Ljubav na ruski način

~22. Poglavlje~

Ujutro sam se probudila prvo uočivši plavu kosu i vedre oči. Nasmiješila sam se iznenađena što ga vidim, mislila sam da je ipak sinoć otišao. Sjedio je pored kreveta i promatrao me.

"Mislila sam da si otišao sinoć.", šapnula sam i poljubila ga osmijehnuvši mu se.

”Tvoj tata inzistirati da ja ostati.", zagrlio me i nasmiješio se.

Bilo mi je drago zbog toga iako sam mu to prešutila. Ležala sam u krevetu i pričala s njim, neko vrijeme smo se ljubili, mazila sam ga po kosi i naposlijetku sišla s njime u prizemlje na doručak. Čim sam sišla poželjela sam se vratiti gore. Ksenija i tata su stojali u kuhinji, i ponovno, bila sam dovoljni nespretnjaković da ih ulovim u pola poljubca, nakašljala sam se na što se Ksenija naglo odmaknula od njega. Sergey se tek sad spustio i nije imao priliku uhvatiti ih na djelu. Šutjela sam da ne napravim scenu pred Sergeyem.

Poslije doručka, Ksenija je požurila kući, Sergey je ostao još neko vrijeme. Sjedila sam mu u naručju držeći ga za ruku. Obožavala sam ove mirne i tihe trenutke između nas dvoje. Bio je miran, čula sam njegove otkucaje srca, bili su mirni i ujednačeni. Sjedili smo tako oko pola sata, potom je pogledao na sat.

"Oprosti, ja morati ići. Imati neki posao.", ustala sam se i povukla ga za ruku.

Poljubio me i osmijehnuo se.

"Meni biti jako lijepo. Hvala.", obratio se i meni i tati.

Još jednom sam ga poljubila, otvorio je vrata i izašao na prilaz. Vani je bilo nevjerojatno hladno, zacvokotala sam zubima. Pažnju mi je odvukao auto koji je stojao na prilazu, crni BMW M5, ispoliran do najsitnijeg detalja. Na njemu se nakupilo malo snijega no stakla su uz pomoć zaštitnog sredstva ostala ne zamrznuta. Ruske registracije, registriran u Moskvi.

"To je tvoj auto?", upitala sam začuđeno.

"Da. Tebi se sviđati?", upitao je široko se osmijehnuvši.

"Odličan je!", rekla sam i osmijehnula se.

"Onda te ja uskoro odvesti na vožnju.", rekao je namignuvši mi.

"Dogovoreno.", rekla sam pozdravivši ga, uzvratio je pozdrav i sjeo u auto.

Mahnula sam mu, upalio je motor i izašao na cestu, odmahnuo mi je i ubrzao niz ulicu. Vratila sam se u kuću i uzela čaj iz kuhinje smjestivši se pored kamina. Tata je zurio u mene iz kuhinje prijekornim pogledom.

"Što hoćeš?", upitala sam.

"Zašto se ponašaš kao da sam ubio nekoga samo zato jer sam poljubio Kseniju? Nisam vidio kad si sišla.", promrmljao je i sjeo nasuprot mene.

"Ne želim ju ovdje.", promrmljala sam zureći u vatru.

"Zašto ne? Dobra je prema tebi, voli me..."

"Nije me briga! Ne želim ju ovdje, a i rekao si joj za moju nesreću u New Jerseyu što ti neću nikada oprostiti.", izgubila sam volju za čajem te sam ga nabrzinu popila i odjurila u kuhinju.

"Ispričao sam se već stotinu puta! Hoćeš li se prestati ponašati djetinjasto? To se dogodilo prije četiri godine i nisam ja kriv što nisi rekla Sergeyu!", prosiktao je odjednom se stvorivši pored mene.

"Nisam mu rekla jer još nisam spremna reći mu! A ti si njoj sve rekao tek tako, kao da mi je ispao sladoled, a ne da..."

"Dobro! Ispričat ću se opet! Oprosti!", povikao je na što sam stisnula zube.

"To je ono o čemu pričam! Otkad si s njom, stalno se svađamo!", prosiktala sam prošavši pored njega prema stubama koje vode na kat.

"Pa kad se ponašaš kao derište i samo izazivaš svađu!", povikao je na što sam zastala.

Nastalo je nekoliko napetih minuta šutnje, stisnula sam usne u ravnu crtu.

"Okej, odsad sam derište.", promrmljaka sam kimnuvši glavom.

Odjurila sam u sobu i zaključala vrata, uzdahnula sam i sjetila se da sam slala zahtjeve za posao. Upalila sam laptop i na mailu pronašla odgovore. Jedan je bio pozitivan, iz Lotte Hotela, najboljeg hotela u Moskvi. Mogu doći učiti kako oni rade i ići na njihov plaćeni tečaj ruskog jer ga ne znam. Tek onda će me primiti za stalno, trenutno su u gužvi pa im treba bilo tko s dobrim radnim iskustvom, a ja sam očito dovoljno dobra. Radila sam na recepciji hotela u Philadelphiji sve dok se nismo odselili.

Sutra ujutro ću otići u hotel i odmah započeti s učenjem, pohađati ću tečaj ruskoga, a uz to ću pokupiti nešto od Sergeya, tate i Ane, kad se vrati, naravno. To me podsjetilo da se s njom nisam dugo čula. Poslala sam joj SMS.

Carolina
Hey! Nismo se čule sto godina!
Kako je u St. Peterburgu?

Dosađivala sam se čitavih dvadeset šest minuta prije nego je odgovorila.

Ana
Hey! Da, prošlo je stvarno dugo..
Grad je prekrasan! Još lijepši nego se sjećam! Upoznala sam zgodnog tipa! 😱😁😍

Naravno, klasična Ana, nadam se da će ovoga puta barem biti nešto više od toga.

Carolina
Ime? Kosa? Visina? Godine?

Ana
Alexander, ima crnu kosu, visok je negdje oko dva metra, mislim da je dva metra. Dovest ću ti ga na upoznavanje, obećajem. Sutra krećem natrag, doći će sa mnom, ima kuću negdje u blizini Crvenog trga. Ajmee, Ca, odličan je! Ima svee!! 💞💓

Carolina
Vjerujem! Zvuči zanimljivo! Sportaš?

Ana
Rekreativno igra nogomet, ali ne bavi se njime za ozbiljno.

Carolina
Još uvijek mi nisi rekla koliko godina ima? 😜

Ana
.....

A/N Vote and coment? Dobro, loše poglavlje? 💓💞