Ljubav na ruski način

56. Poglavlje

"Dmitrij će vratiti tvoj auto?", upitala sam smjestivši se na mjesto do prozora.

Sergey je lijeno kimnuo te sjeo pored mene pomogavši mi da svežem sigurnosni pojas. Naslonio je glavu na naslon svog sjedala i duboko udahnuo, zbunjeno sam se namrštila zagledavši se u njega. Super, sigurno je bilo neko sranje i sad ne želi da idemo, eto, znala sam da se ne smijem poveseliti.

"Nešto nije u redu?", upitala sam sad već ponovno potištena uhvativši njegovu ruku.

Nećkao se zureći u svoje tenisice, nije mi jasno o čemu se radi?

"Sve je u redu.", promrmljao je blago stisnuvši moju ruku u svojoj.

"Ali...", započela sam no prekinula me stjuardesa sa suludo širokim osmijehom.

"Dobro jutro, hvala vam što ste se odlučili putovati s nama. Ako vam nešto zatreba, pozovite me, spremite se za polijetanje, želim vam ugodan let!", mehanički je govorila zazvučavši poput robota, mahnula nam je i nastavila kroz prolaz prema pilotskoj kabini.

Nakon kratke poruke pilota pripremila sam se nastaviti s teroriziranjem Sergeya dok mi ne kaže što mu je. No taman kad sam otvorila usta da ga upitam nešto osjetila sam podrhtavanje zrakoplova koji klizi pistom.

"Sranje.", prostenjala sam uhvativši se za sjedalo objema rukama.

Sergey je podigao glavu i zapiljio se u moje lice., "Bojiš se?", šapnuo je suosjećajno dok se u meni sve gušilo od straha, bacila sam brz pogled na njegove plave, molećive, pomalo tužne oči.

"Izgledam li oduševljeno?", sarkastično sam promrmljala pogledavši kroz prozor, o sranje uskoro ćemo se vinuti u zrak.

"U redu, Carolina, smiri se. Pogledaj me.", govorio je smirenim glasom, ali bila sam previše prestravljena da odlijepim pogled s piste., "Pogledaj me.", ponovio je blago.

Okrenula sam glavu od stakla i zagledala se u te morski plave oči koje me uvijek promatraju s obožavanjem. Polako me uhvatio za jednu ruku i stegnuo ju u svojoj ispreplevši svoje duge prste s mojima.

"U redu je, dobro si, samnom si, sigurna si.", šaptao je i nešto u meni je popustilo, gledala sam njegove oči i držala njegovu meku ruku u svojoj, osjetila sam kako se zrakoplov podiže, ali me više nije bilo strah.

Na tren sam zaklopila oči jer od malena to radim kad se bojim i kao da mi pomaže da malčice reguliram strah. Sergeyevi prsti su nježno milovali moju kosu i odjednom sam se osjećala potpuno sigurno. Otvorila sam oči i ugledala njega kako se smiješi mazeći mi kosu. Polako sam se opustila i osmjehnula zagledavši se u njegove oči.

"Upozorit će nas, ali sad ti ja unaprijed govorim. Uskoro ćemo vjerojatno osjetiti turbulencije, nemoj se bojati. Sa zrakoplovom je sve u redu, ne rušimo se i ne događa se ništa loše. U redu?", upitao je s ohrabrujućim smješkom.

"U redu.", šapnula sam posramljeno., "Oprosti, letjela sam već prije, ali jednistavno mrzim ta podrhtavanja i sve to.", spustila sam pogled, a on se naslonio natrag u svojem sjedalu sisnuvši mi ruku u svojoj.

"Znam, svi se boje ispočetka, ali ja sam već toliko puta letio da mi je postalo potpuno normalno. Otupio sam na strah od toga.", slegnuo je ramenima i sklopio oči.

Nervozno sam ga promatrala, htjela sam ga pitati što mu je, ali nisam htjela da se naljuti jer zapitkujem. Znatiželja je naposlijetku ipak prevladala.

