Ljubav na ruski način

~21. Poglavlje~

Sutradan 17:03

Bila sam nervozna isčekujući da se Sergey javi.

"Carolina. Što se dogoditi?"

Na trenutak se osmijehnuo no onda sam začula ozbiljnost u njegovu glasu.

"Sve je u redu, samo... Htjela sam te pitati bi li večeras došao do mene. Tata me zamolio da te pozovem. On će dovesti Kseniju, htio je da igramo 'Risk' u parovima. Ako si zainteresiran da mi olakšaš život."

"U redu, ja vidjeti što mogu. Kad trebati doći?"

"Večeras, oko šest?"

"Vidimo se, Karoljina."

"Vidimo se."

Nasmiješila sam se i poklopila, barem nešto pozitivno. Uzdahnula sam pokušavši se usredotočiti na Dostojevskog koji me gurkao njuškom u želji da ga izvedem u šetnju. Tata se stvorio na dovratku.

"Sergey dolazi.", šapnula sam prije nego me pitao.

"U redu.", šapnuo je kimnuvši. ,"I, još jednom oprosti za sve ono u vezi Ksenije."

Pravila sam se kako ga ne čujem, uzdahnuo je i nestao s dovratka zatvorivši vrata. Vrtjela sam u glavi naš jučerašnji razgovor iznova i iznova. Pokušavala sam shvatiti koji vrag nije u redu sa mnom? Ni sama ne mogu shvatiti kako sam ga mogla pitati je li spavao s njom. Ne zato jer mi je sada žao, nego iz razloga što sam uopće imala petlju pitati takvi pitanje. Zapravo sam poprilično fascinirala samu sebe. Bravo ja! Nisam znala što bih s preostalim slobodnim vremenom prije nego Sergey dođe i olakša mi sve ovo.

Promatrala sam Dostojevskog koji je ležao na podu i žvakao svoju gumenu lopticu koja je bila plava i na sebi imala naslikanu crnu šapu. Potom sam prebacila pogled na nekoliko nepročitanih knjiga koje su stajale na rubu mog radnog stola. Počela sam zapostavljati čitanje i družiti se sa Sergeyem ili se igrati s Dostojevskim. Prstom sam prešla preko glatkih korica knjige i na njemu ugledala tanak sloj prašine. To me žalostilo jer bi mi obično trebalo svega nekoliko dana da pročitam ovih nekoliko knjiga, pogotovo zimi.

Užasno mrzim zimu, hladnoća i čišćenje snijega na prilazu, stalna poledica, prehlade... Jedino dobro su topli čaj i naslonjač pored vatre. To je bio još jedan od mnogo razloga zašto nisam htjela da se preselimo u Rusiju, a sad kad jesmo; Zapravo shvaćam da je to baš ono što mi je trebalo da razbije moju stalnu rutinu i gubljenje vremena u zatvorenosti kuće. A i uz to, sad sam ponosna majka malog ruskog hrta. Bacila sam pogled na njega, sjedio je na podu i lajao na svoju gumenu igračkicu, potom ju je napao svojim zubima i onda počeo zavijati. Promatrala sam ga pitajući se je li on možda nešto krivo pojeo. Jer ovo je izgledalo svakako samo ne normalno. Ustanovila sam da je sam zaigran kad je kihnuo i počeo skakutati oko mene kako bih ga podignula.

Nasmiješila sam mu se i počela ga maziti po glavi, a to se ubrzo pretvorilo u gnjavljenje. Kad je počeo grebati po vratima, ustanovila sam da sam pretjerala. Pustila sam ga van i nekoliko minuta poslije začula zvono na vratima. Skoro sam polomila noge dok sam trčala niz stepenice, da bih ustanovila kako je tata već otvorio, na vratima sam ugledala i Kseniju i Sergeya. Na trenutak sam ustuknula, no onda sam odlučno potrčala i skočila Sergeyu u zagrljaj. Nasmijao se, kao i uvijek.

