Ljubav na ruski način

41. Poglavlje

Dva tjedna kasnije
Alexander P.O.V.

Prošla su već dva, boli ispunjena, tjedna otkad me ostavila. Nije mi se vratila, izbjegava me, ne javlja se, ne odgovara mi na poruke. Oko svih je nasmijana i sretna, a pored mene prolazi kao da sam duh, ni ne pogleda me. Odbacila me, zamijenila, zaboravila. Uvjeravam samog sebe da me još voli, da nije sve gotovo, a vidio sam ju da se druži s dečkom koji radi kao projekt menadžer.

Ne znam jesam li bio bjesniji na sebe ili na nju što mi se tako igra osjećajima. Pa čak i da jesam bijesan na nju, ne bi ju bilo briga, ona je bila zauzeta svime ostalim osim sa mnom. Kad bi prošla pored mene na poslu, ne bi se ni osvrnula, izbjegavala je bilo kakav doticaj sa mnom. A toliko sam žudio za njenim dodirom, pa makar me i samo odgurnula.

Koristio sam svaku šansu da ju vidim, da ju bar slučajno u prolazu okrznem rukom. Eto, toliko mi treba.

"Gospodine Sokolov?", ženski glas me vrati u stvarnost, trgnuo sam se i pogledao ju.

"Hm?", promrmljao sam zbunjeno., "Oprosti... razmišljao sam o nečemu.", neodređeno sam odmahnuo rukom.

Zbunjeno je kimnula, to je Tanja koja radi u računovodstvu, valjda je donijela neki izvještaj, nemam pojma.

"Donijela sam izvještaj za prošli mjesec, znam da kasnim, ali svi me pritišću s rokovima i jednostavno...", zaustavio sam ju.

"U redu je, Tanja.", promrmljao sam uzevši mapu koju je pružila prema meni.

Kratko se nasmiješila i izašla iz ureda, došlo mi je da sve bacim kroz prozor i pokupim se kući. Ipak, otklopio sam mapu i analizirao potrošnju od prošlog mjeseca. Bilo je očito da trebamo srezati troškove u određenim područjima. Kad sam završio s procjenom poslao sam mail Iri i zamolio ju za detaljniju procjenu.

Uzdahnuo sam, smjena mi je bila na kraju, znao sam da je i Ani. Nije me to ni najmanje veselilo, htio sam ju, Bože kako sam ju htio onu večer kad sam joj priznao Vasilija. Tad sam bio tako blizu, a sad čak ne idemo ni istoj kući. Osjetio sam kako me nešto u prsima steže, ali odlučio sam to ignorirati i krenuti kući.
Spuštao sam se dizalom i činilo se kao da traje cijelu vječnost prije nego sam se našao u predvorju.

A kad napokon jesam, bolje da ni nisam. Ana je stajala pored onog dečka za kojeg sam saznao da se zove Igor. Što god da je prokomentirao, ona se nasmiješila svojim nježnim osmijehom. Onako kako se prije smijala sa mnom. Krenuo sam van trenutak poslije njih, baš kad sam izašao, začuo sam Igora kako komentira:

"Dođi sa mnom, povest ću te.", slegnuo je ramenima, nasmiješila mu se.

"Možeš odmah i ostati na piću.", bila je njena reakcija dok sam ja kipio od bijesa.

Nasmiješio joj se i krenuo po auto, čim se odaljio zgrabio sam ju za ruku i okrenuo prema sebi.

"Pokušavaš li me učiniti ljubomornim?! Što vidiš u njemu?!", ljutito sam se usprotivio, izgledala je prestrašeno.

"Alexandere nemoj, molim te prestani, kreni dalje."

E, pa ovo je stvarno bio udarac ispod pojasa!

"Ne želim krenuti dalje! Možemo otići na večeru, upoznat ću te s Vasilijem, prehodat ću Sibir u japankama. Molim te, sve ću napraviti, ne možemo ovako završiti, znam da me još voliš.", mrmljao sam očajnički ju pokušavši pridobiti natrag.

