Ljubav na ruski način

~15. Poglavlje~

00:00

Nakon čestitanja Božića krenuli smo na darove. Sergey je od mene dobio litru ruske vodke isto kao i moj tata iako sam znala da Sergey ne pije baš previše. Moj tata Sergeyu je poklonio zlatni Rolex zbog čega se Sergey razljutio. Nije želio da mu išta kupimo, a pogotovo te vrijednosti.  Iako, on je mom tati poklonio odijelo. Ne znam tko je luđi. Od tate sam dobila knjigu od Fjodora M. Dostojevskog 'Zločin i kazna'. Sergey je morao ići kući kako bi donio moj poklon, a kad ga je donio nisam znala da se smijem ili da plačem. Spustio mi je štenca u krilo na što su se i on i moj tata nasmijali dok sam buljila u psića ne znajući što da kažem.

"Ne sviđa ti se?", upitao je Sergey s podignutom obrvom.

Tata me gledao s istim očekivanjem, a psić je upozoravajuće zalajao na mene.

"S-sviđa mi se, naravno. Prekrasan je. Hvala ti.", šapnula sam idalje ne vjerujući.

Odmahnuo je glavom kao da to nije ništa. U mom krilu sjedio je čistokrvni ruski hrt, moja najdraža vrsta psa. Štenac je bio bijel, na glavi je imao crnu mrlju na desnoj strani, s desne strane tijela imao je mrlju koja mu se protezala preko rebara. Imao je i malo crnog po repu i nogama.

"Jedino što ga ti morati odvesti na dresuru, on ne biti dresiran."-promrmljao je Sergey osmijehnuvši se dok mu je moj tata ulijevao vodku u čašu.

Kimnula sam pomazivši ga po glavi. Šutjela sam iako sam htjela poludjeti jer sam znala koliko je skupo čistokrvno štene ove pasmine.

"Kako si znao da mi je ovo najdraža pasmina?", šapnula sam.

"Tvoj tata.", rekao je nasmijavši se te je iskapio vodku.

"Ima li ime?", upitala sam.

"Ne.", rekao je Sergey odmahnuvši glavom.

"Muško?", upitala sam na što je moj tata kimnuo.

"Kako ćeš ga nazvati?", začula sam tatu koji je već pio drugu čašu vodke.

"Dostojevski.", promrmljala sam.

"Po kome?", tata me upitao začuđen.

"Po piscu knjige koju si mi poklonio.", promrmljala sam dok je Dostojevski mirno sjedio promatrajući me.

Obojica su kimnuli i počeli čavrljati na ruskom ispijajući vodku. Pošto su oni pričali i pili, nisam imala razloga ostati pa sam se povukla u svoju sobu noseći Dostojevskog. Sjedila sam na podu i promatrala ga dok je on njuškao po sobi. Uzela sam knjigu 'Zločin i kazna' i počela čitati prvo poglavlje. Voljela sam ruske klasike još otkad smo bili u Philadelphiji. Ova knjiga mi se odmah svidjela, dok sam polako prelazila stranicu po stranicu, a Dostojevski mi je sjedio u krilu njuškajući mi ruke. Naposlijetku sam ostavila knjigu i igrala se s Dostojevskim, nekoliko puta je zalajao na mene, a zatim me nježno ugrizao za ruku. Mazila sam ga po glavi smješeći mu se. Otvorila sam vrata, još uvijek je iz prizemlja dopirao njihov razogovor na ruskom i glasan smijeh te zveckanje čaša. Bilo je već oko 00:30, umorno sam legla na krevet, Dostojevski je trčkarao po sobi zbog čega sam vrata ostavila otvorena kako bi mogao izaći ili trčkarati po sobi. Ipak sam umorno sjela za radni stol i upalila laptop provjerivši e-mailove. Nekoliko ponuda za posao u obližnjim uredima, kafićima i trgovinama... odlučila sam to ostaviti za kasnije i poslije Nove godine otići na razgovor za posao. Umorno sam legla na krevet i sklopila oči. Iznad sebe sam začula glas.

"Ti umorna?", otvorila sam oči kao opečena i pogledala priliku u bijeloj košulji.

Na tren sam pomislila da sanjam i da se događa ono sranje s Božićnim duhovima iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. No, onda sam shvatila da gledam u Sergeya koji se pomalo nesigurno držao promatrajući me s osmijehom.

"Hey, ne. Dobro sam, malo sam umorna, sve je u redu.", promrmljala sam trljajući oči.

Sjeo je do mene i uhvatio me za ruku, nježno sam naslonila glavu na njegovo rame i opustila se. Htjela sam samo zaspati ovako pored njega i prepustiti se snu, nježno je zapleo svoju ruku u moju kosu i to je bilo finalno. Prepustila sam se toplini njegovog tijela i mirisu njegovog parfema dok me san obuzimao. Potajno sam se ipak nadala da će Sergey leći u krevet pored mene i maziti me po kosi dok ne zaspem. Više mi ionako nije bilo važno, bio je tu pored mene, imala sam neku osobu osim tate koja me voljela i brinula se o meni. Lagano me mazio po kosi dok se nisam posve prepustila snu. Zadnje čega se sjećam je njegova ruka u mojoj kosi i moja glava na njegovom ramenu.

A/N Vote and coment! Poglavlje nije dugo, znam. Žao mi je, novo bi trebalo uskoro. ❤😊