Ljubav na ruski način

~23. Poglavlje~

Carolina
Daj, ajde! Koliko ima godina?

Ana
Malo je stariji od mene...

Zbunjeno sam zurila u poruku, ako ona ima devetnaest, znači on možda ima godina kao i Sergey.

Carolina
Dobro, hoćeš li mi reći ili ne? 😒

Ana
Reći ću ti, ali nemoj mi držati prodike! On... Ima... Trideset i jednu..😅

Carolina
Molim?! Rekla si da je dečko, to više nije dečko! A dvanaest godina nije baš mala razlika..

Ana
Nisam se nadala baš tako lošoj reakciji...😓

Carolina
Oprosti, žao mi je. Samo... Imam puno problema kod kuće... Jesi li barem dobila posao?

Ana
Jesam, u njegovoj firmi, u Moskvi! 😃

Carolina
Ja sutra idem na razgovor, za posao... U hotelu, kad ti stižeš?

Ana
Sutra ujutro, s njim. Puno sam mu pričala o tebi, želi te upoznati, ako bude bilo prilike i Sergeya.

Carolina
Dogovoreno, sutra!

Ugasila sam mobitel i uzela knjigu sa stola, započela sam ju i pročitala trideset dvije stranice prije nego sam dobila poruku od Sergeya.

Sergey
Ja završiti s posao, pa ako ti htjeti navratiti.. 😊

Carolina
Dogovoreno, doći ću.

Dvadeset minuta poslije bila sam na putu prema Sergeyu, krenula bih i ranije da mi tata nije kvocao kraj glave zbog današnje svađe. Hodala sam neko vrijeme i ugledala prekrasnu katnicu s ogromnim dvorištem, odmah pored kuće moje najbolje prijateljice. Kuća je bila ogromna, više nalik urbanoj vili. Dotaknula sam kvaku ograde i polako otvorila vrata dvorišta. Staza je bila očišćena od snijega te sam se mogla lakše kretati. Pokucala sam na vrata i nasmiješila se kad sam ugledala njegovo nasmiješeno lice i plave oči.

"Ej."-promrmljao je i pružio mi ruku.

"Ej."-šapnula sam i prihvatila njegovu ruku te me povukao u unutrašnjos kuće.

Zatvorio je vrata, ponovno sam ostala očarana unutrašnjosti. Dnevni boravak je bio u crno bijeloj kombinaciji, s modernim namještajem i prekrasnim slikama ruskog krajolika po zidovima. Imao je ogroman kamin pored kojeg je bila polica s knjigama. U dnevnom boravku je bilo toplo i ugodno, prijateljska atmosfera, uživala sam biti ovdje. Skinula sam jaknu i cipele, Sergey ih je stavio u ostavu i pružio mi papuče na kojima je pisalo nešto na ruskom što nisam znala pročitati.

Sergey mi je rekao da se slobodno smjestim u dnevnom boravku dok nam on donese napitke. Sjela sam u naslonjač koji je bio najbliže kaminu i sklopila oči uživajući u trenutku. Sergey mi je donio šalicu u kojoj je bio moj najdraži čaj, cimet i jabuka. U njegovoj šalici bila je crna kava, kao i uvijek. Sjeo je u naslonjač nasuprot mojeg. Tek sad sam primjetila da na sebi nosi tamno plavu majicu s kapuljačom i trenirku. Bio je ležerno obučen što mi se još više sviđalo. Raspravljali smo i pijuckali napitke.

Naposlijetku smo završili sjedeći na kauču jedno pored drugog pričajući o sportu i njegovoj karijeri, kao i mom razgovoru za posao. Bio je oduševljen. Na neko vrijeme smo prestsli pričati, promatrao me, i naposlijetku poljubio. Uzvratila sam mu poljubac i povukla se u njegovo krilo. Započinjala sam poljupce prije nego bi prethodni završili, između poljubaca se osmijehnuo i šapnuo da me voli. Uzvratila sam mu poljupcem i nasmiješila se, obgrlio me rukama oko struka i ponovno poljubio.

"Htjeti te nešto pitati.", promrmljao mi je pored uha.

Malčice sam se odmaknula od njega zagledavši mu se u oči.

"Što to?", upitala sam prošavši prstima kroz njegovu kosu.

"Ja ne htjeti zabadati nos, ali ja slučajno načuti kad tvoj tata pričati s Ksenija o... Tvoja nesreća.", promrmljao je pomnije me promotrivši.

"Molim?!", zaprepašteno sam prosiktala odmaknuvši se s njega.

"Oprosti, to biti slučajno."-prošaptao je ispričavajući mi se.

"Što si saznao?"-upitala sam ignorirajući njegovo ispričavanje.

"Ne puno, čuti samo nešto o New Jersey i uh... morski pas...", nije ni dovršio, a već sam bila na putu prema ostavi.

"Ne mogu vjerovati!", prosiktala sam navukavši jaknu i rukavice, za nekoliko sekundi obula sam i cipele.

"Carolina, molim te, ne ljutiti se. Mi ne morati pričati, ako ti ne željeti."

"Samo me pusti na miru Sergey."-prošaptala sam ne vjerujući da je saznao od njih.

"Oprosti."-prošaptao je.

"Doviđenja.", prosiktala sam prošavši pored njega kroz vrata.

Stojao je na dovratku i tužno me promatrao, požurila sam kroz dvorište, odjurivši stazom kući. To je trebala biti moja stvar, ja sam trebala biti ta koja će Sergeyu reći za nesreću. Bila sam frustrirana, htjela sam to sve tati sasuti u lice, pokupiti stvari i otići nekamo. Postojao je samo jedan problem. Nisam imala kamo. Došla sam kući i ustanovila da tate nema, svejedno sam se povukla u sobu potraživši utjehu u igri s Dostojevskim.

Taman kad sam se smirila zbog činjenice da je rekao Kseniji za nesreću, on je sad uspio otkriti i Sergeyu, i još k tome raspravljati o svemu s KSENIJOM. Zaškrgutala sam zubima. Ovo mu neće proći samo tako.

A/N Vote and comment!! 😘😇