"Sergey, što nije u redu?", šapnula sam zabrinuto.

Otklopio je oči i zagledao se u pod., "Sve je u redu.", slegnuo je ramenima i opet sklopio oči, glas mu je hrapav i na očigled je jasno da nešto ne štima.

"Reci mi.", navaljivala sam, namrštio se.

"Carolina, dobro sam.", uvjeravao me šutke zagledan u svoje tenisice.

Zurila sam u njegove oči no pravio se da to ne primjećuje, oči su mu izgledale tužno, kao da se bori s nečim meni nepoznatim. Zbunjeno sam se promeškoljila i uhvatila ga za ruku, blago je uzvratio i dalje ne pomaknuvši pogled ni mrvicu. Polako je treptao svojim dugim, elegantnim trepavicama i tiho disao.

"Možeš mi reći sve!", pokušala sam ga uvjeriti sad već očajna jer mi ne vjeruje.

Šutio je ne obazrivši se na moje riječi nimalo, zjenice su mu se malko raširile, ali oči su mu idalje izgledale tužno. Izgledao je kao da ne planira progovoriti o tome nimalo, promeškoljio se u sjedalu i nastavio zuriti u tenisice.

"Isplanirao sam nešto posebno... da proslavimo naših pet mjeseci... ali je palo u vodu.", slegnuo je ramenima i izvukao ruku iz moje.

"Kako to misliš?", zbunila sam se nervozno udahnuvši.

Slegnuo je ramenima., "Testiranja su mi gotova... žele da vozim za Ferrari, za tjedan dana bismo se trebali naći u uredu na potpisivanju ugovora i konferenciji za novinare.", zašutio je sad me kriomice pogledavši.

Zurila sam u njega usta razjapljenih od šoka, koji vrag on to meni govori?! On je od odlične vijesti napravio tužnu!

"Ali...", zastala sam pokušavši pronaći prave riječi., "Sergey, pa to je odlična vijest! Zašto mi nisi prije rekao? Tako mi je drago zbog tebe.", nagnula sam se prema njemu i čvrsto ga zagrlila.

"Carolina, sad ćemo se vikendima moći viđati jako rijetko, možda uopće nećemo kad budem imao treninge, kvalifikacije, utrke...", teško je uzdahnuo lica oslonjenog na moj vrat.

"Sergey...", šapnula sam malko se odmaknuvši da ga pogledam., "Ti si najnevjerojatnije biće ne ovom Svijetu i postigao si ono što neki ljudi nikada neće. Ti i ja imamo vremena za druženje kad god poželimo, uostalom, selim se k tebi luđače, vidjet ćeš me htio ne htio.", nasmijala sam se i poljubila ga, uzvratio je tek blagim osmijehom.

"Nećemo moći proslaviti naših pet mjeseci.", prigovorio je nadureno.

"Proslavit ćemo u Philadelphiji, u redu?", obuhvatila sam mu lice rukama i zagledala mu se u oči.

Nećkao se neko vrijeme zagledan u moje oči, naposlijetku me poljubio i odmaknuo usne na centimetar od mojih., "Dogovoreno.", šapnuo je i opet me poljubio.

Nasmijala sam mu se i ponovno ga zagrlila., "Ne mogu vjerovati da mi nisi to rekao, budalo. To je odlična vijest.", nasmijala sam se duboko udahnuvši kako bi mi nosnice ispunio njegov miris.

Uzvratio je osmijehom i isprepleo prste s mojima.

"Nisam mislio da ćeš to tako dobro primiti...", slegnuo je ramenima.

"Sergey, svaki tvoj uspjeh me veseli bez obzira na to kako će utjecati na nas, zaslužio si uspjeti, tako si se jako trudio i uspjeh si zaslužio.", poljubila sam ga., "Svaka čast.", šapnula sam i naslonila se u sjedalu i dalje u svojoj ruci držeći njegovu.

"Hvala ti.", šapnuo je i osmijeh mu je ozario lice.

A/N Vote and comment!