Fanfiction o Sergeyu Sirotkinu❤🇷🇺
Kad se Carolina doseli u novi grad upoznat će mladog Rusa. Hoće li biti bitno što je Carolina već jednom bila povrijeđena? Hoće li biti bitno što se njenom tati ne sviđa da njegova kćer ima dečka?
"Ti si Rus?", up...
Još uvijek sam pod dojmom jučerašnjih događaja, ne mogu dočekati da mi Sergey pošalje poruku! Nedostaje mi i još uvijek ne vjerujem da se ono sve jučer dogodilo. Bilo je tako lijepo poljubiti ga... Stresla sam se od same pomisli na to što bi se dogodilo da je tata u tom trenu ušao u prostoriju. Ne pada mi na pamet pitati ga smijem li biti sa Sergeyem. Zazvonio mi je mobitel na što me umalo srce udarilo.
"Da?", prošaptala sam još uvijek fascinirana koliko sam se uplašila.
"Karoljina.", začula sam glas s druge strane.
Zadrhtala sam još više prestravljena.
"Sergey.. Otkud ti moj broj?", upitala sam prestravljeno.
"Snašao sam se.", rekao je i nasmijao se., "Dolaziš večeras u 19 na večeru sa mnom? Moramo pričati.", rekao je.
"U redu, ali... Ne želim da mi plaćaš večeru.", rekla sam strogo.
"Vidimo se u 19.", bilo je jedino što je rekao prije nego je prekinuo.
Budala. Bacila sam pogled na sat i ustanovila da je 18:21. Ma, baš krasno. Odlučila sam se obući ležerno jer on i ja ionako nismo zajedno. Obukla sam traperice i običnu crvenu kariranu košulju. Obukla sam jaknu i cipele izašavši iz kuće, bilo je prokleto hladno kao i uvijek. Sergey mi je samo rekao da odem na trg i da će on doći po mene. Taman sam došla na trg kad sam osjetila Sergeyevu ruku na svom ramenu. Okrenula sam se prema njemu osmijehnuvši se.
"Hey.", rekla sam osmijehnuvši se.
"Hey.", uzvratio je pozdrav.
Poveo me do obližnjeg restorana, izgledao je prekrasno. Zapravo, Rusija mi se nekako počinje sviđati. Restoran se zove "Sixty" i kako mi je Sergey objasnio to je najviši restoran u Rusiji. A po tome kako izgleda iznutra vjerojatno i najskuplji.
"Kretenu!", zarežala sam u Sergeyevu smjeru.
Zastao je i nasmiješio mi se, poljubio me u obraz i uhvatio me za ruku. Stajali smo neko vrijeme ne trepnuvši niti jednom. Poželjela sam da me poljubi, a po njegovom pogledu zaključila sam da i on misli isto. No ipak se suzdržao i poveo me do dizala. Ušli smo, a dizalo se zatvorilo. Sergey je pritisnuo tipku za najviši kat. Gledala sam u njega sve dok nije skrenuo pogled na mene.
"Što?", upitao je i nasmijao se.
"Ništa.", rekla sam spustivši pogled.
I on je nosio košulju, crnu. Tamnoplave traperice i crne cipele.
"Želiš da te poljubim?", upitao je na što sam se smrzla na mjestu.
Podignula sam pogled i shvatila da se nasmiješio. Želi li i on to?
"Tebi trebati dugo da odgovoriti.", rekao je i poljubio me.
Odjednom mi se zavrtjelo u glavi, nisam mogla vjerovati da se ovo događa. Ljubim se sa Sergeyem u dizalu iako znamo da se vrata mogu otvoriti svaki tren. Omotala sam ruke oko njegovog vrata i pustila mu da me ljubi još nekoliko trenutaka prije nego sam se odmaknula jer su se vrata dizala otvorila. Nervozno sam uzdahnula na što se on pobjedonosno osmijehnuo te me poveo do našeg stola. Bila sam blago rečeno bijesna i zaprepaštenam. Sve je bilo prekrasno. Jednostavno nemam riječi, odlične dekoracije, prigušena svjetlost. Pogled na cijelu Moskvu jer je sve ostakljeno.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Budalo.", zarežala sam no mislim da zbog tolikog bijesa dok sam to izgovarala nije shvatio o čemu je riječ.
Osmijehnuo se dok sam očarano promatrala grad koji je bio prostrt pred nama. Zauzela sam mjesto s kojeg sam imala najbolji pogled na grad i svejedno bijesno zurila u Sergeya.
"Rekla sam da ne želim da mi plaćaš večeru, a ti si me odveo u vjerojatno najskuplji restoran ovdje!", prosiktala sam u njegovu smjeru. ,"Samo želim razgovarati, a ne da bankrotiraš."
Nasmiješio se i bacio pogled na mene.
"Potrebno je puno više od jedna večera da ja bankrotiram.", rekao je i namignuo mi.
Ubrzo nam je prišao konobar promrmljala sam Sergeyu neka mi naruči isto što i sebi. Odmah sam požalila jer tko zna što je naručio i koliko to košta. Promatrao me nježno se smiješeći, poželjela sam ga ponovno poljubiti. Željela sam mu se ponovno približiti i ponoviti onu scenu iz dizala. Njegove prekrasne plave oči su me zainteresirano promatrale. Nasmiješio mi se.
"Ja se nadati da ti malo pričati o sebi.", rekao je zainteresiranog pogleda.
"Ne volim pričati o sebi. Ti započni.", rekla sam na što se namrštio.
"Znam da ti znala sve o meni."
"Ne želim da me sažaljevaš.", promrmljala sam. ,"Jer to svi rade."
"U redu, ja te ne sažaljevati.", prošaptao je i kimnuo ozbiljnog pogleda.
A/N Vote and coment, ispričavam se što ranije nije bilo nastavka nisam imala vremena. 😘💞💖
