Ljubav na ruski način

29. Poglavlje

Nakon pića Sergey je držeći Carolinu rukom oko struka otišao, Alex i ja smo išli drugim putem. Prema njegovoj kući. Nije me bilo strah ići k njemu, već sam bila nekoliko puta, znam da me ne bi na ništa tjerao, ali još niti jednom nisam prespavala kod njega. Držala sam ga za ruku i polako smo hodali kroz snježne ulice prema njegovoj kući. Kako će to sada izgledati? Neću priznati da me malo strah ići k njemu, povrijedilo bi ga to, a i ne bi bilo potpuno točno. Nisam se bojala otići, nije me on plašio, volim ga, ali... Jednostavno sam zabrinuta. Tako je, to je najbolje objašnjenje, zabrinuta sam! Rekao je da će čekati sve dok ja ne budem bila spremna da napravimo veći korak u vezi, ali isto tako, rekao je da mu postaje sve teže kontrolirati se. Znam ja da on to može, ali malo me brine to što ću spavati pored njega cijelu noć, možda nesvjesno spusti barijere i napravi nešto zbog čega ću morati otići. Nadam se da do takve situacije ipak neće doći, dobar je on, može on to.

"Nešto si tiha večeras.", zabrinuto me pogledao i dalje nježno držeći moju ruku.

Odmahnula sam glavom., "Sve je u redu." 

"Ana... Ako ovo nije nešto što ti stvarno želiš, ne moraš. Znaš da te neću tjerati, ako ne želiš k meni, samo reci. Odmah ću te otpratiti kući i nema problema, zaboravit ćemo na ovo i čekati bolji trenutak.", sad je stao i pogledao me iščekujući odgovor. 

Nervozno sam pogledala oko sebe i slegnula ramenima. Što bih mu trebala reći kad ni sama ne znam što mi je pametnije.

"Ne, ne, ne. Idemo k tebi.", uvjeravala sam ga, pogledao me s podignutom obrvom.

"Sigurno?", upitao je na što sam kimnula.

"Da, sigurna sam."

Sad je on slegnuo ramenima, osmjehnuo se i nastavili smo hodati u tišini. Sad kad sam vidjela koliko se brine oko toga slažem li se, znam da će ova večer ipak proći dobro. Skrenuli smo iza ugla i on je posegnuo u džep za ključevima od kuće, stajala sam pored njega dok je otključavao. Propustio me prvu unutra, osmjehnula sam mu se i zakoračila u kuću, ušao je za mnom, na trenutak smo ostali u mraku i jedino što sam čula bilo je njegovo tiho disanje pored mene, zatim je upalio svjetlo. Nalazili smo se u prostranom dnevnom boravku, bio je u tonovima sive s drvenim namještajem što mi se strašno sviđalo jer sam u takvom okruženju odrasla. Zadubila sam se u svoje misli i prestrašeno se trgnula kad su se njegove ruke našle na mom struku, odmaknuo ih je čim sam se trgnula i zbunjeno ustuknuo.

"Oprosti, samo si me uplašio, zamislila sam se.", promrmljala sam pokušavši izgladiti situaciju, uhvatila sam ga za zapešća i nježno vratila njegove ruke na svoj struk.

Nasmijao se i naslonio glavu na moje rame, stajali smo tako neko vrijeme, što se mene tiče, ja ne bih imala problema da vječno stojim tu s njim. Lagano me poljubio u vrat i maknuo ruke s mog struka, skinuo je svoj sako i krenuo na kat, pretpostavljam da bi ga spremio u ormar.

"Ideš?", upitao je i dalje se penjući stubištem meni okrenut leđima.

Krenula sam za njim, stubište je bilo od tamnog lakiranog drveta i koraci su mi bili pomalo nesigurni dok sam se penjala. Pronašla sam ga u sobi s desne strane na kraju hodnika pored stubišta. Spremio je sako u ormar i sad je stajao na sredini sobe leđima okrenut prema meni, crna košulja, zašto mu tako dobro stoji? Zašto su mu mišići tako dobro izraženi ispod nje? Zašto izgleda tako moćno? Kao da je čuo što govorim, okrenuo se prema meni i osmjehnuo mi se.

"Što ćemo sad?", upitao je radoznalo me pogledavši.

Pa, ja bih mogla stajati ovdje i gledati tebe tako prokleto savršenog u toj prekrasnoj crnoj košulji, a ti radi što hoćeš!

