"Carolina, volim te. Molim te, ti morati pričati sa mnom.", uzdahnula sam.

"Dobro, čekaj me vani.", odjurila sam prije nego me uspio zaustaviti.

Pričala sam s Levinom neko vrijeme i dogovorila se kad da dođem prekosutra na posao. Izašla sam iz ureda i pokušala projuriti pored Sergeya koji me čekao ispred hotela. Sustigao me, uhvatio me za rame, okrenuo prema sebi i poljubio. Nije mi dopustio da se odmaknem od njega, stiskao me uz sebe i ljubio, nije mi dao da udahnem, čim bi prekinuo poljubac žurio je ponovno me poljubiti. Kad sam napokon uspijela pognuti glavu čvrsto me zagrlio.

"Ne ljutiti se na mene, ja te moliti.", šaptao je.

"Nisam ljuta, samo nisam spremna pričati s tobom.", šapnula sam kad me pustio da se odmaknem.

"Zašto te ja ne odvesti kući i ti mi putem objasniti ili mi samo šutjeti, meni svejedno.", promrmljao je uhvativši me za ruku.

Neko vrijeme sam ga promatrala oklijevajući.

"Ah, u redu..", promrmljala sam.

Otišli smo na krcato parkiralište do njegovog lijepog BMW-a. Sjela sam na suvozačevo sjedalo. Napustili smo parkiralište i u tišini se vozili u zagrijanom prostoru do moje kuće.

"Nema se što pričati, samo nisam spremna razgovarati o nesreći, bila sam povrijeđena kad si mi rekao da si saznao.", šapnula sam.

"Žao mi je.", šapnuo je i poljubio me u obraz.

"Oni su krivi, ne ti.", šapnula sam. ,"I, ne možemo pričati jer mi je tata uzeo mobitel.", uzdahnula sam.

"Kriste.", promrmljao je.

"To sam i ja rekla. Moram ići.", šapnula sam i poljubila ga.

Izašla sam iz auta i zaputila se u kuću.

"Carolina, zašto mi nisi rekla da si dobila posao?", začula sam pitanje čim sam otvorila vrata.

"Jer ti je bilo bitnije da se svađamo.", odbrusila sam i izvalila se na kauč razmišljavši o Sergeyevim poljupcima.

"Lina, znaš da nije tako. Sinoć si me samo jako zabrinula, mislio sam da ti se nešto dogodilo.", promrmljao je i sjeo pored mene.

Šutjela sam, nisam znala što bih mu rekla, bila sam svjesna da se zabrinuo, ali još sam ljuta na njega. Zagrlio me, bila sam zbunjena, samo sam naslonila glavu na njegovo rame.

"Oprosti što sam vikao na tebe.", šapnuo je.

Uzdahnula sam i zagrlila ga.

A/N Vote and comment! 💞💎😘