Osmeh smrti - 62. deo

80 3 0
                                    

~ Osmeh smrti ~
●62.deo●
✦Adrian✦
Kada sam je video onako uplašenu, znao sam da je onaj balavi prešao svaku moguću granicu. U bravi Sofijinih vrata sam video rezervni ključ što samo dodatno potpali bes u meni.
Uđem žustro u njenu sobu i nađem njega kako se drži za oko. Dobro se Sofija snašla u trenutku.
A: Šta bre ti misliš ko si?!
Priđem mu isfrustrirano gde se on nekako pridigne i bez imalo srama me pogleda.
T: Šta sad ti hoćeš?
Još mi se i obraća uzvišeno, a deset puta sam jači i veći od njega. Bučan udarac je odjeknuo sobom kada se moja pesnica snažno odbila od njegovu vilicu da je iste sekunde pao na pod. Uhvatim ga za vrat pošto kreten ni majicu nije imao i snažno ga pribijem uz neku komodu.
A: Čiju ti devojku diraš?!
Viknem glasno u njegovo lice koje je svo u grču od bola, što od Sofijinog udarca što od mog udarca.
T: Sve što je zauzeto može biti oduzeto.
Kako je izgovorio tih sedam reči u mom stomaku je nešto puklo. Istom rukom kao i istom snagom ga udarim po sred nosa gde mi ostane krv na ruci. On padne na pod, pa se ja nagnem preko njega i sve snažnije počnem da ga udaram po licu. Levo oko mu se sve više crvenelo, a nije me bilo briga i da ostane bez tog oka.
Ubrzo mu se celo lice jako crvenelo i po kojim mestima je krvarilo, pa ustanem sa njega.
A: Jesi li sad naučio gde ti je mesto?!
Zatvorim vrata za sobom i zaključam ih tim njegovim rezervnim ključem, pa se vratim nazad u svoju sobu. Sofija je uplašeno sedela na sredini kreveta čekajući mene. Sigurno je i čula sve, jer se nisam suzdržavao buke.
S: Imaš krv..
Drhtavo i tiho mi se obrati, te ja zaključam vrata i mokrim peškirom obrišem njegovu krv sa ruke.
Vratim se brzo do kreveta grleći Sofiju i spustim je na plave jastuke.
A: Imao je rezervni ključ, znao sam da nešto ne valja tu.
S: Moći će i ovde onda...
A: Neće, nema sad snage da ustane.
Blago se osmehnem kad se ona još više pribije uz mene, pa joj ostavim poljubac u čelo. Blago sam vrhom nosa prelazio po njenoj kosi sve dok se nije odmakla kako bi me pravo u oči pogledala.
Rukom joj dodirnem obraz i približim nam usne pa ih najnežnije spojim. Mislio sam da će je to smiriti, ali ona je već bila smirena.
Povukla me je bliže sebi tako da legnem preko nje. Bože, hvala ti što si mi je u pravom trenutku doveo.
Ugrize me snažno za usnu trgnuvši me iz mojih misli, pa začujem njen tihi i najslađi kikot na svetu. Brzo prstima nađem kopču grudnjaka na leđima i otkopčam ga sa dva prsta bacajući ga negde na kraj kreveta.
Odmaknem se blago konačno se susretajući sa njenim grudima koje je svaki put tako vešto i otkrivala i skrivala u isto vreme samo kako bi mene izludela.
S: Konačno ih vidiš, hm?
Šapne mi tiho što meni da slobodu da jednu od njih uhvatim i snažno stegnem. Dok sam ja time bio zauzet, njene ruke su našle rub bokserica i polako ih skinule samo malo. Onoliko koliko je bilo potrebno.
Opkoračim je i uspravim se iznad nje, pa joj crne gaćice lagano svučem niz noge. Uporno je sklanjala pogled sa mog uda srameći se, kao da malopre nije uradila potpuno suprotno.
Uhvatim je za bradu i okrenem ka sebi.
A: Ne stidi se sada.. Slobodno gledaj.
Odmah je spustila pogled ka dole i izvila svoje telo pozivajući me ka sebi.
S: Ja nisam...
A: U redu je, polako ću.
Iz noćnog stočića uzmem svoje pakovanje kondoma i brzo ga navučem.
Samo mali deo ubacim u nju na šta ona zažmuri stezajući čaršav rukama.
Legnem ponovo preko nje spajajući nam čela.
A: Samo se skroz opusti i ići će lagano.
S: Mhm..
Promrmlja tiho i zagrli me spuštajući svoje vlažne ruke na moja leđa.
Vrlo brzo se opustila pa sam mogao lakše da ulazim i izlazim iz nje.
S: Adriane.
A: Šta?
Uplašim se da je nisam nešto povredio, ali ona me samo zagrebe po leđima.
S: Jače.
Doslovno mi naredi i istog trenutka ubrzam tempo. Toliko brzo sam išao da je okvir kreveta udarao u zid i pravio brazde u njemu. Njeno stenjanje i dahtanje mi je non stop ulazilo u uši, a usne nismo mogli da odvojimo.
Pošla je nešto da mi kaže, ali nije uspela, mada sam i sam shvatio da je gotova kad se celo njeno telo zgrčilo ispod mene. Ni meni nije dugo posle nje trebalo da budem gotov, pa sam se znojav spustio pored nje.
S: Loša sam, zar ne..?
Razočarano mi se obrati, ali je pomazim po obrazu i poljubim u čelo.
A: Savršena si.

A: Savršena si

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Osmeh smrti [ZAVRŠENA]Where stories live. Discover now