Ljubav na ruski način

53. Poglavlje

Vozio sam u tišini, Carolina mi se činila kao da ju ljutnja još uvijek drži, ali mislim da njen umor ipak prevladava. Gotovo je zaspala već nekoliko puta, slatka je tako pospana.

"Sergey.", zazvala me, potom lagano okrenuvši glavu prema meni., "Jesi li ljut što ti nisam odmah rekla?", tužno me pogledala okrenuvši se prema meni u sjedalu.

Zbunio sam se., "Zašto bih bio ljut? Htio sam da dobro promisliš.", namrštio sam se pogledavši u njeno potišteno lice.

"Svi mi govore da sam previše čekala... ne znam, zaboravi da sam išta spominjala.", blago se osmijehnula dok je odmahivala rukom.

Kratko sam ju pogledao i zaustavio auto pored ceste, zbunjeno me pogledala i promeškoljila se.

"Naravno da nisam ljut, ne bih se ljutio na tebe zbog takvih stvari. Kvragu Carolina, ne bih se naljutio ni da si me odbila jer to je tvoj izbor.", okrenuo sam se prema njoj, spustila je glavu i uzdahnula.

"Imaš pravo, hvala ti. Oprosti što sam tako napeta, imam puno posla u zadnje vrijeme.", neodređeno je odmahnula glavom i naslonila ju na prozor.

"Onda će ti dobro doći putovanje u Philadelphiju.", nasmijao sam se i nagnuo prema njoj da ju poljubim u čelo, osmijehnula mi se i pomazila me prstima po licu.

"S tobom bi mi dobro došlo bilo što.", promrmljala je i ponovno mi natjerala osmijeh na lice.

Zašto i najobičnije izjave zvuče tako slatko kad ih ona izgovori? Kratko je trajalo moje promatranje njenih lijepih crta lica prije nego sam pokrenuo auto i ponovno smo se našli na putu kući. Upalio sam pokazivač smjera i polako skrenuo lijevo. Nije me više ništa pitala, gledala je kroz prozor i umorno treptala, skrenuo sam na prilaz i produžio u dvorište. Namignuo sam joj i otvorio vrata garaže, vani je toplo i možda bih mogao večeras s Carolinom u šetnju. Vratio sam se u auto i polako kliznuo preko dvorišta, uparkiravši automobil u garažu. Sjedili smo u tišini i nijedno od nas nije otvaralo vrata, zainteresirano sam se okrenuo prema njoj.

"Zašto ne izlazimo?", zbunjeno se nasmijala.

Slegnuo sam ramenima i uzvratio joj osmijeh, spustila je pogled i lagano se nagnula prema meni, nježno me poljubila i omotala ruke oko mog vrata. Usne su joj meke i uživam u osjećaju koji me prožme svaki put kad me ona poljubi.

"Lijepo te je vidjeti napokon.", šapnula je i ponovno me lagano poljubila pomazivši mi kosu.

Uzdahnuo sam i uzvratio joj nježan poljubac na usne prije nego je odvezala svoj pojas i otvorila vrata. Izbeljila mi se u retrovizoru i mahnula odlazeći u kuću. Nasmijao sam se sam sebi i izašao, nakon zatvaranja vrata garaže, požurivši za njom u kuću. Ušao sam u kuću i jedva uspio zatvoriti vrata, a da Dostojevski ne istrči. Izvalio se na pod ispred mene i čekao da ga pomazim, nasmijao sam se njegovu djetinjastom ponašanju i pogledom potražio Carolinu. Veselo mi se smiješila iz kuhinje, sjedila je za šankom, glave naslonjene na dlanove.

"Nešto ti je smiješno?", upitao sam s podignutom obrvom.

"Naravno da ne.", pokušala je zatomiti osmijeh.

Nasmijao sam se i polako joj prišao, zagrlio sam ju rukama oko struka i zagledao se duboko u te lijepe, pametne oči. Položila je jednu ruku na moja prsa; osmijeh joj nije silazio s lica i polako je odmaknula pogled s mojih očiju.

"Umorna si?", šapnuo sam nosom dotaknuvši njen.

Promeškoljila se i s umornim smješkom prebacila pogled na mene., "Malo.", promrmljala je mekim glasom kojeg je stvarno ugodno slušati.

Pomaknula je svoju malenu ruku s mog srca na lijevu stranu mog lica i raširila svoje, lijepo oblikovane duge prste na mojoj bradi. Palcem mi je dotaknula usnu i nježno se nasmijala, naslonio sam glavu na njen dlan i uzvratio osmijeh. Stvarno sam sretnik što sam pronašao nekoga poput Caroline, jednostavno je najbolja.

"Volim kad pustiš bradu.", pospano me pomazila po licu i nakrivila glavu.

Mislio sam da to ne voli, zbunjeno sam se nasmijao i dalje zagledan u njene prekrasne oči. Lice joj je vrlo blizu mojem i njene usne su nadomak mojih, sve što sad želim je poljubiti ju. Koliko god to želio, ne mogu se pomaknuti, iz nekog razloga samo stojimo ovdje. Zurim u njeno lijepo lice i uživam u osjećaju njene ruke na mom licu, slatka je. Koža joj je meka i topla i osjećaj je lijep.

"Voliš?", ponovno se zbunjeno nasmijem.

"Volim sve u vezi s tobom, ako pustiš bradu, voljet ću to. Samo želim da si mi blizu.", osmijeh joj je titrao na licu., "Ali samo da se razumijemo, ne želim da dugo puštaš bradu. Ovako ti odlično stoji.", ne pomaknuvši ruku s mog lica pritisnula je usne na moje., "Bože, ovo je toliko dobro.", uzdahnula je i naslonila čelo na moje, spustila je ruku s mog lica i ponovno ju pritisnula na moje srce.

"Tako mi je drago što si se odlučila preseliti ovamo, stvarno te volim.", popustio sam i poljubio ju.

"Ja tebe još više.", uzdahnula je i čvrsto omotala ruke oko mog struka., "Oprosti što ti nisam prije rekla.", pritisnula je glavu na moja prsa.

"Sve je u redu, sad barem znam da si potpuno sigurna u odluku. Veselim se našem suživotu jednako kao i putu u Philadelphiju.", provukao sam ruku kroz njenu kosu.

"Jedva čekam, ali... mislila sam donijeti stvari ovdje kad se vratimo kući.", zabrinuto me pogledala na tren spustivši pogled.

"Dogovoreno, moći ću se strpiti još toliko."

Prekosutra putujemo u Philadelphiju, jedva čekam, žurim s poslom u SMP Racingu tako da imam što mirniji odlazak. Presretan sam što se pristala preseliti, još malo čekanja me neće ubiti, ionako smo u Philadelphiji tjedan dana. Nadam se da ćemo moći uživati sami, daleko od posla i obaveza. Samo nas dvoje, u miru i tišini, iskoristit ću svaku sekundu tog dragocjenog vremena.

"Želiš da odemo odspavati?", nasmijala se i poljubila me u obraz.

Nasmijao sam se i prebacio ju preko ramena, iznenađeno je vrisnula i zgrabila me za struk.

"Budalo! Ti si lud!", smijala se glasno i veselo, o to je tako lijep zvuk.

"Volim i ja tebe.", nasmijao sam se pridržavši njene noge svojom rukom.

Smijala se i čvrsto me držala oko struka dok sam se penjao stubama na kat.

A/N Vote and comment! 😜❤