Osmeh smrti - 117. deo

64 3 0
                                        

~ Osmeh smrti ~
●117.deo●
✦Adrian✦
Posle jedva dočekanih pet meseci i taj dan je došao nama. Postali smo supružnici. Stvorili smo porodicu i sada smo je i ozvaničili. Ozvaničićemo je još više kad nam se pridruži beba.
Između stolova u maloj sali smo stali na podijum i sačekali da krene naša pesma za prvi ples. Čekali smo pravi momenat za sve i posle toliko bolnih stvari konačno možemo da se opustimo.
Naslonila je čelo na moje dok sam je držao oko struka plešući uz mirnu melodiju pesme "You are the reason" od Calum Scott-a.
S: Venčali smo se..
A: Jesmo..
S: Samo da nije san...
Približim se i poljubim joj usne, pa ih blago gricnem, te se ona osmehne sramežljivo.
A: Vidiš da nije san.
Pomazim joj pomalo stomak dok i dalje polako plešemo, pa se na tren zagledam u stomak kad osetim blagi udarac.
A: Jesi li ti to osetila?
Postavila je ruku preko moje, pa se osmehnula gledajući me.
S: Prvi udarac..
Osmehnem se i ja pa osetimo još par snažnih udaraca.
A: Baš je nemirna.
S: Samo oseća našu sreću..
Samim tim je došao kraj pesme pa ga obeležimo još jednim poljupcem, a utom i donesu tortu. Belu tortu sa sedam spratova ukrašenu zlatnim perlicama.
S: Bože Adriane, ogromna je...!
A: Zaslužili smo, zar ne?
S: Da...
Tiho je izgovorila pa je obrisala suze koje su krenule.
A: Hej hej... danas nema plakanja...
Klimnula je glavom pa smo presekli tortu uz puno aplauza.
S: Naša torta je boljeg ukusa..
A: Narcisu..
N: Hej čula sam to!
Nasmejemo se pa nam priđu sa čestitkama.
F: Brate čestitam..! Uskoro ćeš i tata da budeš. I očekujemo da Kris dobije malu sestru.
S: Zašto svi očekujete devojčicu?
N: Rekla sam ti zašto, ne postavljaj pitanja ponovo.
Nasmejao sam se iako nisam znao šta su tačno pričale. Čak sam i ja u sebi priželjkivao devojčicu, malu devojčicu sa Sofijinom plavom kosicom i mojim očima.
A: Svakako idemo sutra na kontrolu pa ćemo saznati pol.
N: Jao jedva čekam!
Nina je skakutala sa Krisom u naručju koji je, videvši sve naše osmehe na licima, počeo da tapše svojim ručicama.
A: Dođi ti kod strica..!
Uzmem ga u naručje pa se primaknem Sofiji i pomazim joj stomak.
A: Imaćeš društvo uskoro maleni. Bićeš stariji brat.
Pogledao je prvo u mene pa u Sofiju, pa se svi osmehnemo. Pričamo detetu od šest meseci da će postati stariji brat, a on nas i ne razume.
F: Kad bude video kako beba plače onda će sve razumeti.
✻VEČE✻
✦Sofija✦
Posle napornih pet sati proslave venčanja vratili smo se u našu kuću, pa me je Adrian preneo preko praga kao i po običaju.
S: I Filip je to isto uradio sa Ninom.
A: Šta ćeš, mi smo momci koji rade po običaju.
S: Momci, a? Filip je otac, a ti ćeš uskoro biti.
A: Dobro, odrasli momci smo.
S: Ne.
Spustio me je pored kreveta u spavaćoj sobi pa me je zbunjeno pogledao.
S: Ti si muškarčina..!
Zatresla sam ga za ramena pa je kroz osmeh u čudu pogledao.
A: Ljubavi, proradili su ti hormoni opet..!
S: Taman su proradili za prvu bračnu noć...
Propnem se na prste u štiklama, pa mu ostavim poljubac u vrat.
A: Sofija...

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Osmeh smrti [ZAVRŠENA]Where stories live. Discover now