Ljubav na ruski način

~17. Poglavlje~

Nakon što sam napokon uspjela osušiti Dostojevskog Sergey je zahtijevao da popričamo.

"Što?", upitala sam promatrajući ga s podignutom obrvom.

"Jesi ljuta?", upitao je nervozno, naslonila sam se na zid odmjerivši ga pogledom.

"Zašto to misliš?", zbunjeno sam ga upitala.

"Mislio da ti ljuta što ja reći ti arogantna, ja se samo šaliti, ne misliti to stvarno.", promrmljao je počešavši se po zatiljku.

"Znam da si se šalio.", promrmljala sam i nježno ga poljubila u kut usnice.

Kimnuo je i osmijehnuo se uhvativši me nježno za ruku. Zagrlila sam ga, uzvratio je i nježno prstima prošao kroz moju kosu. Stala sam na prste i poljubila ga u obraz, čim sam se odmaknula od njega, Dostojevski je dotrčao. Kad sam ga uzela u ruke Sergey se namrštio.

"Što sad?", promrmljala sam.

Nasmijao se. ,"Mijenjati ja s on.", rekao je prekriživši ruke na prsima.

"Ne razumijem što pokušavaš reći.", rekla sam jer stvarno nisam znala.

Zatim se okoristio pantomimom, pokazao je na mene: ,"Ti.", zatim je rukama pokazao pokret koji bi u prijevodu značio: ,"Zamjeniti.", zatim je pokazao sebe. ,"Ja."

"Misliš da sam te zamjenila Dostojevskim?", upitala sam nasmijavši se.

"Da.", rekao je i podsmijehnuo se.

"Ne bih ja tebe mijenjala.", šapnula sam i poljubila ga u obraz.

Potom sam mu namignula, odmaknula se i zajedno s Dostojevskim sjela na kauč. Zaustila sam da nešto kažem, ali tada je moj tata ušao u prostoriju.

"Moram ići, vratit ću se do večere. Volim te.", šapnuo je poljubivši me u čelo. ,"Sergey, slobodno ostani, pravi joj društvo.", rekao je nasmijano i izašao.

"Okej, ovo se brzo odigralo.", promrmljala sam slegnuvši ramenima. ,"No, sad si osuđen ostati sa mnom."-rekla sam namignuvši.

"U redu."-promrmljao je i poljubio me.

Nasmiješila sam se i uzvratila poljubac spustivši Dostojevskog.

"Volim te.", šapnula sam.

"I ja tebe.", nasmiješeno je uzvratio., "Što ćemo sad?", upitao je i privukao me k sebi još jednom me poljubivši.

"Ne znam, ali ti lijepa, a ja te voljeti.", rekao je poljubivši me.

"Hvala.", šapnula sam i poljubila ga u vrat na što se nasmijao i zagrlio me. ,"Želiš u grad? Sve je ukrašeno za Božić pa sam htjela otići pogledati.", promrmljala sam jednu ruku spustivši na njegovo rame.

"Može.", promrmljao je i poljubio me u čelo.

Ustala sam se i povukla ga za sobom.

"Hajde, idemo.", nasmiješila sam se obukavši jaknu i čizmice.

Nabrzinu je obukao jaknu i cipele i požurio za mnom. U tišini smo se kretali ulicom u smjeru Crvenog trga. Snijeg je napokon prestao padati pa smo se u tišini šetali, poneki moj komentar o ljepoti grada razbio bi tišinu. Objašnjavao mi je tradicije i povijest ovog prekrasnog ruskog grada. Njegova ruka bila je omotana oko mojih ramena, nježno sam se naslonila na njega i mirno koračala.

Na trgu je sve svjetlucalo od ukrasnih svjećica i lampica, ljudi su se šetali u rukama noseći kartonske čaše čaja ili vruće čokolade iz kojih se pušilo. Svi su bili veseli i nasmijani, uživala sam. Sergey me poveo za ruku do kafića koji je bio prepun, vrvio je od ljudi koji su se željeli ugrijati. Ušli smo unutra i zauzeli mjesto pri dnu, jedini slobodan stol. Naručio je kavu, ja sam radije uzela čaj pošto kavu nisam voljela. Uzela sam čaj od metvice koji mi je po zimi bio najdraži. Imala sam neku vrstu tradicije da Božić provedem uz čaj od metvice, dobru knjigu i kamin. No, preselili smo se i upoznala sam Sergeya tako da mi se Božići čine nekako ljepši i ugodniji.

Zamišljeno sam promatrala Sergeya kako pijucka kavu i promatra prolaznike kroz staklo. Nježno sam ga uhvatila za ruku, nije pokazivao kao da je to primjetio osim što je nježno isprepleo naše prste. Sjedili smo u tišini i pijuckali.

"Ti ne voljeti kava?", upitao je zbunjeno i pogledao me sa zanimanjem.

"Ne, ne volim kavu.", promrmljala sam otpivši malo čaja. ,"Zašto je to tako čudno?", nasmiješeno sam upitala.

"Jer obično Amerikanci piti samo kava, ne voljeti čaj.", slegnuo je ramenima.

"Pa, čaj mi je bolji jer ima blaži okus i različite arome okusa.", promrmljala sam otpivši još jedan gutljaj. ,"Kava je jednostavno obična."

Osmijeh mu je zatitrao na usnama, očarano sam promatrala ukrašenu ulicu na kojoj se broj ljudi postupno smanjivao kako je vrijeme prolazilo. Nakon što smo popili piće ostali smo sjediti u kafiću, bilo je toplo i oko nas se čuo tihi žamor ljudi. Bilo je gotovo pola jedan ujutro kada smo krenuli natrag kući. Bilo je malo ljudi, zagrlio me i tihim umjerenim koracima smo se približavali mojoj kući. Zastali smo na prilazu, nježno sam ga uhvatila za ruku. Poljubila sam ga.

"Bilo je lijepo. Hvala ti.", promrmljala sam snažno ga zagrlivši naslonivši glavu na njegova prsa.

"Ne problem, kad god trebati, samo reci.", šapnuo je i uzvratio zagrljaj.

Potom se nježno odmaknuo poljubivši me.

"Morati ići, čuti se ujutro.", šapnuo je i poljubio me u obraz.

"Poslat ću ti poruku.", uzvratila sam šapatom nabrzinu ga zagrlivši na što mi je mahnuo i otišao.

Prišla sam ulaznim vratima i ušla u kuću. Na vratima me svladao šok, ukipila sam se na mjestu i zurila u prizor pred sobom.

"Tata?", upitala sam izbezumljeno.

Sjedio je na kauču, a pored njega je sjedila žena možda tri godine mlađa od njega. Ljubio ju je. Kad sam ga zazvala trgnuo se.

"Carolina.", šapnuo je ustavši se. ,"Mislio sam da si otišla Sergeyu."

"Ne, nisam. Tko je ovo?!", upitala sam zureći u ženu.

A/N Vote and comment? 💞🌎