Ljubav na ruski način

47. Poglavlje

Sergey je službeno bijesan na mene. Nisam mislila da će to tako ozbiljno shvatiti, ne znam u čemu je stvar s tašto je to takav problem? Ako se budem odlučila za selidbu, onda ćemo se morati dogovoriti oko nekih stvari jer je ovo besmisleno. Sjedim pored njega i on ljutito zuri u mene, čovječe, zašto ga to toliko ljuti? Pa što ako sam ja platila obje karte za naše putovanje koje je za mjesec dana? Rezervirala sam i platila, u čemu je problem, pa za to mi plaća i služi, zar ne? Nijednu plaću nisam trošila uludo, čuvala sam novac kako bih nam platila ovo putovanje jer se složio ići sa mnom, a sada se ljuti na mene jer sam potrošila svoj novac na naše karte.

"Sergey, u čemu je sad problem?", pokušavala sam ga primiriti., "Bilo je krajnje vrijeme da rezerviram naše karte i napravila sam to. Štedjela sam za ovo putovanje jer sam stvarno htjela da dođeš sa mnom.", prosiktala sam stvarno povrijeđena zbog njegove ljutnje.

"Te karte su bile skupe, rekao sam ti da ću ih ja osobno rezervirati i platiti, stalno letim tom klasom.", zarežao je zalupivši preklopom laptopa.

"Znači ti ne želiš da ja išta plaćam?", prošaptala sam ne vjerujući da je zbog ovoga tako ljut na mene.

"Nisam to rekao.", uzdahnuo je i zastao na tren., "Gle, samo znam koliko su ove karte skupe i ljut sam jer nisi imala pravo napraviti to bez mene, mislio sam da smo se dogovorili. Nisam htio da ti to plaćaš, ja sam to mogao platiti i osjećao bih se puno bolje.", promrmljao je namršteno.

Šutjela sam, sjedili smo u tišini i više nitko nije ni riječi progovorio sve dok on nije započeo.

"Jesi razmislila o selidbi?", šapnuo je okrenuvši glavu prema meni.

Zurila sam u njegove prekrasne modre oči u nemogućnosti da kažem išta, a što da mu sada kažem? Još nisam popričala s Anom tako da još uvijek nemam drugo mišljenje o tome.

"Razmišljala sam, ali još nemam stopostotni odgovor.", šapnula sam i on se u sekundi našao nada mnom.

"Imam ideju o tome kako te uvjeriti.", dahnuo je usana gotovo prikovanih uz moje, nasmijala sam se lagano okrznuvši usnama njegove.

"Ma je li?", šapnula sam široko se osmjehnuvši, zapleo je ruke u moju kosu i poljubio me prstima kliznuvši niz moja rebra.

Kad sam položila ruku na njegova prsa, začulo se kucanje na ulaznim vratima.

"Sranje.", Sergey je smeteno promrmljao i ustao se s mene popravivši mi majicu.

Otvorio je vrata i začula sam poznat glas, što moj tata radi ovdje, mogao je zateći zanimljivu scenu da Sergey nije zaključao ulazna vrata. Prišla sam vratima i koliko-toliko pristojno se nasmiješila.

"Hej tata, otkud ti ovdje?", nasmijano sam ga pozdravila, danas sam radila dulje i stvarno želim odmor od ovoga.

"Donio sam ti ključ, idem do Ksenije, za slučaj da se vratiš prva...", dobacio mi je ključeve i vratio se do svog auta.

Pozdravili smo ga i on je polako otišao, zatvorila sam vrata i naslonila se na njih dok me Sergey nasmijano promatrao.

"Gdje smo stali?", dahnuo je usnama dotaknuvši moj vrat.

"A sad kao više nisi ljut?", pogledala sam ga s podignutom obrvom.

"Jesam, ali ne dovoljno da bih te prestao ljubiti.", nasmijao se i poljubio me u obraz.

Namrštila sam se i poljubila ga., "Nemoj se ljutiti na mene. Samo sam htjela učiniti nešto lijepo za nas.", šapnula sam mu na usnama naslonivši lice na njegov vrat.

"Ne volim kad netko radi takve stvari, mogao sam nam ja to platiti. Kao da bi mi bio problem.", šapnuo je naslonivši me na vrata, lagano me poljubio.

"Baš iz tog razloga nisam htjela da platiš, ti nam uvijek plaćaš. Ovaj put sam ja htjela učiniti nešto za tebe i nije u redu da...", ponovno me poljubio i povukao k sebi, spustio je ruku na moj struk i podigao me u naručje.

Nije prekidao poljubac dok me nosio na kat, nije u redu što se sad ljuti na mene, nisam učinila ništa loše. Uzvratila sam mu poljubac kad me spustio na krevet pokriven tamno-plavim pokrivačem. Šapnuo je nešto, ali nisam razumjela što je rekao, bio je iznad mene s raskopčanom košuljom.

"Blago ljudima u SMP Racingu, oni te mogu gledati po cijele dane...", šapnula sam uspravivši se da me lakše poljubi.

"Radije gledam tebe pola sata nego njih cijeli dan.", dahnuo je poljubivši me u vrat.

Začulo se zvono mog mobitela, zar netko namjerno pokušava prekinuti mene i Sergeya? Glasno je uzdahnuo i maknuo se s mene, protrljala sam lice rukama i pokušala smiriti disanje. Sišla sam niz stubište i pogledala na zaslon, ne znam ovaj broj. Uzdahnula sam i sjela na kauč, noge su mi drhtale.

"Hart.", šapnula sam sklopivši oči, ako je ovo neki top shop ubit ću nekoga.

"Carolina?"

Začula sam Ksenijin zabrinuti šapat, u trenu sam se otrijeznila od sveg ovog uzbuđenja sa Sergeyem.

"Ksenija? Što je bilo?", upitala sam dok mi je zbog njenog nervoznog glasa dah zastajao u grlu.

"Tvoj tata je doživjeo prometnu nesreću, otišla sam s njim u bolnicu. Možeš li doći?"

Svijet mi je stao, sve se zamrznulo, Sergey me zabrinuto promatrao s dovratka. Šutjela sam, kakva sad dovraga nesreća? Što se dogodilo? Je li živ?! Je li u opasnosti? Suze su mi navirale u oči, duboko sam udahnula pokušavši se tako smiriti, o molim te, molim te Bože da je dobro! Što ću ako ne preživi? Tko je kriv za nesreću? Je li sletio s ceste ili je imao nesreću s drugim automobilom? Pitanja su mi letjela glavom, ludjela sam u tišini dok mi je Sergey zabrinuto stiskao ruku u svojoj.

"Carolina?"

Njen glas se začuo s druge strane slušalice.

"Slušam te.", šaptom sam progovorila.

"Molim te, dođi u bolnicu Botkin, odmah."

"Je li živ?", glas mi se slamao dok sam oblačila jaknu.

"Živ je, ali u nesvjesti. Molim te, samo dođi."

Kimnula sam glavom., "U redu, dolazim.", šapnula sam prekinuvši poziv.

"Jesi dobro?", Sergey je zabrinuto šapnuo.

"Tata je u bolnici, imao je prometnu.", ušutjela sam jer mi je glas drhtao i gotovo sam se rasplakala.

U sekundi smo se obukli i izašli., "Odvest ću te, ne brini, bit će u redu.", šapnuo je i poljubio me u glavu zgrabivši ključeve.

Sjeli smo u auto i jurili prema bolnici, o Bože, molim Te da je dobro!

A/N Vote and comment! ❤🇷🇺