"Hey.", promrmljao mi je u kosu.

"Ej.", uzvratila sam čvršće ga zagrlivši, on nema pojma koliko mi znači što me nije ostavio samu na milost i nemilost tate i Ksenije koji u ovom trenutku izgledaju kao strvinari dok zure u mene i Sergeya. Poljubila sam ga u obraz. Kseniju sam pozdravila kratkim 'hej' i to je bilo samo zato što sam se sketila što je tata rekao u vezi Dostojevskog ako ne budem dobra prema njoj. Ksenija je pomagala mom tati u postavljanju igre i grickalica dok sam ja stojala postrance pričajući sa Sergeyem.

"Hvala što si došao.", uzdahnula sam i poljubila ga. ,"Ne bih mogla sama biti s njima."

"Nema problema.", šapnuo je namignuvši mi.

Sjeli smo na kauč, nasuprot nas su sjedili moj tata i Ksenija, između nas se nalazio stol na kojem je bila rasprostrta igraća ploča. Birala sam ljubičastu boju, podjelili smo karte i započeli. Igrali smo u parovima. Podijelili smo karte i bataljune, Sergeyu sam prepustila da drži karte dok sam ja izvlačila karticu sa zadatcima. Zadatak je bio da osvojimo dvadeset četiri područja ili uništimo sve crne postrojbe. Odlučili smo se za osvajanje područja. Bacila sam kockice i dobila broj petnaest. Naših petnaest bataljuna počelo je osvajati tatino i Ksenijino područje dok su se oni pokušavali obraniti.

Bilo je gotovo jedanaest sati u noći kad smo prestali, Sergey i ja smo pobijedili. Nisam imala pojma da je tako dobar, rasturio ih je kad su nam pokušali preoteti Sibir. A tek kad smo se borili oko Nove Gvineje... Bila sam blago rečeno oduševljena njegovim stilom razmišljanja i nepogrešivom logikom kojom smo osvojili sva protivnička područja.

"Gdje si naučio tako dobro igrati?", upitala sam i osmijehnula se.

"To mi biti najdraža igra kad ja biti mali.", rekao je i nasmijao se.

Tata i Ksenija sjedili su za šankom u kuhinji i pili kavu, tata je pozvao Sergeya. Izvukao je svoju ruku iz moje i ispričao mi se. Mrmljali su nešto na ruskom što nisam mogla razumjeti. Ustala sam se i uzela svoju čašu sa stola u namjeri da odem po piće kad je njihov razgovor postao glasniji, priključila im se i Ksenija. Smješkali su se i promatrali me, Moj tata je nešto prokomentirao na što se Sergey samo nasmijao. Zbunjeno sam ih promatrala na što je ovaj put Sergey nešto rekao, a Ksenija mu se pridružila.

"Okej, pričajte o meni, ali se onda barem prebacite na engleski da i ja znam o čemu se radi!"-promrmljala sam preokrenuvši očima.

Odjednom se pored mene stvorio Dostojevski koji je lajao prema njima, od svih ljudi, pas mi je podrška. Tata se ubacio prije ostalih.

"Samo komentiramo kako lijepo izgledaš večeras.", rekao je i nasmiješio se.

Nastavili su razgovor koji je bilo zanimljivo slušati, ruski je zanimljiv jezik, ali nikad ga nisam imala prilike naučiti. Pridružila sam im se te su se ponovno prebacili na engleski. Raspravljali smo o raznim glupostima i neobaveznim stvarima. Meni je glavna stvar u razgovoru bio Sergey i njegov zanimljiv čvrsti ruski naglasak, oštre crte lica, svijetla plava kosa i nalijepše plave oči na svijetu. Uhvatila sam ga za ruku i ponovno se ubacila u razgovor.

A/N Vote and coment! Znam da me nije dugo bilo, ali evo jednog malo dužeg poglavlja pošto je Sergeyu danas rođendan! 👑😍💓