"Ne znam, za što si raspoložen?", upitala sam tek sad shvativši grešku svog pitanja.

Nasmijao se i odmahnuo glavom., "Mogli bismo pogledati film ili malo porazgovarati ovdje, ništa ozbiljno. Mislim na običan razgovor, možemo razgovarati i dolje ako ti je draže.", slegnuo je ramenima.

"Okej, dogovoreno. Razgovarat ćemo, može i ovdje.", slegnula sam ramenima.

Oboje smo još uvijek bili u odjeći, ali svatko od nas je legao na jednu stranu kreveta, prvo sam samo zurila u njegove oči i tu prekrasnu crnu košulju koja mu je tako dobro pristajala.

"Jesi se odlučila u vezi s onom dobrotvornom zabavom na koju bi trebala ići sa mnom?", upitao je osmjehnuvši se.

"Nisam baš razmišljala o tome, oprosti...", odvratila sam sad izgubivši dar govora jer se blago namrštio i izgledao još ljepše ako je to uopće moguće.

"Nema veze. Uzmi si vremena, kako ti je bilo danas? Mislim sveukupno, cijeli dan?", upitao je zainteresirano trepnuvši svojim dugim trepavicama.

"Odlično, nemam prigovora na nijedan dio.", osmjehnula sam se zbog čega mu je pogled kliznuo na moje usne, ubrzo ga je ponovno vratio na moje oči.

"Zašto me tvoja prijateljica onako ispitivala?", upitao je zbunjeno.

"Samo se želi pobrinuti da me nećeš povrijediti, radimo to jedna za drugu, navikle smo.", nasmijala sam se.

Jebote, kako je ovaj čovjek toliko privlačan i zašto sada osjećam potrebu da ga poljubim i još malo mu otkopčam tu košulju?

"Aha, onda u redu. Mislio sam da me mrzi, znaš kako...", nije dovršio, prekinuo ga je moj poljubac, u sekundi sam se stvorila pored njega o poljubila ga.

Poljubila sam ga strastveno, na što je pristao, kad sam prekinula poljubac oboje smo duboko disali.

"Mmm, pa ovo je bilo neočekivano.", šapnuo je neutralnog izraza lica.

Šutjela sam pa me poljubio i malo me bliže povukao k sebi, potom me poljubio još jednom i oblizao usnice pogledavši me u oči.

"Zašto ovo radiš?", šapnuo je i osjetila sam kako ubrzano diše.

Spustila sam pogled na njegova prsa., "Nisam još spremna spavati s tobom, ali želim malo...", nisam znala kako bih mu opisala što tražim od njega, podigla sam pogled do njegovih usana, a onda i do njegovih očiju.

"Želiš predigru?", upitao je s podignutom obrvom na što sam kimnula., "Samo to? Ne smijem napraviti ništa što ne spada u predigru?", upitao je na što sam se ugrizla za usnicu i kimnula., "U redu.", promrmljao je.

U sekundi se popeo  na mene ne odvajajući usne od mojih, već sad je uzdisao uplevši ruku u moju kosu dok je drugom klizio niz moj bok, ljubila sam ga i stvarno mi je godilo. Ovo mi je strašno trebalo, a nisam to ni shvatila. Bio je strašno znatiželjan u vezi mog tijela i usnama je prelazio preko moje ključne kosti poigravajući se rubom moje majice. Otkopčala sam mu još dva gumba na košulji na što se nasmijao i spustio jednu ruku na moj struk.

"Ti skidaš mene, znači li to da i ja malo smijem tebe?", upitao je s osmijehom nastavivši s poljupcima, nasmijala sam se.

"Ne smiješ.", šapnula sam preokrenuvši očima.

"Neću te dirati, samo skini majicu... da mi bude lakše.", uzdahnuo je.

Nasmijala sam se, ako je on skinuo košulju onda bi bilo u redu da i ja skinem majicu, toliko mu vjerujem, ali tu povlačim granicu. Gurnula sam ga u prsa, upitno me pogledao i sjeo pored mene, preokrenula sam očima kad sam ugledala njegov zbunjen izraz lica. Svukla sam majicu preko glave i bacila ju na dno kreveta, zurio je u mene blago razjapljenih usta. Ponovno sam legla na krevet i odahnula, samo trenutak poslije bio je ponovno na meni i gledao me u oči, ali pogled mu je stalno bježao niže. Izgledao je kao da će nešto reći, ali se predomislio i nastavio me ljubiti.

A/N Vote and comment!