Ljubav na ruski način

42. Poglavlje

Carolina P.O.V.

Napokon! U ova dva tjedna sam savladala ruski, ponekad mi bude teže razumjeti nešto, ali ipak se uspijem snaći. Smiješno zvučim kad ga pričam, valjda zato što sam navikla da stalno pričam engleski, ne znam. Sergey je na kraju uspio savladati englesku gramatiku pa smo to proslavili večerom prošli vikend, u međuvremenu sam položila vozački ispit, ponovno. Imala sam vozačku kad smo bili u Philadelphiji, ali kad smo se preselili u Rusiju, tata mi je dao do znanja da ću morati napraviti novu vozačku.

Prije tjedan dana sam položila i sad sam napokon dobila vozačku, a to znači da će Sergey biti oduševljen. Stalno mi cvili o tome kako želi da položim pa da me odveze na vožnju u svom autu, a sad se rjeđe viđamo jer je on potpisao za SMP Racing. Obećao mi je ovaj tjedan da će me odvesti da se provozamo, koliko god da volim voziti i vjerujem Sergeyu, strah me da mu ne oštetim auto. Ne  vjerujem svojim vozačkim sposobnostima baš toliko da bih se usudila sama voziti njegov auto. 

Sjedila sam na kauču s Dostojevskim, gledali smo Spužva Boba i jeli sljezove kolačiće, zapravo sam ih ja jela. Koliko god on cvilio pored mene da dam i njemu malo, nije mi bilo ni na kraj pameti da mu ih dam pa da mu bude loše. Nisam htjela ni najmanje riskirati kad je u pitanju bio taj pas, on mi je nešto najvrijednije što imam, smatram ga svojim djetetom. Ležao je pored mene i mirno pratio crtić, iznenađujuće je koliko se psu sviđa crtić o spužvi u ananasu. Ako nekad ne bih htjela gledati ili sam radila nešto drugo, on bi došao i cvilio dok ne bih sišla da zajedno gledamo.

Poslala sam Sergeyu poruku da sam podigla vozačku i da možemo na vožnju kad god njemu odgovara. Nedostajao mi je, nismo se vidjeli nekoliko dana, ja sam se fokusirala na vozački ispit, a on na testiranja za SMP Racing. Kako mi se činilo jedva čeka da me vidi, često smo pričali, ali nije to to kad se nismo vidjeli. Dostojevski je tužno zacvilio kad je shvatio da je Spužva Bob završio, nasmijala sam se i ustala, provjerila sam poruke.

Sergey

Možeš doći odmah.. :)

Koliko god da mi je drago što je savladao gramatiku, nedostaje mi njegov slatki nepravilni govor. Osmjehnula sam se i otišla u sobu kako bi se presvukla, tata je bio vani sa Ksenijom tako da mi on neće smetati. Ušla sam u sobu i otvorila ormar, zurila sam u unutrašnjost punih pet minuta, naposljetku sam se odlučila da ću biti ležerna. Obukla sam bijelu hoodie, crne uske traperice i svoje crne tenisice. Zima je bila pri kraju i više nije bilo baš toliko smrzavajuće hladno vani, spustila sam se u prizemlje.

Dostojevski je i dalje tužno gledao u TV jer se nadao novim epizodama Spužva Boba, nije ni primijetio kad sam prošla pored njega, ostavit ću ga samog. Ne volim to raditi, ali ne mogu ga povesti, a znam da neće napraviti nikakvu štetu. Natočila sam mu svježu vodu u zdjelicu i u drugoj ostavila hrane, poslala sam tati poruku kako bi znao da je Dostojevski sam i potom spremila mobitel u džep. 

"Dostojevski.", pozvala sam ga nježno, znatiželjno je okrenuo glavu prema meni., "Ostavila sam ti hranu i vodu, idem do Sergeya, vratit ću se za par sati, u redu?", upitala sam, pozorno me promatrao i naposljetku kimnuo., "Dobar dečko!",  nasmijala sam se i poslala mu zračnu pusu dok sam izlazila.

Zaključala sam vrata i polaganim korakom krenula prema Sergeyevoj kući, vani je bilo lijepo, ali i dalje je bilo prohladno. Sviđalo mi se malo prošetati, bilo je oko tri sata poslijepodne kad sam ušla u Sergeyevo dvorište, stajao je ispred auta i polirao površinu, nije me primijetio. Stajala sam ondje i gledala ga, bio je zgodan, za njega je već sad bilo vrijeme da obuče kratku majicu što mi je kod njega uvijek bilo fascinantno. Nosi tamnoplave traperice, crnu majicu kratkih rukava i svoje bijele tenisice, dakle obukli smo se različito osim tenisica. Oboje smo nosili bijele.