Zurila je u mene nekoliko sekundi, i izgledala je tužno, ali možda mi se i samo pričinilo.

"Nemoj se puno nadati, ja ne dajem druge šanse, ali možeš doći k meni sutra da popričamo. I ponavljam ti, nemoj se nadati.", stisnuo sam obje čeljusti, pa i to je bolje nego da ju izgubim.

Polako sam kimnuo., "U redu. Doći ću, ali nemoj dopustiti tom malom da ostane s tobom, dobro?", zaprijetio sam možda malo pregrubim tonom.

"Nećeš mi ti određivati! Moj ljubavni život se tebe ne tiče!", zarežala je odgurnuvši me.

Ne, dušo, ne odguruj me; molim te.

"Naravno da me se tiče.", šapnuo sam prijeteće pogledavši Igora koji me zbunjeno promatrao kroz prozorsko staklo automobila.

Krenuo sam prema parkiralištu laganim korakom, ne mogu vjerovati da će mu dopustiti da dođe k njoj. Koliko dobro se uopće poznaju? Želi li ona njega? Udario sam šakom po upravljaču, dok sam si drugom prolazio kroz kosu. Ne može me ostaviti, ne možemo završiti samo tako. Morat ću nazvati Jasnu i javiti joj da ću vjerojatno ovaj tjedan doći k njoj.

Ugrizao sam se za usnicu, jebote. Kad se sve ovo stiglo ovoliko izokrenuti? Sve se sjebalo i što sad? Ne mogu samo odustati, moram sabrati živce i barem joj pokušati sutra objasniti. Volim ju, zar to ne može prihvatiti? Nema tu puno objašnjenja, jednostavnu ju volim, želim, trebam. Parkirao sam na prilazu i uzeo mobitel, očajno želim pričati s njom.

Alexander
Kad da dođem sutra?

Nije mi odgovarala, a činjenica da je otišla kući s Igorom me nije nimalo veselila. Radi li ovo stvarno samo zato da privuče moju pozornost ili me stvarno zamijenila s njim. Kako je uopće sposobna tako brzo krenuti dalje? Bio sam ljut, sam sebi sam ovo pripremio, zašto joj nisam odmah rekao za Vasilija?

Možda bi sada sve bilo drugačije da jesam. Izvukao sam se iz auta i zalupio vratima, zavukao sam se u kuću i ondje odmah odlučio otići pod tuš. Nadao sam se da ću si uspjeti razbistriti misli, svukao sam odjeću sa sebe i stao pod vreli tuš. Umjesto da mi voda skrene misli s nje, u sjećanje mi je prizvalo onaj dan kad smo se tuširali zajedno. Bila je nervozna, skinula mi je majicu, cijelo vrijeme me ljubila i nije se baš pretjerano odmicala.

Odmaknula se, ako se dobro sjećam, samo onda kad sam ju to zamolio jer sam umirao od želje da ju pogledam i zapamtim. A ima tako dobro tijelo... uzdahnuo sam naslonivši glavu na zid. Glupan, baš sam glupan, a mogao sam ju dosad već imati pod sobom. Baš sam kreten, moram izgladiti sve s njom, valjda će mi oprostiti sutra. Predugo sam bio bez nje, dosta je toga.

Izašao sam iz tuša navukavši ogrtač, spustio sam se u dnevni boravak i upalio mobitel. Poruka od Ane, nervoza mi je treperila tijelom.

Ana
Poslat ću ti poruku, imam posla sad...

Uzdahnuo sam, jebote, ako me pokušava učiniti ljubomornim onda joj to jako dobro ide. Razbit ću ga, nije valjda stvarno kod nje? Bijes je planuo u meni u sekundi, ne mogu vjerovati. Prošao sam si rukama kroz kosu, ne može mi to raditi, Isuse, ne. Ne mogu ju izgubiti.

A/N Vote and comment!