Osmeh smrti - 44. deo

82 4 0
                                    

~ Osmeh smrti ~
●44.deo●
✦Sofija✦
Vlasnikova kancelarija se nalazila na spratu baš kao i kancelarija gospodina Pejovića, te se Adrian i ja popnemo stepenicama do nje.
Vodi nas mladić od malopre kojem bi vrat nastradao od strane Adriana da ja nisam pored njega. Držim ga za ruku a ona mu non stop pulsira, te nežno pređem noktima preko nje čisto da mu zagolicam kožu.
Osmehne se držeći pogled i dalje ispred sebe, te napokon uđemo u kancelariju vlasnika.
Xx: Niste se još presvukli, ali nisam mogao da čekam. Pogledajte ovo!
Pokazao je prstom na veliku belu tablu iza sebe sa nekom statistikom.
Xx: Ovo ste vas dvoje učinili! Popularnost vaše i moje agencije se za par dana izuzetno poboljšala! Vi ste naše osveženje koje nam je tako dugo trebalo.
I Adrian i ja se osmehnemo, te se naslonim glavom na njegovo rame i dalje ne puštajući njegovu ruku.
Xx: Naravno, sada kada ste poznati, imamo sve više ponuda za posao, kako naša agencija tako i vaša. Jutros sam dobio pozivnicu, kao što verujem da je i gospodin Pejović dobio, za novi posao na Havajima..!
S: Mi... na Havaje..?
Xx: Naravno, ovo se ne dobija tako lako! Bićete među još poznatijim modelima i vi ćete predstavljati obe agencije, a sa vama će sigurno poći gospodin Pejović, a umesto mene će ići moj sin Tim.
Pokaže rukom na onog mladića od malopre, te ugledam kako Adrianu u sekundi spadne osmeh i sreća sa lica.
T: Naravno oče.
E, tatin sin, vidi se odmah.
Xx: Sledeće nedelje već idemo tako da ponesite kupaći obavezno! Voda je predivna tamo!
Opet zaneseno priča, te se polako pozdravimo sa njim i siđemo u prizemlje i uđemo u našu svlačionicu.
Priđem svojim stvarima ali osetim Adrianove ruke ispod moje kratke haljine, a odmah zatim i tkaninu mog veša kako mi klizi niz noge sve do stopala.
S: Adriane bre!
A: E sad nemaš veš..!
Brzo vratim donji veš na svoje mesto i skinem haljinu oblačeći odmah za njom svoju garderobu.
S: Jesi li ti to... ljubomoran?
Upitam ga dok smo i dalje okrenuti leđima jedno drugom.
A: Naravno da ne. Zašto bih ja bio ljubomoran što onaj mamlaz koji neprestano bulji u grudi TUĐE devojke ide sa nama na Havaje?! Nisam ljubomoran uopšte.
Jedva se suzdržim smeha, te mu tiho priđem iza leđa dok još nije navukao na sebe majicu.
S: Tebe brine da me on ne ukrade?
A: Hoće hoće, samo preko mene mrtvog.
Odmakne se malo od mene kako bi obukao majicu, te uzme cigaru u ruku.
Otmem mu je iz ruke i bacim u kantu.
Osmehnem se zadovoljno jer mu je to zadnja cigara u pakovanju, te on iznervirano izdahne, a već u sledećem trenu me uzme u naručje.
S: Adriane, šta radiš to?!
A: Da vidim sad ko će da te pogleda!
Izađe iz svlačionice sa mnom u naručju dok ja ne skidam osmeh sa lica.
Susretnem se sa Timovim začuđenim pogledom, kao i Adrian, te približim glavu Adrianovoj.
S: Tvoja sam, ne boj se.

Osmeh smrti [ZAVRŠENA]Where stories live. Discover now