Ljubav na ruski način

43. Poglavlje

Ana P.O.V.

Danas sam uspijela izbjeći Alexandera kroz cijelu smjenu. Uskoro bi trebao doći, razmišljala sam što da obučem, ali ionako mi nije drago što dolazi, pa sam samo obukla ležernu odjeću. Već je sedam poslije podne, trebao bi doći za pola sata. Nisam se trebala upuštati u ovo s njim, začula sam grubo kucanje na vratima. Sad je prekasno za predomišljanje.

Otvorila sam vrata, jebote, nosi crnu košulju. Namjerno je to napravio, zna da mi je to najdraža.

"Hej, uđi.", šapnula sam i pomaknula se tako da može ući.

Zahvalno je kimnuo i tren me promatrao, a potom prošao pored mene. Mahnula sam rukom prema dnevnom boravku, odmjerenim koracima je prišao naslonjaču i sjeo. Natočila sam nam vino i sjela na kauč nasuprot njemu. Sjedili smo u tišini dvije - tri minute, ja sam pijuckala vino, on me promatrao svojim nježnim pogledom.

"Kako si?", šapnuo je zabrinuto, otpio je gutljaj vina i odobravajuće kimnuo.

"Dobro sam, hvala. Kako si ti?", promrmljala sam dok me streljao pogledom.

Slegnuo je ramenima., "Nisam dobro.", ovo me malko zaboljelo.

"Možeš li samo krenuti dalje? Obojima bi bilo lakše.", nervozno sam grickala usnicu.

Nasmijao se, nešto mu je bljesnulo u očima., "Ne mogu samo tako krenuti dalje, još uvijek mi nije jasno kako ti možeš.", prosiktao je prekriživši ruke na prsima.

"Pusti sad to.", bila sam pod stresom cijeli dan, ne želim se sad svađati., "Zašto mi nisi rekao da imaš sina?", šapnula sam zureći u pod.

Kad sam ga pogledala, stisnuo je usne u ravnu crtu., "Samo nisam htio da me ostaviš, što na kraju očito jesi.", promrmljao je.

"Oprosti, ali nije u redu da ti ovdje uživaš sa mnom, a tvoje dijete odrasta bez oca i...", prekinuo me.

"Gle, plaćam alimentaciju otkad sam saznao za njega, i to dobrovoljno. Viđam ga kad god želim i mogu, a da mogu s njegovom mamom, mi bismo bili zajedno, ali ne mogu. Stalno se svađamo, misliš li da je to zdravo okruženje za malo dijete? Sretan je s njom, a ja sam bio sretan s tobom. Zašto toliko dramiš oko toga?", upitao je naslonivši se rukama na koljena.

"Zato što znam kako je to odrastati bez roditelja!", povikala sam frustrirano uzdahnuvši, prekrila sam lice rukama jer su mi suze navrle na oči. Obrisala sam ih nadlanicom., "Rekla sam ti da su mi roditelji poginuli još kad sam imala tri. Djed i baka su mi omogućili sve što sam imala i bila sam sretno dijete, ali ne tako sretna kao dok sam imala mamu i tatu.", glas mi je bio tiši od šapta i on je izgledao kao da se osjeća krivim.

"Oprosti, nisam gledao situaciju na taj način. Ako želiš, mogu te odvesti u Sankt Peterburg da upoznaš Vasilija, dobro je dijete. Rado bi te upoznao.", promrmljao je slegnuvši ramenima i otpio gutljaj vina.

"Možda.", šapnula sam polako se primirivši.

"Koliko ste dugo zajedno ti i Igor?", upitao je hladnim tonom.

"Ne tiče te se.", prošaptala sam, nema šanse da mu kažem.

"Ja sam odgovarao na sva pitanja koja si ti meni postavila, sad je red da ti uzvratiš uslugu.", prostrijelio me pogledom i dovršio svoje vino.

Natočila sam mu još vina u čašu i otpila malo svojeg.

"Jesi li ga zavlačila samo da mi se osvetiš?", šapnuo je, jebote., "Jesi li, Ana?", upitao je prodornim tonom.

"Izašli smo nekoliko puta, to ne znači da sam te pravila ljubomornim.", namrštila sam se i odmahnula glavom.

"Koliko on uopće ima godina?", upitao je namršteno.

"Dvadeset šest, dobro kakve on veze ima s našom raspravom?", upitala sam preokrenuvši očima.

"Je li spavao sinoć s tobom ovdje?", upitao je pronicljivo me pogledavši.

"Isuse, Alexandere, prestani! I da je prespavao i da nije to nikako nije tvoja stvar! Možda je ovo bila greška.", ljutito sam si prošla rukama kroz kosu.

"Dobro, prestat ću.", podigao je ruke u znak predaje i ustao se, prišao je kauču i sjeo pored mene., "Molim te, daj mi šansu. Nikad te više neću iznevjeriti, još uvijek sve može biti kao prije.", šapnuo je.

Promeškoljila sam se., "Možda je vrijeme da kreneš kući, Alexandere."

Okrenula sam glavu prema njemu, promotrio mi je lice na tren i onda me poljubio, polako, nježno. Ruka mu je bila na mom obrazu, lagano je kliznuo prstima po mojoj koži i odmaknuo lice od mog. Spustio je pogled i ugrizao se za usnicu, ustao se i krenuo prema vratima. Ustala sam i krenula za njim prema vratima.

Izašao je na prilaz, zbunjeno sam zurila u njegov auto. Mislila sam da je hodao do ovdje.

"Ostani prespavati!", povikala sam za njim prije nego sam promislila.

Bože kako sam glupa! Okrenuo se i zbunjeno me pogledao.

"Zašto?", upitao je hrapavim glasom.

"Popio si, ne želim da ti se nešto dogodi, molim te.", prošaptala sam, kimnuo je i vratio se u kuću.

Okrenula sam se prema njemu, promatrao me od glave do pete.

"Ne gledaj me tako.", šapnula sam prošavši pored njega, hodao je za mnom., "Možeš spavati u mom krevetu.", mrmljala sam dok sam gledala na sat, već je devet.

"Gdje ćeš ti spavati?", upitao je zagledan u moje oči.

"U sobi do.", prošaptala sam uzevši pidžamu iz ormara.

"Neću te dirati ni ako budeš spavala zajedno sa mnom. Poštujem to što ne želiš ništa sa mnom, ali bilo bi lijepo da mi pokloniš bar jednu noć pored tebe prije nego te zauvijek izgubim."

Gad manipulira, i uspijeva mu. Uzdahnula sam, dobro, preživjet ću ako i budemo spavali u istom krevetu.

"Dobro, može, ali ne smiješ reći Igoru za to.", zaprijetila sam.

Zaškrgutao je zubima i kimnuo, zavukla sam se u kupaonicu i brzo se presvukla. Izašla sam iz kupaonice, on je stajao pored kreveta rukava na košulji zasukanih do laktova.

"Možeš odmah u krevet ako želiš, ja hoću.", promrmljala sam zagledana u pod.

"Može.", odobravajuće je kimnuo i sjeo na rub desne strane kreveta.

Zavukla sam se u krevet i navukla pokrivač na sebe, on je trenutak gledao u mene, a onda je i sam legao. Ležao je neko vrijeme, a onda ugasio svjetlo.

"Laku noć, Ana.", šapnuo je.

"Laku noć.", promrmljala sam sklopivši oči, nedugo nakon toga, utonula sam u san.

A/N Vote and comment!