~14. Poglavlje~

69 10 5
                                    

24.12.2018.

Taman sam posložila svježe pečene keksiće na tanjur kad sam začula zvono na vratima. Mislila sam da je Sergey, veselo sam otrčala do vrata i otvorila ih. Osmijeh mi je pao s lica, zar će mi uništiti i Badnjak? Mama je stajala na vratima, njena crna kosa dužine do ramena sjajila se na suncu.

"Što sad opet hoćeš?", upitala sam izmučeno.

"Zar ne smijem vidjeti svoje dijete na Badnjak?", upitala je pretjerano pokušavši zazvučati brižno.

"Ovo dijete ne. Ni ne priznajem te kao mamu, idi onoj svojoj ekipi.", zarežala sam u njenom smjeru.

Preokrenula je očima. ,"Baš si puno naslijedila od tate, zar ne?", upitala je s podignutom obrvom na što sam joj okrenula leđa i ležerno ušetala u kuću.

Tata me zamjenio i nastavio se svađati s njom na vratima dok sam ja uzimala jestive ukrase i crvenu kremu pomoću koje sam keksićima u obliku sobova podarila nosove. Ostale keksiće ukrašavala sam ovisno o izgledu i obliku. Okrenula sam se prema vratima i ugledala Sergeya kako me nasmiješeno gleda.

"Ej.", prošaptala sam i bacila mu se u naručje.

"Ej.", promrmljao je s osmijehom.

Krajičkom oka sam ugledala tatu kako zaključava vrata. Nabrzinu sam poljubila Sergeya te me on nasmiješeno spustio pored sebe. Pažljivo sam pogledom prešla preko njegove bijele košulje i tamno-plavih traperica. Odmaknula sam se jedan korak dalje od njega na što me tata zbunjeno pogledao. Nervozno sam spustila pogled još uvijek mi je sve ovo bilo čudno. Došetao je do nas namignuvši Sergeyu na što sam preokrenula očima. Uhvatila sam Sergeya za ruku i povukla ga da me prati na kat, nabrzinu je pozdravio mog tatu i pošao za mnom.

"Što tako hitno?", upitao je uz smiješak koji sam obožavala.

"Ništa, samo si mi nedostajao, a ne želim da te moj stari zapriča pa da ostaneš ondje s njim.", promrmljala sam na što me, na moje iznenađenje, poljubio.

"Ne bi mi te on mogao zamjeniti", prošaptao je i namignuo mi.

Nasmijala sam se i zagrlila ga. Sjela sam na rub kreveta, sjeo je pored mene i uhvatio me za ruku.

"Mislio da ti možda htjeti ići u šetnju.", promrmljao je i poljubio me u vrat.

Slegnula sam ramenima i ustala se povukavši ga za ruku. Ustao se i pošao za mnom, spustili smo se niz stepenice, obukli smo jakne. On je objasnio mom tati da idemo u šetnju nakon čega sam obula cipele te smo izašli. Krenuli smo laganim korakom niz ulice po kojima je još uvijek padao sitni snijeg. Bilo je kasno tako da je promet bio slab. Hodali smo u tišini uz moj pokoji komentar o tome kako je prekrasno. Prošli smo trg i otišli u zabačenije ulice šećući u tišini. Zatim je Sergey stao, zaustavila sam se upitno ga pogledavši. Zatim je uzdahnuo i krenuo hodati prema naprjed odlučnim koracima, slijedila sam ga.

"Što je bilo?", upitala sam ga zbunjeno.

Glavom mi je kimnuo prema dvije mlade prostitutke koje su oskudno odjevene stajale pored ceste.

"O, Bože.", prošaptala sam, uvijek mi ih je bilo žao.

"Čovječe, nekad bih najradije platio.", rekao je zastavši na što sam ga zaprepašteno pogledala.-"Ja ne takav.", rekao je značajno me pogledvši. ,"Ja im nekad platiti samo da one otići negdje na toplo ili se bolje obući.", rekao je odmahnuvši glavom.

"Jesi li ikad popričao s njima?", upitala sam i uhvatila ga za ruku.

"Jednom. Ja ih pitati zašto one to raditi, a onda mi jedna reći. Ona biti na fakultetu, ali njen tata biti loš čovjek, tući nju i njemu mamu, poslije on uzeti novce i ostaviti njih same u puno dugovi. Izbacili ih iz kuća i ona morati prestati s fakultet. Morati nekako zaraditi sama jer se mama mučila da bi uspjeti dobiti posao, a plaća jako mala. Ta cura trebala biti jako uspješna na fakultet, a zbog njenog tata ona sad na ulici. Zato joj ja ponekad dati novce jer ona biti zahvalna. One zapravo drage, nisu one krive za ovo.", rekao je u jednom dahu odmahujući glavom.

"Žao mi je.", prošaptala sam i zagrlila ga.

"Sve u redu.", rekao je i uhvatio me za ruku te smo se zaputili prema kafiću koji se nalazio u blizini.

Čim sam ušla u kafić odahnula sam, unutra je bilo toplo, svirala je polagana melodija meni nepoznate pjesme. Ljudi su tiho čavrljali, parovi, malene grupe tinejdžera. Atmosfera je bila odlična. Zauzeli smo stol blizu ulaza, naručila sam čaj od cimeta i jabuke s mako limuna, a on je naručio šalicu kave. Tipično. Nisam baš voljela kavu imala je jak okus i nije mi se sviđao njen miris. Čajevi su bila druga stvar, voljela sam čajeve. Imaju odličan okus i možeš birati između toliko okusa. I imaju tako sladak i fin miris raznog voća pomješanih u jednu cjelinu koja tvori savršenu aromu okusa.

Nisam ni primjetila da je snijeg počeo gušće padati dok sam bila omamljena tihom melodijom pjesme i čavrljanja ljudi oko nas koje će trajati večeras dugo u noć i nastavljati se sve dok posljednji čovjek ne napusti zgradu i ona utone u potpunu tišinu. Iz razmišljanja me prenula mlada konobarica smeđe kose svezane u rep, visoka oko metar sedamdeset koja je upravo stavljala naša pića na stol i sa smješkom se udaljavala.

A/N Vote and coment! Znam da poglavlja nije bilo dugo i jako mi je žao no probat ću sljedeće napisati što je prije moguće. 😊💖

Ljubav na ruski načinWhere stories live. Discover now